Katana: Uopće nije dobro – građani bez hrabrosti, vlast bez odgovornosti

Ko koga politički drži u kandžama? Šta hoće Sarajevo, čemu teži Mostar, a na čemu insistira Banjaluka? Kako je ekonomija postala talac blokada? Izborne trgovine, lični interesi i ucjene cvjetaju na sivom tržištu bosanskohercegovačke političke scene. U borbi za opstanak i prijestolje počelo zbijanje redova. Nacionalnih i političkih. Gošće emisije Plenum bile su: Adisa Omerbegović Arapović, Ivana Marić i Gordana Katana.

Katana: Nemamo građanske hrabrosti da kažemo dosta

Na pitanje o stanju u društvu i spremnosti građana na pobunu protiv loših uslova života, novinarka i građanska aktivistica Gordana Katana dala je sumornu ocjenu stvarnosti u Bosni i Hercegovini, naglašavajući dugotrajnu stagnaciju i nedostatak građanske reakcije.

„Uopće nije dobro. Jednostavno, tri decenije živimo u vremenu nerata, u vremenu u kojem se etno-nacionalne tenzije konstantno podižu.“

Ona ističe da su građani dovedeni do minimuma egzistencije i pristali na stanje bez većih očekivanja. „Građani su dovedeni do onoga da kažu, dobro, ne puca se, dobro, imamo litar ulja ili karton ulja i vreću brašna i to je na tome.“

Katana upozorava da je duboka podijeljenost društva potisnula građansku svijest, dok izostaje stvarni bunt. „U državi koja se toliko duboko po svim osnovama podijelila, građanska svijest je negdje ostala u pozadini i vi vidite da su građani ti koji nemaju ili hrabrosti ili nikada nisu izrasli neke stvarne linije pobuna.“

Podsjetila je i na ranije pokušaje građanskog otpora koji su, kako kaže, ostali bez rezultata. „Imali povremene građanske proteste, sjetite se Tuzle i sve onoga što je krenulo u Tuzlanskom kantonu i kako je to sve izgledalo, pa i taj građanski bunt je ugušen i pravda za Davida i još neki manji pokreti.“

Govoreći o socijalnoj situaciji, Katana naglašava da je stvarnost daleko teža nego što se često prikazuje.

„Jednostavno, loše živimo, bez obzira na sve“, poručila je, ukazujući na težak položaj povratničkih zajednica i neravnopravan pristup osnovnim pravima.

Kao jedan od najočitijih pokazatelja siromaštva navodi redove pred javnim kuhinjama i ljude koji preživljavaju pretražujući kontejnere. „Na kraju krajeva, redovi pred javnim kuhinjama možda najbolje govore i svjedoče koliko se teško živi, ali i ljudi koji doslovno kopaju po kontejnerima.“

Katana navodi da uz sve probleme nedostaje ključni element – spremnost građana da dignu glas. „Nemamo građanske hrabrosti da izađemo na ulice, da se borimo, da kažemo dosta je.“

Kada je riječ o sredstvima iz evropskog Plana rasta, postavlja se pitanje da li vlasti u Bosni i Hercegovini računaju na to da će Evropska unija ipak „progledati kroz prste“ i odobriti novac bez ispunjenih reformskih obaveza.

Prema riječima Gordana Katana, očekivanja od domaćih političara u izbornoj godini nisu velika.

„Izborna je godina, ne očekujem da će se oni pretrgnuti nešto da usvajaju zakone, da će se više baviti u kontinuitetu sami sobom, odnosno nekakvim ličnim pozicioniranjem kako bi osvojili naklonost birača, pogotovo ovi koji su na vlasti i koji ključeve drža u svojim rukama“, kazala je Katana, te dodaje da je vrlo teško predvidjeti hoće li ijedan od ključnih reformskih zakona biti usvojen.

Marić: Očekujemo od države, a mali broj nas pruža nešto državi

O ekonomskoj situaciji u Bosni i Hercegovini, kako građani žive i kakve izbore prave, između ostalog, govorila je politička analitičarka Ivana Marić.

Da li je ekonomija talac politike i političkih blokada, Marić je kazala da su ‘vlade te koje određuju i diktiraju ekonomiju’ te kako građani jesu taoci.

„Sreća je što je to samo na državnom nivou. Na državnom nivou koji nema mnogo ingerencija za pitanja svakodnevnog života građana. Zbog toga postoje načini. Vidimo da su entiteti to počeli rješavati, da Vlada Federacije BiH to rješava“, rekla je Marić.

Marić je nadalje kazala kako smatra da je građanima ‘dovoljno dobro’, u suprotnom, navodi, sve bi ‘vodilo, ne protestima, već revoluciji’.

