Evropski potrošači mogli bi već 2029. godine dobiti pristup novom sistemu plaćanja zasnovanom na zajedničkoj evropskoj valuti.
Odbor za ekonomsku i monetarnu politiku Evropskog parlamenta u utorak je dao zeleno svjetlo za dugo očekivani digitalni euro, projekat koji Brisel vidi kao važan korak prema jačanju evropskog finansijskog suvereniteta. Nova digitalna valuta trebala bi biti uvedena do 2029. godine, a jedan od njenih glavnih ciljeva jeste smanjenje zavisnosti Evrope od američkih platnih kompanija Vise i Mastercarda, koje trenutno dominiraju tržištem digitalnih plaćanja u Evropi.
Evropska unija nije jedina koja razvija javnu digitalnu valutu. Kina je već uvela digitalni juan, dok je Rusija najavila da će njen digitalni rubalj postati operativan u septembru 2026. godine. Sjedinjene Američke Države odlučile su se za drugačiji pristup. Predsjednik Donald Trump odustao je od planova za digitalnu valutu centralne banke koju bi izdavao američki Federal Reserve, te je umjesto toga podržao razvoj stablecoina, odnosno privatno izdanih kriptoimovina dizajniranih da zadrže stabilnu vrijednost.
Kako bi funkcionisao digitalni euro?
Digitalni euro omogućio bi korisnicima plaćanje u prodavnicama, putem interneta i između pojedinaca, bez obzira na to u kojoj zemlji eurozone žive. Građani bi mogli otvoriti digitalni euro novčanik koristeći svoj bankovni račun ili uplatom gotovine, naprimjer u pošti.
Plaćanja bi se obavljala putem standardne bankovne kartice ili pametnog telefona, dok bi korisnici i dalje koristili svoju banku za svakodnevne finansijske usluge. Međutim, sredstva koja bi trošili direktno bi kontrolisala Evropska centralna banka (ECB), a ne komercijalna banka.
Brža i jeftinija plaćanja
Jedna od glavnih prednosti digitalnog eura bila bi brzina i niži troškovi transakcija. Dok danas trgovci često ne dobijaju novac odmah nakon digitalnog plaćanja, transakcije u digitalnim eurima bile bi izvršene odmah.
Za korisnike ne bi bilo naknada, dok bi trgovci imali finansijsku korist jer bi izbjegli provizije koje trenutno plaćaju Visi i Mastercardu. Upravo smanjenje zavisnosti od ovih američkih kompanija predstavlja jedan od ključnih razloga zbog kojih EU razvija vlastiti sistem.
Digitalni euro imao bi i mogućnost plaćanja bez internet veze zahvaljujući funkciji izvanmrežnog plaćanja. To bi omogućilo korištenje sistema čak i u situacijama kada nema interneta ili električne energije. Nestanci struje u Španiji i Portugalu tokom 2025. godine, kao i oluja na francuskoj prekomorskoj teritoriji Mayotte krajem 2024. godine, pokazali su slabosti postojećih platnih sistema.
Pitanje privatnosti i nadzora
Razvoj digitalnih valuta otvorio je i pitanja o mogućem nadzoru korisnika. Kina je 2024. godine ograničila korištenje digitalnog juana u određenim oblastima, uključujući kockanje, dok država putem blockchain tehnologije prati aktivnosti korisnika.
ECB, međutim, tvrdi da će digitalni euro biti dizajniran uz visok nivo zaštite privatnosti. Samo platitelj i primalac trebali bi imati uvid u detalje transakcije, dok bi banke i pružaoci platnih usluga imali pristup samo informacijama potrebnim za obradu plaćanja.
Kod manjih izvanmrežnih transakcija privatnost bi mogla biti dodatno zaštićena izborom opcije „offline“, iako takva plaćanja ne bi bila potpuno anonimna kao gotovina. Istovremeno, ECB bi zadržala obavezu nadzora transakcija koje bi mogle biti povezane s pranjem novca ili nezakonitim aktivnostima.
Razlika između digitalnog eura i kriptovaluta
Za razliku od kriptovaluta poput bitcoina i ethera, čija vrijednost može značajno oscilirati i za koje ne postoji institucija koja garantuje stabilnost, digitalni euro imao bi podršku centralne banke.
Stablecoini imaju manju volatilnost jer su vezani za valute poput dolara ili eura, ali ih izdaju privatne kompanije. Njihova vrijednost zavisi od sposobnosti izdavača da upravlja rezervama i finansijama.
Digitalni euro bi, s druge strane, imao status zakonskog sredstva plaćanja, jednako kao eurokovanice i novčanice eura, navodi Le Monde.
Datum i vrijeme objave: 24.06.2026 – 13:47 sati
