Evropa bi ove zime mogla ući u jednu od najtežih energetskih sezona od velike plinske krize 2022. godine. Cijene prirodnog plina na evropskom tržištu ponovo snažno rastu, zalihe su ispod uobičajenih nivoa, a dodatnu neizvjesnost stvara situacija na Bliskom istoku i mogući dugotrajni poremećaji transporta energenata.
Referentna evropska cijena prirodnog plina, nizozemski TTF, u utorak je premašila 66 eura po megavat satu, nakon što je dan počela blizu 68 eura. Tržište posebno brine mogućnost da Hormuški moreuz ostane zatvoren tokom zime, što bi dodatno otežalo globalnu trgovinu ukapljenim prirodnim plinom.
Problem predstavlja i stanje evropskih skladišta. Prema podacima Gas Infrastructure Europe, skladišta plina u Evropskoj uniji bila su 24. augusta popunjena 62,99 posto. To je znatno ispod petogodišnjeg prosjeka od oko 79 posto.
Stručnjaci upozoravaju da su evropske zalihe neuobičajeno niske za ovo doba godine. Slična situacija u posljednjih 15 godina zabilježena je praktično samo 2021. godine, neposredno prije posljednje velike plinske krize.
Među najvećim evropskim tržištima posebno se izdvajaju Njemačka i Nizozemska. Njemačka skladišta bila su popunjena oko 51 posto, dok je u Nizozemskoj nivo iznosio svega 44,3 posto.
Ipak, evropska potrošnja plina danas je niža nego prije nekoliko godina. Oxford Economics navodi da je potrošnja u Evropskoj uniji oko 15 do 20 posto niža nego 2021. godine. To znači da Evropa može funkcionisati i s manjim zalihama, ali bi tada morala mnogo više računati na uvoz ukapljenog prirodnog plina tokom zime.
Tu nastaje novi problem. Evropa bi za dodatne količine LNG a mogla morati konkurisati azijskim kupcima. Ako potražnja u Aziji istovremeno poraste, borba za dostupne isporuke mogla bi dodatno podići cijene.
Situaciju dodatno komplikuje poremećaj u Hormuškom moreuzu, jednom od ključnih svjetskih energetskih pravaca. Kroz tu rutu uobičajeno prolazi gotovo petina globalne trgovine LNG om.
Goldman Sachs upozorava da bi cijena evropskog TTF plina mogla u decembru 2026. godine premašiti 100 eura po megavat satu ako se izvoz energije s Bliskog istoka bude normalizovao tek postepeno tokom 2027. godine.
Takav scenario značio bi ozbiljan pritisak na evropske potrošače i industriju.
Ko će prvi osjetiti poskupljenje
Više veleprodajne cijene ne znače da će računi domaćinstava odmah porasti. Između cijene na tržištu i konačnog računa potrošača postoji određeno vremensko kašnjenje.
Dobavljači često imaju dugoročne ugovore i unaprijed osigurane količine plina. Zbog toga kratkotrajni skok cijena može imati relativno ograničen utjecaj na račune.
Međutim, kada postojeći ugovori isteknu, dobavljači moraju nabavljati nove količine po višim tržišnim cijenama. Tada se veći trošak postepeno prenosi na domaćinstva kroz nove tarife i obnovljene ugovore.
Najbrže će posljedice osjetiti domaćinstva koja imaju promjenjive tarife. Posebno su izložena tržišta na kojima se veleprodajne cijene brzo prenose na krajnje potrošače.
Prema Oxford Economicsu, prosječno je potrebno oko šest mjeseci da se promjene veleprodajnih cijena u potpunosti odraze na potrošačke cijene.
Ali razlike među državama mogu biti velike. U Njemačkoj i Austriji, zbog velikog udjela ugovora s fiksnim cijenama na 12 ili 24 mjeseca, puni efekat poskupljenja mogao bi se osjetiti tek nakon gotovo godinu dana.
U Francuskoj, Italiji i Španiji potrošačke cijene mogle bi se promijeniti već za nekoliko mjeseci.
U Nizozemskoj je prijenos tržišnih promjena na račune domaćinstava znatno brži, pa bi potrošači mogli među prvima osjetiti novi val poskupljenja.
Italija među najugroženijima
Italija se prema analizi Oxford Economicsa smatra najizloženijom među velikim evropskim ekonomijama kada je riječ o novom šoku cijena plina.
Razlog je kombinacija relativno brzog prenosa veleprodajnih cijena na potrošače i velike zavisnosti zemlje od prirodnog plina.
Ipak, Italija trenutno ima jednu od najviših popunjenosti skladišta plina u Evropi, što joj pruža određenu zaštitu pred početak zime.
Konačan račun mogao bi zavisiti od jednog faktora koji niko ne može unaprijed kontrolisati, temperature tokom zime.
Ako zima bude blaga, manja potrošnja za grijanje mogla bi ublažiti pritisak na evropsko tržište. Ako uslijedi dugotrajno hladno vrijeme, potražnja za plinom naglo bi porasla, a time i pritisak na već oslabljene zalihe.
Evropa zato ulazi u novu sezonu grijanja sa znatno manje prostora za grešku nego što bi željela.
Ako visoke cijene potraju, prvi na udaru mogli bi biti potrošači s promjenjivim tarifama, dok bi domaćinstva u državama s dugoročnim fiksnim ugovorima poskupljenje osjetila kasnije.
Najveći rizik ipak dolazi iz kombinacije niskih zaliha, mogućeg rasta potražnje za LNG om i geopolitičkih poremećaja. Ako se ti faktori istovremeno pogoršaju, evropska zima mogla bi postati znatno skuplja nego što se trenutno očekuje.
