Hajrudin Lagumdžija rekao je da je bio komandant bataljona “Lim” u Stragačini u opštini Rudo i da je u decembru 1992. preko kurira obaviješten da treba poslati 30-ak ljudi u Ustipraču. Naveo je da je kurir bio iz Višegradske brigade, čiji je komandant bio Ahmed Sejdić.
“Bilo je postrojavanje, pročitana je borbena zapovijest… ne smiju se ubijati civili, poštovanje Ženevske konvencije”, kazao je svjedok, dodajući da se okupilo 150 do 200 ljudi iz raznih bataljona.
Naveo je da su preko Goražda stigli u Sadbu, koja je bila u zoni odgovornosti Drinske brigade. Rekao je da je tu vidio Rašida Sobu, načelnika štaba Višegradske brigade, koji im je podijelio “motorole”.
Lagumdžija je kazao da je moguće da mu je Sobo rekao da se drže vodiča, kao što se navodi u njegovom iskazu iz istrage, ali da se sada ne može sjetiti. Ispričao je da su cijelu noć išli kroz šumu i da su se pred zoru počele odvajati jedinice, a da je njegova grupa bila posljednja kod zaseoka Vašadići. Vodič im je rekao da treba da zauzmu to selo.
“Ja sam rekao vojnicima da ne ulaze u selo, ja sam prošao, bilo je prazno”, kazao je svjedok.
Dodao je da se počelo pucati i da je ranjen vojnik iz njegove jedinice, te da je pozvao pripadnike njegove grupe da pomognu. Dok je stajao kod jedne kuće, kako je rekao, primijetio je na 50 metara udaljenosti veliku grupu vojnika, i nastala je pucnjava.
Ispričao je da je preko “motorole” zvao za pomoć Sobu, koji ga je uputio na Zakira Jamaka, komandanta bataljona “Čole”. Naveo je da, iako im je teren bio nepoznat, nekako su se uspjeli izvući i spojiti s Jamakom.
Lagumdžija je kazao da je kod jednog potoka bila grupa mrtvih civila, ali da se on nije približavao da to gleda. Rekao je da je vidio i tri ženske osobe koje su bile zarobljene. Svjedok je kazao da je poslije čuo da su ubijeni, jer su navodno neke prepoznali.
Potvrdio je da su vojnici kasnije pričali da su u ubistvu učestvovala braća iz bataljona “Čole”, koji su ubrzo poginuli. Tokom povlačenja primijetio je dim.
“Vjerovatno su gorile kuće, dimilo se na sve strane”, rekao je svjedok.
Dodao je da je u povratku kod Sadbe vidio Sobu, koji je bio s oficirom iz Drinske brigade. Naveo je da tokom akcije nije vidio Sejdića. Lagumdžija je kazao da pretpostavlja da je cilj akcije bila deblokada Goražda.
Za zločine počinjene na području Foče, kao i Višegrada i Čajniča, u periodu od avgusta 1992. do februara 1993. godine optuženi su Ferid Buljubašić, Ahmed Sejdić, Rašid Sobo, Ševko Glušac, Zakir Jamak, Bahrudin Muhić, Adem Fehrić, Mustafa Poljo, Enver Kustura, Muhamed Liska, Sakib Čakar, Izet Sejdić i Munir Nalo, nekadašnji komandanti i pripadnici Armije BiH.
Na pitanja branioca Nermina Mulalića, Lagumdžija je potvrdio da je velika grupa srpskih vojnika koje je vidio krenula za njima i da prije toga niko nije pucao. Precizirao je da nema direktnih saznanja o stradanju civila, kao ni šta se dešavalo u selima.
Svjedok je rekao da pretpostavlja da su vodiči bili iz Prve drinske brigade i da su im oni ukazali na cilj napada.
Braniteljici Mirni Avdibegović je kazao da Sobu prije akcije nije znao, ali nije mogao reći da li je moguće da im je “motorole” dao oficir iz Prve drinske brigade.
Na pitanja branioca Kadrije Kolića, rekao je da je Jamaka vidio u šumi nakon što je tražio pomoć preko “motorole”. Potvrdio je da je u akciji bilo pripadnika i drugih jedinica koje nije poznavao, uključujući i vojnike u crnim uniformama.
Nastavak suđenja zakazan je za 15. septembar, nakon godišnjih odmora i liječenja jednog od optuženih.
Datum i vrijeme objave: 30.06.2026 – 16:59 sati
