Tajanstvena hladna mrlja u Atlantiku moguće je ozbiljno upozorenje

Dio Atlantskog oceana južno od Grenlanda i Islanda hladi se dok se ostatak svijeta zagrijava. Ovu zagonetnu mrlju često se naziva “hladnom mrljom”, a znanstvenici pokušavaju shvatiti mehanizme koji stoje iza njenog hlađenja.

Dok pojedine studije pripisuju povećani gubitak topline na površini mora, druge sugeriraju kako slabije struje donose manje topline tom području. Novo istraživanje, objavljeno u časopisu Geophysical Research Letters, pruža dodatnu podršku za potonje, koristeći podatke ponovne analize temeljene na izravnim vremenskim promatranjima umjesto pukog modeliranja.

Atlantska meridionalna cirkulacija (AMOC) je sustav oceanskih struja koji djeluje kao planetarna “transportna traka”, pomičući toplu površinsku vodu iz tropa prema sjeveru i hladnu, gustu vodu prema jugu. Ova oceanska cirkulacija igra važnu ulogu u regulaciji Zemljine klime i preraspodjeli topline.

Gašenje s dugoročnim posljedicama

Brojne prethodne studije povezale su atlantsku hladnu mrlju s AMOC-om. Ukazuju na to kako slabljenje ovog sustava može donijeti manje tople vode u to područje.

Nova studija potvrđuje kako to ima smisla budući je područje hladnih mrlja mjesto gdje AMOC isporučuje svoju toplinu i prenosi je u atmosferu, uz napomenu kako su druge studije koristile promatrane promjene slanosti morske površine i paleoklimatske podatke kako bi sugerirale da se AMOC usporava od predindustrijskog doba.

“Daljnje slabljenje AMOC-a moglo bi imati velike posljedice za buduću klimu tisućljećima, s obzirom na to da je poznato da AMOC ima prekretnicu nakon koje će se vjerojatno ugasiti”, navedeno je u studiji.

Istraživački tim odlučio je potkrijepiti modeliranje promatračkim podacima. Koristili su podatke ponovne analize temeljene na promatranjima za sadržaj topline u oceanu i površinske tokove, uključujući satelitska i temperaturna mjerenja, te su to kombinirali s klimatskim modelima.

Također su proveli analizu toplinskog proračuna, koja je kvantificirala ravnotežu između dolazne i odlazne topline u području hladne mrlje. Podaci za ponovnu analizu kvalitete datiraju iz 1955. godine, a satelitski podaci iz 1993..

Njihovi rezultati pokazali su kako je hlađenje u “hladnoj mrlji” fenomen dubokog oceana, potaknut promjenama u transportu topline u oceanu, ne samo promjenama temperature površine. Podaci su pokazali kako se gubitak površinske topline zapravo smanjio u području hladne mrlje, što proturječi ideji kako je za to odgovorno povećano površinsko hlađenje.