Nemeček će krajem mjeseca nastupiti na ovogodišnjem izdanju Ljeta u MSU, pa smo tom prigodom razgovarali s frontmenom Vedranom Živkovićem Žikom kojii nam je pričao o novom albumu, iskustvima na sceni izvan glavnog grada i svom pogledu na svijet u perpetualnoj krizi.
Kakvi su vam dojmovi s nedavnog koncerta na Dan mladosti u Muzeju Jugoslavije?
Vedran Živković: Bilo je odlično, kao i svaki put. Beograd je grad s posebnom energijom i uvijek nam je zadovoljstvo svirati beogradskoj publici.
Koliko je politička poruka svirati na Titov rođendan praktički pred njegovim grobom?
Vedran Živković: Fokus cijelog događaja bio je na Zadužbini Milana Mladenovića i Danu mladosti, a uz nas su nastupili još Ljubičice i Dina Jashari. Ako je postojala ikakva poruka, onda je to bila činjenica da smo došli i profesionalno odsvirali koncert ljudima koji nas tamo godinama prate i podržavaju.
U kojoj ste fazi s novim materijalom? Kad se očekuje novi album?
Vedran Živković: Novi materijal intenzivno nastaje već neko vrijeme. Album bi trebao izaći početkom sljedeće godine, a prve obrise novog materijala publika će moći čuti uskoro.
Koliko se zvuk mijenja u odnosu na prošli album? Jesu li u pitanju ‘Prokletije III’ kao završetak trilogije kako je izvorno najavljeno ili je u međuvremenu došlo do promjene koncepta?
Vedran Živković: Zvuk je logičan nastavak svega onoga što smo radili do sada. S vremenom smo usvojili neka nova znanja koja sada implementiramo u novi materijal. To je intenzivan proces koji te istovremeno iscrpljuje i gradi. Rad na albumu posebna je vrsta samoubojstva.
Hoćemo li i koliko čuti novog materijala na nadolazećem koncertu u sklopu Ljeta u MSU?
Vedran Živković: Hoćete. Koncert u Muzeju suvremene umjetnosti bit će pozornica na kojoj ćemo predstaviti obrise trećeg albuma.
“Prokletije II” proglašene su najboljim domaćim albumom 2024. godine, primili ste Nagradu Milan Mladenović za “Mirila”, publika na koncertima je sve brojnija. Moglo bi se reći da je Nemeček postao rijetko velik i ozbiljan alternativni bend. Jesi li takvo što očekivao u danima Mokrih gljiva i kakav je osjećaj?
Vedran Živković: Lijepo je dobiti potvrdu za svoj rad, ali najvažnije nam je da i dalje radimo ono što želimo, onako kako osjećamo da treba. Nikada nismo prilagođavali glazbu tržištu, trendovima ili očekivanjima drugih. Paradoksalno, upravo nas je takav pristup doveo do najšire publike koju smo ikada imali. Zanimljivo nam je promatrati dokle ovakav tip glazbe može doprijeti u sredini poput naše. Ipak govorimo o glazbi koja nije nastala s ambicijom da puni radijske etere ili prati dominantne trendove.
Na turnejama ste prošli dobar dio Europe, a i časopis The Quietus posvetio vam je istaknuti dio teksta o balkanskoj neotradicijskoj sceni. Kakvi su vaši dojmovi iz inozemstva? Kako stranci reagiraju na mračnu slavensku viziju Nemečeka?
Vedran Živković: Razumiju emociju i to nam je najvažnije. Reagiraju vrlo emotivno iako ne razumiju jezik. To nam potvrđuje da glazba funkcionira na nekoj dubljoj razini od samog značenja riječi. Tijekom posljednjih nekoliko godina svirali smo pred publikom u različitim europskim zemljama, a reakcije su često bile vrlo slične onima koje dobivamo kod kuće. Ljudi reagiraju na energiju, atmosferu i osjećaj koji glazba prenosi. Često nas pitaju o tamburi jer im je taj instrument potpuno nepoznat. Privlači ih spoj nečega drevnog i nečega suvremenog. Mislim da publika izvan regije našu glazbu ne doživljava kao balkansku egzotiku, nego kao autentičan izraz koji dolazi odavde. To nam je važno.
Na lokalnoj razini i sam si uključen u kulturni život Slavonskog Broda koji je u posljednje vrijeme živnuo. Koliko je publike izvan glavnog grada zainteresirano za alternativna strujanja na sceni?
Vedran Živković: Publika izvan velikih gradova često je podcijenjena. Ljudi u manjim sredinama itekako imaju sluha za ono što nije predstavljeno kao mainstream. To mogu potvrditi i kao netko tko s Nemečekom već godinama svira po Hrvatskoj i izvan njenih granica, ali i kao netko tko radi kao kustos u Galeriji umjetnina grada Slavonskog Broda. Neki od naših najboljih koncerata dogodili su se upravo u manjim mjestima poput Benkovca, Sinja ili Liptovskog Mikuláša u Slovačkoj. U takvim sredinama često postoji veća otvorenost prema novim iskustvima jer ljudi kulturni sadržaj ne uzimaju zdravo za gotovo.
Ponekad imam dojam da Zagreb zna biti opterećen vlastitim scenama, trendovima i podjelama, dok su manje sredine često znatiželjnije. Kada tamo dođeš s nečim što odstupa od uobičajenih obrazaca, ljudi to ne promatraju kroz kategorije i očekivanja, nego ga jednostavno dožive. To je naše iskustvo. Glavni problem nije nedostatak interesa ljudi, nego nedostatak infrastrukture i kontinuiteta. Kada lokalne zajednice, udruge i kulturne institucije stvore prostor za alternativne programe, publika se vrlo brzo pojavi. To posljednjih godina osjećam i u Slavonskom Brodu, gdje se pokazalo da ljudi žele kvalitetan kulturni sadržaj samo im ga treba sustavno nuditi.
Glazba Nemečeka naslanja se na ono vječno i korijensko, iskonsku tradiciju ovih prostora, ali koliko je ona i produkt svoga vremena i kako korespondira s ovom tjeskobnom erom u kojoj je budućnost neizvjesna?
Vedran Živković: Budućnost je oduvijek bila neizvjesna. Ne mislim da živimo u posebno tjeskobnom vremenu. Teško je, ali ljudi su oduvijek živjeli u tjeskobnim vremenima. Povijest je prepuna ratova, katastrofa i neizvjesnosti, razlika je samo u tome što danas imamo telefone u rukama koji nas svakih nekoliko minuta podsjećaju na to. Kriza je, čini se, prirodno stanje ljudskog roda i s tim moramo naučiti živjeti. Moramo pronaći vlastite mehanizme kako se nositi s njom. Možda zato u svom radu često posežemo za starim motivima. Ne zato da bismo romantizirali prošlost, nego zato što nas podsjećaju da su se i ljudi prije nas suočavali s istim pitanjima: kako živjeti, kako preživjeti i kako pronaći smisao u svijetu koji se neprestano mijenja.
U čemu nalaziš veselje, nadu i stvari za koje se isplati boriti?
U sviranju s Bornom i Leom.
