Izložbom “Sarajevske kuće” akademika Safeta Zeca u Gradskoj vijećnici u Sarajevu počelo je svečano obilježavanje 130 godina jednog od najvažnijih kulturnih i historijskih simbola Sarajeva i Bosne i Hercegovine.
Postavka, koja evocira motive starog Sarajeva i ličnih sjećanja umjetnika, bit će otvorena do 10. juna, a dio je programa kojim se slavi jedan od najvažnijih kulturnih simbola grada i Bosne i Hercegovine.
Ciklus “Sarajevske kuće” predstavlja snažan umjetnički hommage Sarajevu, u kojem Zec kroz motive starih kuća, prozora, dvorišta, evocira atmosferu prošlih vremena.
Centralni objekt izbora radova koje je pripremio za tu priliku je kuća na Bistriku. Tamo je živio desetak godina i umnogome je obilježila njegov život. Potom je nastao ciklus slika kuća, kao rezultat njegove želje da zabilježi jedan važan period.
U to izbjegličko vrijeme, nakon Drugog svjetskog rata, kuću je naseljavalo stalno ili povremeno više porodica. Avlija je bila zajedničko okupljalište i djelovala je kao pozornica: djeca, komšije, prolaznici.. – zapisao je na Facebooku Safet Zec.
“U istoj avliji, nasuprot te velike kuće, nalazila se i mala prizemna kuća u kojoj smo živjeli nas osmoro. Kad bih se budio, prvo bih ugledao njenu fasadu i prozore. Oronula, boje stare narandže – i danas mi drage, tople, nostalgične boje”, objasnio je.
Velike kuće više nema, kao i skoro svih ljudi koji su u njoj tada živjeli.
Zec zapisuje da su grafički i slikarski opusi “Prozori”, u njegovom sjećanju, zapravo neka vrsta portreta ljudi koji su s njegovom porodicom dijelili te dane.
Sarajevska vijećnica obilježava 130 godina postojanja, tokom kojih je mijenjala funkcije, preživjela razaranja i obnovu, te danas predstavlja jedan od najvažnijih kulturnih i historijskih simbola Sarajeva i Bosne i Hercegovine.
Sarajevska vijećnica, otvorena 20. aprila 1896. godine. Tokom više od stoljeća mijenjala je namjenu i značaj, ostajući jedan od ključnih simbola grada.
Prvobitno je bila zgrada gradske uprave i gradske administracije Sarajeva. Nakon Drugog svjetskog rata, sve do 1949. godine, služila je gradskoj upravi, kao zgrada Okružnog suda Sarajeva i sjedište Bosanskohercegovačkog sabora. Nakon toga, postaje Gradska biblioteka, odnosno Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine.
Tokom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine, zgrada je više puta granatirana. U noći između 25. i 26. augusta 1992. godine zapaljena je, pri čemu je uništeno oko dva miliona vrijednih knjiga i dokumenata, oko 90 posto knjižnog fonda.
Građani Sarajeva i zaposleni pokušavali su spasiti knjige uprkos stalnoj snajperskoj vatri sa okolnih brda koja su držale jedinice Vojske RS i njihovih pomagača.
Obnova Vijećnice trajala je 18 godina, a ponovo je otvorena 9. maja 2014. godine.
Rekonstrukcija je izvedena na osnovu arhivskih dokumenata i fotografija, uz očuvanje autentičnih detalja enterijera.
Svi dijelovi ovog veleljepnog objekta izgrađenog u pseudomaorskom stilu, po uzoru na džamiju Kemala II u egipatskoj prijestolnici Kairu, rekonstruisani su na osnovu dokumenata i fotografija stare Vijećnice. Dokumenti su pronađeni u Kaptolskom arhivu u Zagrebu. Tako su u sali Gradskog vijeća danas drvene klupe i govornica, a svi ornamenti na zidovima i plafonu su autentični i ručno oslikavani.
Među specifičnim detaljima unutar ove ljepotice su i rubovi zidova, koji su zaista od zlata. Rađeni su posebnom tehnikom i premazivani listićima zlata potopljenim u boju, posebnim kistom od kamilje dlake.
Smještena nedaleko od Baščaršije, na Mustaj-pašinom mejdanu, Vijećnica, iako je sve u njoj novo, i danas odiše periodom u kojem je napravljena.
Osim što je sjedište u kojem zasjeda Gradsko vijeće Sarajeva, Vijećnica danas predstavlja multimedijalni centar u kojem se održavaju koncerti, izložbe, konferencije i drugi kulturni događaji.
Prvi projekt Vijećnice uradio je bosanskohercegovački i češki arhitekta Karlo Paržik, a kako se projekat nije svidio tadašnjem autrougarskom ministru Benjaminu Kallayu, izrada novog je povjerena Alexandru Witteku. Kao uzor, Witteku je poslužila džamija Kemala II zbog čega je dva puta odlazio u Kairo. Nakon što je Witek preminuo, završetak projekta je povjeren 1894. Ćirilu M. Ivekoviću.
Zajedno s izradom i razradom projekta tekla je i izgradnja od 1892. do 1894. godine, a službena upotreba je krenula 1896. godine.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine 2006. godine proglasila je Vijećnicu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Datum i vrijeme objave: 20.04.2026 – 20:31 sati
