Ljeto nekad mirisala na slobodu. Odlazak do more bilo je to pitanje zdravlja, punjenja baterija i čistog porodičnog zadovoljstva. Nije vas pitao ni gdje ste, ni koliko dugo ste tamo ležaljke iznajmljen. Bilo je važno samo doći do obale.
Međutim, svjedoci smo radikalne promjene društvene paradigme. Neki smatraju da se odmor više ne mjeri odmorom i smijehom, već dubinom džepa i novcem koji ste spremni dati pred publikom. Godišnji odmori pretvoreni su u arenu za hvalisanje, a oni koji odlaze na more samo da bi preko noći uživali u moru postali su meta osude i sprdnje pojedinih ljudi.
“Ako nemaš ništa protiv, nemoj ni ići”
Nedavno je pažnju javnosti privukla izjava domaćeg preduzetnika koji je izneo teoriju koja je mnoge ostavila u šoku: “Ako nemaš dva mora, nemoj ni ići. More košta 2.000 eura, ako nemaš 4.000 eura, nemoj ići jer ga nemaš.”
Ovakav narativ, koji odlazak na more definira kao isključivu privilegiju bogatih, razotkrio je novu, prilično surovu stvarnost.
Ovakvi elitistički stavovi ubrzo su dobili glasan i emotivan odgovor s druge strane ekrana, koji je prenio glas hiljada običnih porodica. Jedna majka je otvoreno prenijela svoje iskustvo, podsjetivši nas na ono što je nekada bila suština odmora.
– Po toj logici moja djeca nikad u životu ne bi vidjela more – napisala je ona uz objašnjenje da su godinama, po savetu lekara za zdravlje dece, tri nedelje proveli na moru sa samo 300 evra, i nastavila:
– Svaki dan sam kuvala, pravila sendviče, mazala paštete, kuvala griz i kačamak, pekla palačinke… Nismo išli u restorane, nismo pili kafu u kafićima, ali svake godine smo bili tri nedelje na moru i deca su bila zdrava. Kakvo su sranje ovi besni ljudi danas? Ludilo je glumljeno.
‘, backScript: ‘https://cdn2.midas-network.com/Scripts/midasWidget-25-1099-11898.js’ } googletag.cmd.push(function(){function e
Fotografija: Shutterstock
Kada je skromnost postala sramota?
Nekada je bilo sasvim normalno ponijeti svoj suncobran, mazati paštetu po plaži i kupiti porodični sladoled u supermarketu. Niko se zbog toga nije osjećao manje vrijednim. Naprotiv, bio je to dio šarma i kolektivnog doživljaja ljetovanja.
– Odmor je postao pitanje prestiža, postao je dio društvenog imidža. Pored prisustva društvenih mreža i modernih tehnologija, mnogima se čini da je važnije objavljivati objave i fotografije sa odmora nego šta se dešava na tom odmoru. Danas se sve prati, ko je gde bio, koje lokale je obišao i šta je jeo, što je na ivici neukusa, pa nema privatnog uživanja. Često pitam svoje klijente da li idu na odmor da uživaju ili da se pokažu. Ako ste za prestiž, uz umjetnu inteligenciju možete kreirati svoj odmor iz snova i pokazati da ste bili na raznim lokacijama ako ste ponosni na to i ako vam je to toliko važno. – kaže za Telegraf psiholog Aleksandra Janković.
Danas se, podstaknuto nerealnim standardima sa društvenih mreža, stvara atmosfera u kojoj je skromnost postala sramota.
– U nekima je, ne tako davno, odmor bio vezan samo za bijeg iz okoline. Često se dešavalo da djeca ljetuju kod bake i djeda. Odmor nije bio odlazak na skupa putovanja, već samo promjena sredine. Bilo nam je ugodnije ljetovati kod bake i djeda, gdje smo imali drugu slobodu, ako nam se nije dalo na more, jer tamo praviš novi aranžman i novu ekipu u kojoj ostaješ. Sada je očigledno sve postalo stvar prestiža, pa nas društvene mreže zasipaju slikama sa dalekih destinacija na kojima su svi sretni, zadovoljni i nasmijani. Nije pjesnik priče da pokažeš najbolju verziju sebe i sakriješ sve što je umanjuje. Međutim, sa tim morate živjeti, to je problem. Nije neuobičajeno da ljudi potroše ogromne količine novca na odmor, a zatim mjesecima završe u dugovima, praćenim depresijom i suočavanjem sa stvarnošću. – kaže ona.
Mladi ljudi bombardirani su porukama da, ako ne mogu priuštiti skupe aranžmane, ne bi trebali ni pokušavati osnivati porodice ili putovati.
– Prvi kriterijum za sve treba da bude da je vreme za odmor i vreme da se čovek resetuje, da napuni unutrašnje baterije, mesto nije bitno. Baterije možete napuniti na selu ili kod prijatelja, važno je promijeniti sredinu, to je priča, a ne iscrpljivati se finansijski do te mjere da kasnije postane nepodnošljivo. Red godišnjih odmora, red pozajmica, to je danas postalo. Ovo je posebno važno za roditelje djece koja zbog cijena aranžmana ne mogu priuštiti ljetovanje. Trebali bi sebi priuštiti pripremu za ljetni raspust, zatim ga platiti, a zatim platiti troškove škole. Ljudi bi se trebali fokusirati na unutrašnje zadovoljstvo, a ne na vanjsko zadovoljstvo koje služi drugima, a ne nama samima. Nije fer prema nama samima, ne trebamo se toliko fokusirati na aplauze koje će nam drugi dati. Nećemo dobiti aplauze za naše skromne odmore, ali ćemo se osjećati dobro i to je najvažnije – zaključuje Janković.
(Telegraf.rs)
<% shareCounter %>
Podijelite to