Penny Dreadful je fantasy horor serija koja se emitirala od 2014. do 2016. godine. Ona prati istraživača Sir Malcolma Murrayja (Timothy Dalton), američkog revolveraša Ethana Chandlera (Josh Hartnett), znanstvenika Victora Frankensteina (Harry Treadaway) i medij Vanessu Ives (Eva Green). Oni se zajednički bore protiv nadnaravnih sila koje se pojavljuju u viktorijanskom Londonu.
Ove gotičke Osvetnike okuplja upravo Sir Malcolm koji traga za svojom nestalom kćeri. Kroz tu potragu, otpetljava se klupko nadnaravnih događaja koji zahtijevaju vještine svake od ovih osoba. Ali isto tako dobivamo i vrlo šarolike i često traumatične pozadinske priče ovih likova.
Sama ideja ovakve serije, osvojila me već na prvu. Kao što bi svačiji omiljeni kolonizatori rekli, ovo je moja šalica čaja. Misterija, fantazija, nadnaravni elementi sa pravom dozom likova iz poznatih knjiga kojima su dodani sasvim novi likovi koji se tu uklapaju. Što uopće može poći po zlu?
Pad iz sezone u sezonu
Pa… nakon odgledane tri sezone, čini se da nekoliko stvari može. No, da krenem od početka. Prva sezona za mene je, s manjim odmakom nakon gledanja, zasigurno i najbolja. Likove donekle još i upoznajemo. Oni se suočavaju sa svojom prošlosti, ali i sadašnjosti. Razlog njihovog udruživanja je u srži traženje Malcolmove kćeri, Mine. No, zapravo, svi oni se priključuju jer traže sebe.
Kraj prve sezone možda je bio najbolji nagovještaj kako će priča dalje ići. Jer ono što se gradilo kroz cijelu sezonu, kulminiralo je u manje od pet minuta. Dapače, siguran sam da je bilo mnogo manje od pet minuta. Naime, bez ulaska u detalje, kroz prvu sezonu postaje jasno kako će Sir Malcolm vjerojatno morati donijeti jednu tešku odluku. U konačnici, on je donese u 30-ak sekundi i to je to. Sva napetost i drama koja je građena cijelu sezonu odjednom nestaje.
Druga sezona bila je donekle kontinuacija na priču iz prve sezone. Iako smo originalnu priču zapravo zaključili u finalu sezone. Ali druga sezona dala nam je, kao kasnije i treća, mnogo pogleda u prošlost. Novih scena vezanih uz likove koje pratimo već jednu cijelu sezonu. Ti flashbackovi zapravo su vrlo brzo počeli narušavati kontinuitet i postali su kontradiktorni stvarima koje smo već naučili o likovima.
Nije sve bilo tako loše
No, druga sezona je imala mnoge iskupljujuće vrijednosti zbog kojih se moglo preći preko određenih problema. Iako je u konačnici dovela i do potpuno nepotrebnih i besmislenih smrti nekih likova.
Svi problemi pojačali su se u finalnoj sezoni. Već na prvu, odbojnom mi se činila ideja da se veliki dio radnje prebaci iz viktorijanskog Londona na Divlji zapad. Molim? To je stvorilo sasvim drugačiji osjećaj i estetiku. A na to su se nadovezale nove promjene u prošlosti određenih likova. Kao i vrlo glupa ponašanja nekih drugih likova. Koji bi malo bili negativci, pa malo pozitivci, pa malo negativci… ovisi što više odgovara za radnju tog dijela epizode.
Vrlo pamtljivi likovi
No nekoliko je likova koji su me osvojili i koje ću zapamtiti. Prvi među njima bio je Danny Sapani kao Sembene. Čovjek koji je došao u London s Malcolmom nakon jednog od njegovih putovanja. Došao. Ne doveden. Simon Russell Beale kao ekstravagantni Ferdinand Lyle bio je izuzetno zabavan u svakoj sceni u kojoj se pojavio. Čak i u onima u kojima je zapravo bio potpuno ozbiljan.
Iako ga ne bih stavljao u kategoriju s prvom dvojicom, zanimljiv mi je bio i lik kojeg je glumio Douglas Hodge. A to je inspektor Bartholomew Rusk. Vrlo ozbiljan, sposoban i samouvjeren inspektor koji istražuje seriju nerazriješenih mučnih zločina. On uskoro shvaća da ako nemate logičan odgovor na pitanje, onda možda trebate potražiti neki koji se čini nelogičan ili nemoguć.
Frankensteinovo čudovište u svoj svojoj raskoši
Ali apsolutni broj jedan za mene je bio Rory Kinnear u ulozi Frankensteinovog čudovišta. Njegov prikaz ovog stvorenja bio je izuzetno kompleksan. Ponekad je bio beskrupulozni ubojica i pravo čudovište. U drugom je već pokazivao svoju nježnu stranu. Kinnear je pokazao svu ranjivost čudovišta. Pokazao je njegov gnjev i njegovu nevinost. Njegovu mržnju i njegovu ljubav. Pokazao je sve ono što on želi biti, ali što mu društvo ne da da bude. Pa umjesto toga postaje čudovište. Postaje onakav kakvim ga drugi vide, iako nikada tu ulogu nije prihvatio do kraja.
U konačnici, koliko god sam želio voljeti Penny Dreadful, ipak ga nisam volio. Fantastična ideja koja je trebala imati bolju realizaciju. Do dan danas, oni koji su bili uključeni u produkciju tvrde kako serije nije otkazana nego je planski završena. Nema apsolutno nikakve šanse da je to istina. Ali možda ima natruhe istine.
Po svemu sudeći, početni plan bio je napraviti samo tri sezone. Ali je kreator, John Logan, negdje putem od toga odustao. To se vidi kroz treću sezonu koja je očito zahtijevala i četvrtu sezonu. Ali negdje putem, Loganu je rečeno da četvrte sezone neće biti. Pa je druga polovica treće sezone poslužila kao iznenadni kraj. Ono što se dogodilo nije nužno neočekivano, ali je do toga došlo prebrzo.
Penny Dreadful tako je umro u istim mukama koje su mučile i posljednju sezonu Igre prijestolja s kojom se u to vrijeme borio za gledatelje.
Za još filmskih recenzija, klikni ovdje!
Filmofil i ljubitelj stripova od malih nogu. Novinar s višegodišnjim iskustvom, voditelj emisije A sada film na Radiju Delta Metković te autor znanstvenih radova o pop kulturi, Hollywoodu i X-men filmovima.