„Stalno nešto očekujemo od države, a mali broj nas želi da pruži nešto državi. Kada vidimo koliko ljudi je na birou zato što rade na crno, koliko ljudi je bilo na minimalnoj plati jer nisu htjeli prijaviti pravu platu – mi smo nekako u tom začaranom krugu. Mi smo saučesnici, nismo žrtve. Mi smo saučesnici jer sudjelujemo u sivoj ekonomiji“, zaključila je.

Govoreći o političkoj situaciji i izborima, Marić je izjavila da se malo gleda i glasa za ljude koji rade, a više su u fokusu populisti, navodi.

Kada je riječ o Zakonu o sudu i Zakonu o VSTV-u, Marić kaže kako je njihovo usvajanje itekako moguće.

„Ne bi bilo prvi put da mi neki zakon koji razvlačimo 20 godina usvojimo preko noći. Ti zakoni su dogovoreni“, kazala je.

Omerbegović Arapović: Građani i firme u BiH bili su na koljenima i prije ove krize

Adisa Omerbegović Arapović, redovna profesorica na Burch univerzitetu u Sarajevu, upozorava da Bosna i Hercegovina u globalnu krizu ulazi već oslabljena, s ograničenim prostorom za reakciju.

Na pitanje o globalnim ekonomskim kretanjima i poziciji BiH, Omerbegović Arapović ističe: „Bosna i Hercegovina ima ograničen prostor, jer je na ovu krizu već odgovorila ekonomskim politikama koje nisu bile u stanju ni prije ovog inflatornog pritiska obuzdati inflaciju.“

Dodaje da su se politike „često svodile na administriranje plaća, vrlo malo na restrukturiranje ekonomije i povećanje produktivnosti“.

Omerbegović Arapović naglašava da dodatni problem predstavlja izborna godina i fokus na socijalne mjere: „Vrlo malo ostaje budžetskog prostora da se reaguje agresivno, na način na koji to rade zemlje Evropske unije.“

Govoreći o stanju ekonomije, upozorava da su negativni trendovi prisutni već neko vrijeme: „Ekonomija Bosne i Hercegovine je već usporavala i sa vrlo malo prostora da djeluje… bojim se da ćemo, ukoliko ne budemo imali ozbiljne mjere, ući u recesiju.“

Kao ilustraciju navodi rast cijena: „Cijena hrane je u odnosu na 2015. godinu rasla 62%, energija oko 44%“, zaključujući da su „i firme i građani već bili na koljenima“.

Omerbegović Arapović posebno problematizira nedostatak jasnog ekonomskog upravljanja: „Mi u stvari nikada nismo imali nekog ko stoji iza ekonomskih politika i da imamo jedno lice ministarstva za ekonomiju.“

Kada je riječ o mogućim mjerama, smatra da bi smanjenje akciza moglo pomoći, ali upozorava na ograničenja: „Akcize bi značile olakšanje, ali su one ključne za stabilnost budžeta i otplatu kredita, pa je ambiciozno očekivati brzo rješenje na taj način.“

Ipak, dodaje da postoje sredstva koja bi se mogla preusmjeriti: „Država danas prikuplja više kroz akcize i ta sredstva bi se mogla iskoristiti za pomoć najugroženijima.“

Govoreći o industriji, posebno naglašava značaj namjenske industrije, ali i njene slabosti: „Namjenska industrija je doživjela procvat nakon 2015. godine, ali je postala žrtva borbe za upravljanje i uskih interesa.“ Prema njenim riječima, industrija danas ima „strukturalne i upravljačke probleme“ i da nije dovoljno iskorišten njen potencijal.

Ukazuje i na širi problem ekonomije: „Imamo pad industrijske proizvodnje već nekoliko kvartala, što je ozbiljan problem za ekonomiju Bosne i Hercegovine.“ Dodaje da su budžeti sve više zavisni od zaduživanja, dok reformski procesi stagniraju.

Na pitanje o ulozi Evropske unije, Omerbegović Arapović ističe: „Teoretski može progledati kroz prste, ali je pitanje da li treba.“

Naglašava da se BiH ne smije oslanjati na vanjske faktore: „Ne trebamo zavisiti od toga šta je strani interes, naš interes treba biti da imamo ljude koji znaju upravljati resursima.“

Zaključuje da je ključ u unutrašnjim promjenama i političkoj odgovornosti: „Potrebno je da građani počnu kažnjavati loše politike i da se osvijestimo, jer se stanje u ekonomiji nije desilo preko noći, nego je rezultat dugogodišnjih pogrešnih odluka.“