Duraković: Institucije kulture ne smiju biti taoci pogrešnih politika

Ako je knjiga čovjekov najbolji prijatelj, ko joj je u Bosni i Hercegovini neprijatelj? Može li knjiga naći svoj put i mimo sajma? Zbog koga su nam učenici funkcionalno nepismeni? Zašto je nacionalno blago u raljama politike? Mogu li inovacije biti bh. budućnost ako je borba za opstanak biblioteka sadašnjost? Gošće emisije Plenum bile su: Jasna Duraković, Adisa Žero i Daliborka Matošević.

Duraković: Obrazovanje i nauka nisu trošak nego investicija

Govoreći o potpisanom ugovoru i finansijskoj podršci, federalna ministrica obrazovanja i nauke naglašava da to jeste važan korak, ali ne i rješenje suštine problema.

„To što je danas ugovor potpisan ne treba umanjivati značaj, to je jako bitno. Međutim, kako sistemski trajno riješiti pravni status i finansiranje ove izuzetno važne institucije?“ – ističe, jasno praveći razliku između kratkoročnih pomoći i dugoročnog rješenja.

Odmah potom fokus prebacuje na ključni problem – neriješen pravni status Nacionalne i univerzitetske biblioteke, koji naziva suštinskim.

„Finansije možemo obezbijediti, ali ono što ostaje neriješeno jeste pravni status. Tu smo pokušali sve, uključujući međunarodne partnere, ali smo nailazili na zid“, navodi, ukazujući da politička volja izostaje bez obzira na ponuđena rješenja.

Posebno problematizira odnos državnog nivoa vlasti prema institucijama kulture:

„To je jedan maćehinski odnos koji je potpuno neprihvatljiv. Ovo je pitanje kulturnog identiteta svih naroda u Bosni i Hercegovini, te institucije ne smiju biti taoci pogrešnih politika“, poručuje, bez ublažavanja kritike.

U nastavku precizira gdje vidi odgovornost za blokade:

„Imamo jasne opstrukcije, ne samo od SNSD-a nego i od određenih pojedinaca koji ovo pitanje ne tretiraju kao prioritetno“, kaže, dodajući da je čak i proces uz podršku OHR-a ostao nedovršen.

„Zakon je napravljen, ali se OHR u jednom trenutku povukao. Ako smo već počeli nešto, dajte da to do kraja završimo“, govori, otvoreno izražavajući razočaranje.

Kada je riječ o povratku biblioteke u Vijećnicu, priznaje da ni sama nema jasan odgovor ko blokira taj proces, ali ukazuje na političku pozadinu:

„Vidljiv je određeni politički interes da se prostor ne ustupi. To je apsolutni nonsens“, kaže, upozoravajući da neadekvatni uslovi direktno ugrožavaju vrijednu građu.

U odgovoru na pitanje o odgovornosti nije štedila kritike:
„Svi smo odgovorni – neki više, neki manje, ali problem su politike koje se svode na zauzimanje fotelja bez stvarnih promjena“, kaže, opisujući kontinuitet neefikasnosti.

„Obrazovanje i nauka ne smiju biti trošak, nego investicija“, ističe, dodajući da ulaganje u znanje direktno utječe na ekonomski razvoj zemlje.

Govoreći o konkretnim pomacima, navodi povećanje budžeta za nauku:

„Imamo preko sedam miliona maraka za naučno-istraživački rad – to je najveći budžet do sada“, kaže, predstavljajući to kao iskorak.

Poseban fokus stavlja na inovacije i povezivanje nauke i privrede:

„Formirali smo savjete za inovacije i tehnološki razvoj kako bismo uvezali stručnjake iz javnog i privatnog sektora, cilj su konkretni rezultati“, objašnjava.

Ipak, priznaje da sistem i dalje koči razvoj:

„Administrativni i birokratski procesi nas guše, trudimo se da ih pojednostavimo, ali to je i dalje veliki problem“, kaže, pozivajući istraživače da se uprkos tome prijavljuju na programe.

Žero:Država 30 godina ne rješava status Nacionalne biblioteke BiH

Direktorica Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine Adisa Žero govorila je o finansijskim problemima ove institucije, ističući da je prvi ugovor o finansijskoj pomoći u ovoj godini konačno realizovan, ali da sistemska rješenja i dalje izostaju.

Žero je naglasila da je biblioteka dugo čekala konkretnu podršku, te da su sredstva koja su nedavno odobrena od velikog značaja za opstanak institucije i njenih uposlenika. „Sa nestrpljenjem smo iščekivali neki ugovor, neku pomoć kao Nacionalna i univerzitetska biblioteka. Imali smo obećanje, međutim ovo je prvi realizirani ugovor ove godine“, kazala je, dodajući da zaposlenici do sada nisu primili sredstva za plaće od početka godine.

Kako je pojasnila, dodijeljeni iznos od 630.000 KM omogućava isplatu plata, što inače nije slučaj kada je riječ o projektnim sredstvima. „Za nas je ovo bila posebna vijest i za one koji s nama surađuju, za one kojima smo mi naučna baza, infrastruktura“, istakla je Žero, upozorivši da se rad biblioteke ne može održavati isključivo kroz projekte.

