Do objave ovog teksta zvaničnici nisu izašli u javnost s informacijama o tome ko je odgovoran za incidente.
Dean Džebić, vojni komentator i autor na portalu Klix, imajući u vidu i mogućnost da je u pojedinim slučajevima riječ o počiniteljima maloljetnicima željnim pažnje, smatra kako sigurnosne agencije u BiH reaguju samo po inerciji.
“Stručna javnost, dobar dio akademske javnosti iz oblasti sigurnosti i odbrane i dalje sigurnost percipira hladnoratovski – puška, top, tenk, Berlinski zid i tako dalje. Sigurnosne prijetnje su se izmijenile u skladu s nekim suvremenim tendencijama koje mi još ne pratimo, a ako ne pratimo, onda možemo djelovati samo reaktivno”, smatra Džebić.
U svijetu savremene sigurnosti, smatraju stručnjaci, saradnja među agencijama je jedan od najvažnijih stubova dobrog funkcionisanja zaštite građana. U Bosni i Hercegovini, ali i u regionu, ta saradnja je na niskom nivou, što olakšava stvaranje panike.
“Te sigurnosne prijetnje vas jednostavno obavezuju da budete dio globalnog sistema, i to je zapravo ključna stvar. Ukoliko ne možete sami da se nosite s nekim sigurnosnim prijetnjama, onda ono što vam preostaje – da pokušate u svom bližem okruženju pronaći one koji su voljni s vama da uđu u zajedničku sigurnosnu arhitekturu”, kaže Džebić.
Pojašnjava da faktori koji odbijaju sigurnosnu integraciju ili saradnju po osjetljivim kritičkim pitanjima predstavljaju pritajene destruktivne elemente.
Stručnjak za sigurnost Safet Mušić kaže kako je za potencijalne “dojavljivače” prostor čitavog Balkana izuzetno pogodan upravo iz razloga koje navodi Džebić, te jer se nakon KDZ pregleda istrage uglavnom okončaju zbog činjenice da su dojave lažne.
“Moramo gledati taj neki globalni aspekt. Čak i ove pojave u školama nisu počele u Bosni i Hercegovini, nego u regionu”, kaže on.
Napominje da se prijetnje koje se tiču važnih objekata moraju posmatrati u kontekstu regionalnih političkih dešavanja ili se “jednostavno želi pokazati nesigurnost i nesposobnost rukovodstva BiH te planova za neko geopolitičko pozicioniranje u budućnosti”.
BiH nema zakon o kritičnoj infrastrukturi
Prema Direktivi Evropske unije iz 2022. godine o otpornosti kritične infrastrukture, koristi se termin kritični subjekti te je lista proširena i sada spisak čine sektori energetike, prometa, bankarstva, finansija, zdravstva, vode za piće i otpadnih voda, kao i digitalna infrastruktura, javna uprava, svemir i proizvodnja i distribucija hrane.
Ali BiH nema zakon o kritičnoj infrastrukturi jer je 24. septembra 2024. godine povučen s dnevnog reda na Vijeću ministara BiH.
Haris Delić, ekspert za nacionalnu i sigurnost kritične infrastrukture i član radne grupe Vlade Federacije za izradu ovog zakona, kaže da je zbog nepostojanja zakona na državnom i entitetskom nivou ugrožena sigurnost građana jer se dijelovi BiH ne mogu efikasno braniti i štititi bez integrisanog pristupa sigurnosti na državnom nivou.
Dodaje i da je zakon o državnoj imovini preduvjet za donošenje zakona o zaštiti kritičnih subjekata, jer ukoliko ne postoji tačno definisano šta je državna imovina, šta BiH posjeduje, ne može se znati koji su kritični subjekti koje treba štititi.
“Ukoliko ne znamo koja imovina je državna na nivou BiH, onda ne znamo u potpunosti i sa sigurnošću koja u tom slučaju onda prelazi u nadležnost entiteta, distrikta ili kantona. Što ne bude državno u vlasništvu BiH, automatski postaje entitetsko ili nekog još nekog nižeg nivoa”, objašnjava Delić.
Sugestivno je što su mete u posljednjih nekoliko dana bile državne institucije s važnim ulogama u sigurnosti i odbrani. I opet se tu, govori Džebić, pokazalo da je nivo razumijevanja savremenih sigurnosnih tokova anahron, spor i neadekvatan.
“Mislim da je najbolji primjer Ministarstvo odbrane, koje nije imalo tim za cyber zaštitu pa smo imali slučaj da se stranica Ministarstva odbrane gasila kako bi se na taj način prevenirao napad i rušenje stranice”, podsjeća i dodaje kako u državnim institucijama ipak postoje ljudi koji pokušavaju nešto uraditi u skladu sa onim što imaju na raspolaganju.
Navodi kako je “sreća u nesreći” da se osjetljivi podaci u važnim institucijama BiH još uvijek čuvaju u pisanom formatu te da one kao takve u slučaju cyber napada teško mogu doći u pogrešne ruke. Također, cilj ili posljedica nemoći institucija u slučaju dojava postavljenih bombi može biti upravo prikazivanje države kao nesposobnog aparata.
Vojni objekti zanimljivi Rusiji
