Pitanje o tome što je u svemiru nastalo prije – galaksija ili crna rupa – dugo je mučilo znanstvenu zajednicu. Tradicionalni kozmološki modeli sugerirali su da galaksije nastaju prve, pri čemu masivne zvijezde unutar njih troše svoje gorivo i kolabiraju u crne rupe, koje potom postupno rastu spajanjem i gutanjem okolnog materijala.
Svemirska zagonetka je riješena?
Međutim, postojanje golemih crnih rupa u ranom svemiru, čija masa doseže milijune, pa i milijarde masa Sunca, dovelo je u pitanje ovu teoriju jer se takav nagli rast nije mogao lako objasniti tradicionalnim modelima.
Najnovija istraživanja provedena pomoću NASA-inog svemirskog teleskopa James Webb donijela su dokaze koji upućuju na posve suprotan scenarij. Znanstvenici su otkrili da su neke supermasivne crne rupe bile ogromne od samog početka, formirajući se bez faze kolapsa zvijezda i bez potrebe za znatno masivnijom galaksijom domaćinom, koja bi ih hranila. Nova studija, objavljena u časopisima Nature i Monthly Notices of the Royal Astronomical Society, predstavlja otkriće koje bi moglo značiti potpunu promjenu paradigme i reviziju klasičnih scenarija o razvoju kozmičkih objekata.
Dokazi iz “Male crvene točke”
Zaključak istraživačkog tima temelji se na detaljnim promatranjima objekta Abell2744-QSO1 (QSO1), oglednog primjera takozvane “male crvene točke” koja je postojala svega 700 milijuna godina nakon Velikog praska. Iako je QSO1 širok samo 1.300 svjetlosnih godina, a njegova svjetlost putuje dulje od 13 milijardi godina, njegovo proučavanje olakšano je zahvaljujući efektu gravitacijske leće galaktičkog jata Abell 2744 (Pandorino jato). Zbog tog je efekta objekt višestruko uvećan i prikazuje se na tri različita mjesta na nebu.
Image: NASA, ESA, CSA, Ignas Juodžbalis (Cambridge), Cosimo Marconcini (University of Florence), Roberto Maiolino (Cambridge), Francesco D’Eugenio (Cambridge), Hannah Übler (MPE); Image Processing: Alyssa Pagan (STScI)
Inicijalne analize pokazale su da bi QSO1 mogao biti tek oblak užarenog vodika i helija koji kruži oko supermasivne crne rupe procijenjene mase od 40 milijuna Sunčevih masa. Znanstvenici su uočili da bi, u slučaju tako velike mase, morali biti u stanju pratiti učinke njezine gravitacije na plin koji kruži oko središta. Koristeći instrument bliski infracrveni spektrograf (NIRSpec) teleskopa James Webb, tim je uspio mapirati kretanje vodika i utvrditi da plin pokazuje Keplerovo gibanje, kružeći oko središnje točke na isti način na koji planeti kruže oko Sunca.
Crna rupa je “rođena velika”
Činjenica da plin pokazuje savršenu Keplerovu rotaciju dokazuje da je većina mase objekta QSO1 koncentrirana isključivo u središnjoj crnoj rupi, a ne raspoređena u obliku zvijezda. Zahvaljujući jednostavnim zakonima gravitacije koji upravljaju ovim gibanjem, znanstvenici su po prvi put izravno izračunali masu crne rupe u prvih milijardu godina nakon Velikog praska. Rezultati su zapanjujući: crna rupa ima masu od oko 50 milijuna Sunčevih masa i čini najmanje dvije trećine ukupne mase cijelog objekta QSO1, što je omjer tisućama puta veći nego u obližnjim galaksijama u lokalnom svemiru.
Dodatnu potvrdu pružio je i kemijski sastav plina koji se gotovo u potpunosti sastoji od vodika i helija, s manje od 0,5% Sunčeve metalnosti, što ukazuje na netaknuto okruženje bez teških elemenata koji bi se očekivali u galaksiji bogatoj zvjezdanim ostacima. Istraživači stoga zaključuju da ova crna rupa nije mogla nastati postupno, već je vjerojatno rođena velika – bilo izravnim kolapsom golemog oblaka plina ili kao primordijalna crna rupa nastala u prvoj sekundi nakon Velikog praska. Znanstveni tim vjeruje da ovakvi objekti nisu bili rijetkost u ranom svemiru te trenutno analizira slična tijela kako bi potvrdio prethode li supermasivne crne rupe sustavno galaksijama u kojima se nalaze.
Datum i vrijeme objave: 31.05.2026 – 12:51 sati