Ukazala je i na posljedice koje nastaju kada biblioteka ne funkcioniše, podsjetivši na period njenog zatvaranja. „Bez Nacionalne biblioteke se ne može. To smo vidjeli kada je zatvorena na mjesec dana koliko je problema izazvano u samoj zemlji prilikom registracija novih publikacija“, rekla je, naglasivši da se problem finansiranja ne rješava sistemski.

Govoreći o trajanju trenutne finansijske podrške, Žero je navela da ona može biti dovoljna za narednih pet mjeseci, uzimajući u obzir i druge troškove poput članarina u međunarodnim bazama i obaveznih registracija. Ipak, podsjetila je da državna podrška i dalje izostaje. „Međutim, od države, ponovno, nemamo ništa“, kazala je, dodajući da ne postoji optimizam kada je riječ o rješavanju ovog pitanja na državnom nivou.

Osvrnula se i na pokušaje komunikacije s institucijama vlasti, uključujući Vijeće ministara i međunarodne aktere. Prema njenim riječima, nakon početnog angažmana OHR-a, proces je prepušten domaćim vlastima bez konkretnih rezultata. „Znamo da oni taj posao neće dovršiti, 30 godina ga dovršavaju“, izjavila je.

Žero je istakla da su predstavnici biblioteke pokušali razgovarati s ministrima, ali da nisu svi pokazali spremnost za dijalog. „Svi su nas primili, osim ministara iz SNSD-a“, navela je, dodajući da uprkos brojnim upitima ne dobijaju odgovore o sudbini zakona koji bi trebao regulisati status biblioteke.

Poseban problem predstavlja i neadekvatan smještaj vrijednih bibliotečkih zbirki, uključujući građu spašenu tokom ratnih dešavanja. Žero upozorava da su ti fondovi izuzetno osjetljivi i da nisu adekvatno zaštićeni. „I dalje nam nije dozvoljen povratak u Vijećnicu koja je sagrađena, pola Vijećnice je prazno, a naše zbirke nisu adekvatno smještene“, kazala je.

Na kraju je poručila da se svakodnevno nastoji ukazati na značaj biblioteke za naučnu i akademsku zajednicu. „Svaki dan pojašnjavamo neki novi razlog zašto smo neophodni“, zaključila je Žero.

Matošević: Politike se mijenjaju, kultura ostaje

„Sudbina knjiga kod nas je ne mnogo drugačija i ne manje ovisna o politikama. Mi smo mala sredina, s manje djelatnika, stanovnika i manje korisnika“, kazala je direktorica JU Opća knjižnica Usora Daliborka Matošević, dodavši kako knjižnica odgovara na potrebe svojih korisnika.

Iako jedna od najmanjih općina u Bosni i Hercegovini, Usora posjeduje bogatu kulturnu baštinu. JU Opća knjižnica Usora ove godine obilježava 20 godina od utemeljenja, a direktorica Matošević je poručila kako će u skladu s tim svi programi knjižnice biti u znaku jubilarne godine.

Na samom početku, za otvaranje knjižnice potrebna je bila stručna osoba – bibliotekar/ka, 10 000 knjiga, te prostor. Osnivač je, pojašnjava direktorica, obezbijedio 60 metara kvadratnih za knjižnicu, koja je danas veća i s prostorom ljetne čitaonice.

„Od početka 2008. godine bili smo uvršteni u budžet Zeničko-dobojskog kantona sa tri radna mjesta“, rekla je direktorica, te dodala: „Izgradili smo jednu malu, za nas veliku knjižnicu, koja može odgovoriti potrebama svojih korisnika i uz to ljetnu čitaonicu, gdje provodimo manifestacije koje podrazumijevaju period ljeta“.

Od 2018. godine, pojašnjava direktorica, knjižnica se posvetila programskim aktivnostima, a nakon čega je resorno ministarstvo odobrilo i četvrto radno mjesto.

„U općini Usora ovo je jedina ustanova kulture. Dakle mi nemamo muzej, nemamo muzejsku djelatnost, kazalište, kino. Knjižnica je u našem slučaju svojevrsni centar za kulturu. Istakla bih da je važno što smo mi u stvari učinili za tu jednu malu sredinu. Ostavili smo našoj djeci sve što je uistinu vrijedno. Napravili smo jednu kuću kulture i u nju smjestili, još uvijek smještamo, i kreiramo kulturne politike jedne male sredine“, približila je sliku Usore i važnost knjižnice direktorica Matošević.

Knjižnica je formirala i Odjel zavičajne zbirke, posvetila se izdavačkoj djelatnosti, te bogaćenju fondova, naglasila je direktorica.

„Naša zadaća je da gradimo kulturu Usore i da našoj djeci damo primjer, ukažemo na značaj kulture za lokalnu zajednicu i ne samo za Usoru. Dakle, svi smo mi povezani. Ovo je značaj za ZDK-a, naravno i Federaciju“, istakla je Matošević.

Nadalje, govoreći o politici koja neminovno utiče na kulturne ustanove, Matošević je naglasila kako je sve pod kontrolom politike – projekti kulture, budžeti, zapošljavanja.

„Naravno da vidimo da nije dobro. Ali šta nam ostaje? Da se borimo našim znanjem, našom stručnošću, sposobnošću, entuzijazmom kakvog samo mi imamo. I uvijek u rukama trebamo imati tu kulturu. Politike se mijenjaju. Kultura svakako ostaje. I niko, niti jedan političar ne može izbrisati našu kulturu“, zaključila je.