Ko od nas svaki dan kaže: Idemo dalje, nemam ništa protiv, ja to mogu? Svaka žena, u junu 2026. godine, koja živi i radi u Srbiji, a koja ima više od četrdeset godina.
Ta laka tranzicija u kojoj smo preuzimali uloge superheroja iz crtanih filmova, gdje je “baš me briga” stil života, a da ne vidimo istinu da superheroji ne postoje, a da smo mi od krvi i mesa.
Umjesto da kažemo: Umorni smo, treba nam pomoć, razočarani smo, tužni smo.
Naučivši da izdržimo, često potiskujemo sopstvene potrebe jer postoje „važnije stvari“, jer „imamo sve pod kontrolom“.
Više ne znamo kako da odgovorimo na pitanje: Kako si?
Da biste odgovorili na pitanje “kako ste” morate biti i pošteni i hrabri.
Nije slabost reći da nam je teško. Slabost je godinama ubeđivati sebe da smo dobro.
Budimo s vremena na vrijeme “obične žene”. Ne heroine, ne superheroji. Samo ljudi.
Za danas rižoto sa tikvicama, parmezanom i zelenom salatom i Stingom – Polja zlata.
“Umiri se i znaj da sam ja Bog.” Psalam 46:10
