“Beograd i Zagreb su kao dva brata koji se stalno svađaju ko ima bolji ukus, a zapravo ne mogu zamisliti svoju istoriju jedan bez drugog”rekao je Igor Mandić, poznati jugoslovenski i hrvatski književni kritičar.
I zaista, da li su ova dva “braća” i dalje u zavadi nakon više od tri decenije? Postoji li još uvijek netrpeljivost među ljudima s obje strane granice? Najiskreniji odgovor na to pitanje mogu dati obični ljudi i njihova svakodnevna iskustva.
Upravo zbog toga je uključen društvene mreže postavilo se pitanje koje je pokrenulo zanimljivu raspravu o odnosima Srba i Hrvata: da li je bezbedno za Hrvata da poseti manje mesto u Srbiji?
Autor posta je detaljno objasnio svoje obrazloženje.
“Ovo nije trolsko pitanje, ali iskreno pitam. Svi znamo da možete ići u Beograd ili Novi Sad i niko vas neće dirati. Mislim da je slično i u Hrvatskoj, ako Srbin dođe u Zagreb, neće imati problema”, rekao je na početku.
„Mene više zanima kako je u manjim gradovima, recimo Subotici, Nišu ili čak nekim selima. Da li je glupo razmišljati o tome? Iskreno, moja procjena je da bi se čak iu Hrvatskoj, u vrlo malom gradu s nekoliko tisuća stanovnika, teoretski mogao dogoditi nesretan incident. Vjerovatno ne bi, ali nije nemoguće. Kada sam bio u Srbiji, mogu reći da sam imao veoma pozitivno iskustvo. Ljudi su bili ljubazni, prijatni i osećala sam se dobrodošlo. Zaista mi se dopao. Moram priznati da sam se uvijek dobro slagao sa Srbima jer sam odrastao u Švicarskoj i imao samo dobra iskustva, kao i sa Bosancima. Šta mislite o tome”, upitao je na kraju.
Odgovori koji su uslijedili bili su gotovo jednoglasni. Ljudi iz raznih krajeva Srbije preneli su svoja iskustva, rekavši da je nacionalnost retko razlog za sukob, a da su gostoprimstvo i susedski odnosi mnogo važniji.
“Subotica je multikulturalan grad, kao i većina Vojvodine, i nikad nisam čuo da je neko pravio problem zbog nacionalnosti, osim ako nisi prvi koji provocira. Mislim da je tako i u Nišu i u manjim mestima. Živim u blizini Novog Sada, gde smo decenijama susedi sa Mađarima i nikad nije bilo problema, naprotiv, svako će vam pomoći ako dobijete, svako će vam pomoći. Sto puta sam ovdje vidio hrvatske tablice i nikada nije bilo nijednog incidenta, dolazili su mi rođaci Ljudi iz Novog Vinodolskog bili su oduševljeni.”
‘, backScript: ‘https://cdn2.midas-network.com/Scripts/midasWidget-25-1099-11898.js’ } googletag.cmd.push(function(){function e
Fotografija: Shutterstock
„Svakodnevno vidim planine automobila hrvatskih registracija oko Niša, nisam čuo da je neko imao problem.
“Čuo sam dosta Hrvata u Guči na Saboru trubača… I sam sam iz Hrvatske i skoro svake godine vozim Šumadiju i Dragačevo, jedino što se nekad neko okrene iza auta”, rekao je jedan korisnik.
Posebnu pažnju privukao je komentar koji je bez puno zaokreta sažeo stav većine učesnika rasprave:
“Apsolutno sigurno. Gdje god hoćete. Posljedice rata nisu ostavile veliki trag u Srbiji, tako da netrpeljivost nije toliko izražena kao u Hrvatskoj. Naravno, izbjegavajte osjetljive teme. U suprotnom možete pričati o tome da ste Hrvati koliko hoćete, niko vas zbog toga neće dirati.”
Bilo je i onih koji su na pitanje odgovorili šalom, ali i toplom porukom dobrodošlice.
– Nemojte, molim vas, poliće vas rakijom i nahraniti svinjetinom, a onda će vas nagovoriti da prenoćite u njihovoj kući.
“Dobro došao brate, niko te neće dirati.”
I dok političke teme često podižu tenzije, ovakve priče nas podsjećaju da među običnim ljudima često ima mnogo manje predrasuda nego što mislimo. Ponekad je jedno iskreno pitanje dovoljno za stotine odgovora koji pokazuju koliko su humanost, gostoprimstvo i međusobno poštovanje još jači od granica i prošlosti.
(Telegraf.rs)
<% shareCounter %>
Podijelite to