Amelie je francuski film iz 2001. godine, redatelja Jean-Pierrea Jeuneta. Riječ je o filmu koji na prvu možda nije najlakše žanrovski odrediti. Može ga se gledati kao romantičnu komediju, ljubavni film, neobičnu bajku o svakodnevici, ali i kao priču s elementima avanture, humora i malih životnih misterija. U središtu je Amélie (Audrey Tautou), povučena, maštovita i pomalo neobična djevojka koja na svoj način pokušava uljepšati živote ljudi oko sebe.
Ono što je posebno zanimljivo jest da Amélie nije klasičan ljubavni film. Odnos glavne junakinje i njezine simpatije ne gradi se kroz velike romantične govore ili uobičajene ljubavne scene. Njih dvoje kroz veći dio filma gotovo da ni ne razgovaraju, ali je svejedno puno toga izgovoreno na druge načine. Kroz poglede, sitnice, tragove, geste i male igre. Zato je ovo možda i jedna od najboljih preporuka za introverte, odnosno za sve koji se mogu pronaći u takvom načinu promatranja svijeta i ljudi.
Glavna uloga trebala je pripasti nekome drugome
Audrey Tautou je u glavnoj ulozi toliko dobra da je teško zamisliti bilo koga drugog kao Amélie. Za ulogu je navodno bila razmatrana Emily Watson, što danas zvuči gotovo čudno, jer ovaj lik djeluje kao da je napisan baš za Tautou. Njezina Amélie je naivna, dobra, povučena, čudna na simpatičan način i stalno okrenuta prema tome da nekome pomogne. Ona nije neinteligenta, nego je bliska onom tipu lika koji je toliko dobar i naivan da se razlikuje od svijeta oko sebe.
Film je i vizualno jako poseban. Nije snimljen klasično, nego stalno ima neke male odmake od realnosti. Odjednom se pojave neobične vizualne dosjetke, gotovo halucinantni trenuci, neobične montažne intervencije i prizori koji dolaze iz njezine mašte. Jedan od primjera koji se ističe je trenutak u kojem se Amélie rastopi u vodu. Takve stvari ne djeluju kao trik radi trika, nego kao dio svijeta filma.
Boje su također veliki dio njegova identiteta. Sve je naglašeno, zasićeno, gotovo in your face, s puno žute, crvene i plave. Zbog toga Amélie izgleda kao film koji odmah prepoznajete. Ima taj šareni, razigrani, francuski osjećaj i teško je zamisliti da bi na isti način mogao biti snimljen negdje drugdje.
Posebno dobro funkcionira i narator. On često vodi radnju, objašnjava što se događa i opisuje likove kroz njihove male navike, stvari koje vole i stvari koje mrze. Kao da netko čita leksikon. Netko voli to i to, mrzi to i to, uživa u tome i tome. Taj pristup jako dobro odgovara filmu jer Amélie nije samo priča o radnji, nego i priča o ljudima, njihovim čudnim sitnicama i malim privatnim svjetovima.
Apsurdan humor
Film ima i puno humora, ali to nije humor koji stalno ide na direktnu foru. Više je apsurdan i pomalo čudan. Primjerice, scena s beskućnikom koji ne želi primiti novac jer ne radi nedjeljom savršeno pokazuje kakav je to tip humora. Uz to, film ima i elemente male avanture, špijunskog ugođaja, osvete i igre, pa nikad nije samo jedna stvar.
Važan dio filma je i glazba, koja dodatno nosi taj poseban ton. Ona pojačava osjećaj bajkovitosti, nježnosti i razigranosti, a cijelom filmu daje dodatnu toplinu. Sve zajedno djeluje kao jedan šareni filmski poklon.
Amélie je film o ljepoti življenja, o ljubavi, dobroti i malim stvarima koje ljudima mogu promijeniti dan ili život. To je film nakon kojeg se osjećate dobro. Čak i ako inače ne volite ovakve lijepe, zaokružene i pomalo slatke filmove. Ovaj je toliko dobro napravljen da vas lako uvuče.
Na kraju, najjednostavnije je reći da je Amélie jedan jako lijep film. Lijepo snimljen, lijepo odglumljen, poseban, topao i pun malih trenutaka zbog kojih ga je stvarno lako preporučiti.
Za još filmskih recenzija, klikni ovdje!
Filmofil i ljubitelj stripova od malih nogu. Novinar s višegodišnjim iskustvom, voditelj emisije A sada film na Radiju Delta Metković te autor znanstvenih radova o pop kulturi, Hollywoodu i X-men filmovima.
Magistar politologije. Zaljubljenik u filmove od kada sam prvi puta upoznao Donnieja Darka i Keysera Sozea. Obožavatelj psiholoških trilera i opusa Denisa Villeneuevea.
Magistar ekonomije. Ljubitelj rock glazbe i veliki filmofil s preko 3000 pogledanih filmova. Koje filmove gledam i kada ih gledam možete pratiti na mojem Letterboxd profilu.
