Drago Bodroža je rekao da je otišao na liniju ujutro, a da je njegova supruga sa djecom i drugim mještanima istog dana napustila kuću zbog napada Petog korpusa. Otac Petar, koji je bio 1928. godište, nije krenuo s njima.
„Rekao je da će doći biciklom, međutim nije došao“, naveo je svjedok.
Ispričao je da se s porodicom našao nakon desetak dana, a da je kasnije išao sa SFOR-om u selo i da oca nije bilo. Naveo je da mu je komšija Mate rekao da je njegovog oca pronašao kod trafo-stanice mrtvog.
„Udaran po glavi i tri metka“, naveo je Bodroža.
On je rekao da je ubijen još jedan komšija iz sela, a da su dvije žene iz staračkog doma, tu noć kada su drugi mještani napustili Krkojevce, prenoćile u kući njegovog oca. Te žene su, kako je čuo, odvedene i poslije razmijenjene.
Svjedok je kazao da su nakon ekshumacije na Šušnjarima 72 tijela dopremljena u Banjaluku i da je išao više puta na identifikaciju, a da je tek peti put prepoznao dijelove očeve odjeće i stvari.
„Vidio sam da ima opanke i čarape. Našao sam ključeve i sat“, rekao je Bodroža.
Za zločine na području Bosanskog Petrovca, Ključa, Bosanske Krupe i Sanskog Mosta, uključujući ubistva više od 300 osoba, progone i uništenje vjerskih objekata, sudi se bivšem komandantu i pripadnicima Petog korpusa Armije BiH – Atifu Dudakoviću, Sanelu Šabiću, Ibrahimu Šiljediću, Safetu Salihagiću, Adisu Zjakiću, Redžepu Zlojiću, Samiru Solakoviću, Fatmiru Muratoviću, Muharemu Aleševiću, Huseinu Balagiću, Edinu Domazetu, Ejubu Koženjiću, Ibrahimu Nadareviću i Saidu Mujiću.
Branilac Asim Crnalić ispitivao je svjedoka o njegovima navodima da su mu oca ubili pripadnici Petog korpusa. Bodroža je kazao da su dvije žene koje su noćile kod njegovog oca vidjele da su ga ubili i poslije pričale u Prijedoru, a da je on čuo od drugih izbjeglica.
Braniteljici Mirni Avdibegović je potvrdio da nema direktnih saznanja o stradanju oca.
Milka Pećanac ispričala je kako je 14. septembra 1995. sa djecom napustila svoje selo Suvaja u opštini Bosanski Petrovac. Ona je kazala da je njena majka Mara Štrbac, koja je bila 1912. godište, živjela u krupskoj Suvaji i da je čula kako je unuk odveo 16. septembra na zadnji autobus kako bi napustila to područje.
„Unuk je zamolio jednu ženu da pripazi baku i da je povede gdje god budu išli“, navela je Pećanac.
Kako je saznala od drugih, autobus je došao do Lušci Palanke i tu su prenoćili u školi, a potom je uslijedilo granatiranje. Čula je da je jedna žena zvala njenu majku da krenu autobusom, ali da ona nije bila potpuno svjesna situacije i da je ostala.
„Tu je nestala i tu joj je bio kraj“, kazala je Pećanac.
Ona je dodala da je išla u Banjaluku kada je dopremljeno više stotina tijela, ali da nije mogla identifikovati majku, te da ni do danas nije pronađena.
Braniteljici Sabini Ćatović Hota je kazala da nema saznanja da je njena majka ubijena.
Suđenje se nastavlja 11. novembra.
Post Views: 0
