Prije gotovo sedam i pol godina na Bug.hr-u pisali smo o jednoj od onih medicinskih ideja koje zvuče kao da ih je smislio netalentirani student medicine nakon trećeg piva i četvrtog neuspjelog ispita iz mikrobiologije: presađivanju fekalnog mikrobioma. Tada je glavna priča bila crijevo. Danas se ista ideja širi dalje, na kožu, nos, pluća i metabolizam.
Od ne baš ugodnog početka do ozbiljne ideje
Ako je crijevo toliko devastirano antibioticima i infekcijom da u njemu više nema normalnog bakterijskog života, možda ga se može spasiti tako da mu se vrati uredna, zdrava, dobro organizirana mikrobna zajednica. Da, iz tuđe stolice. Da, namjerno. Da, pod liječničkim nadzorom, a ne prema receptu s foruma „Prirodno liječenje bez kemije i bez gramatike“.
Nakon toga smo zavirili i u nos, jer se pokazalo da ni kronično upaljeni sinusi možda nisu samo problem sluznice, alergije i anatomije, nego i poremećenog mikrobiološkog ekosustava. A sada se priča širi još dalje: mikrobiom više nije samo crijevna tema, nego terapijski koncept koji se pokušava primijeniti na koži, u plućnim bolestima i metaboličkim poremećajima.
Drugim riječima, medicina je od „dajmo pacijentu tuđu stolicu“ polako došla do pitanja: možemo li cijelo ljudsko tijelo liječiti tako da mu presložimo mikrobne podstanare? I odgovor je: možda… ali polako i oprezno. Mikrobiom je fascinantan, moćan i terapijski obećavajući, ali nije čarobni prah iz vrećice ni biološki kupon za popust na posljedice loših životnih odluka. Mikrobiom je živući ekosustav, a ekosustavi su, kao što znamo iz svake šume, bare, braka i bolničkog odjela, prilično osjetljivi na nestručno preslagivanje i interveniranje u njihovu pažljivo uravnoteženu homeostazu.
Fekalni transplantatkaoživi lijek
Kad se krajem 2018. govorilo o fekalnoj mikrobiotičnoj transplantaciji (FTM), najčvršći dokaz odnosio se na ponavljajuću infekciju bakterijom Clostridioides difficile. To je ona neugodna situacija u kojoj antibiotici, umjesto da samo riješe nekakvu bakterijsku infekciju (upalu zuba, uha, pluća…), ponekad naprave neselektivni totalni pomor svih mikroskopskih naroda naseljenih u našem tijelu i ostave „spaljenu zemlju“, mikrobiološki opustošenacrijeva, pa C. difficile (otporan kao žohari nakon atomske apokalipse) dobije priliku ponašati se agresivno i bahato kao lokalni mafijaš u gradu bez policije.
Tu je FMT (prijenos mikrobiote zdravog donora u crijevo bolesnika) pokazao impresivne rezultate: umjesto da se patogena bakterija beskonačno gađa novim antibioticima, pokušava se obnoviti cijela crijevna zajednica koja potom prirodno drži pod kontrolom pokušaje bahaćenja podivljalog uljeza.
Ono što se u međuvremenu bitno promijenilo jest da ta priča više nije samo rubna, pomalo fekalna anegdota moderne gastroenterologije. Američka FDA odobrila je 2022. REBYOTA [1], prvi fekalni mikrobiotni proizvod za prevenciju recidiva C. difficile infekcije kod odraslih nakon antibiotskog liječenja, a 2023. i VOWST, prvi oralni pripravak fekalne mikrobiote za istu indikaciju kod odraslih [2]. Drugim riječima, medicina je napravila veliki civilizacijski skok: od fekalnog uzorka (stručni naziv za izmet) zdravog donora do reguliranog biološkog lijeka.
To ne znači da je neugoda pri spomenu tuđih fekalija posve nestala. Samo je dobila serijski broj, proizvodnu standardizaciju, strogi kontrolni protokol i opširnu uputu o lijeku.
Nos je otvorio vrata ostalim sluznicama
Kad smo prošle godine pisali o transplantaciji nosne sluzikod kroničnog rinosinusitisa, priča je već bila pomaknuta iz crijeva u drugi biološki ambijent. Ideja je bila slična: ako kronično upaljena sluznica nosa i sinusa ima poremećen mikrobiom, možda joj se može pomoći prijenosom zdravije mikrobne zajednice. U prijevodu za pacijente: ne, ne presađuje se nos, nego njegovi mikrobiološki stanari. U prijevodu za rodbinu: da, zvuči gadno, ali medicina nije natjecanje u estetici.
Takvi pokušaji zasad su još eksperimentalni, ali su važni jer pokazuju smjer: mikrobiomska terapija više nije vezana samo uz debelo crijevo. Koža, nos, usna šupljina, vagina, pluća i metabolički sustav, sve su to mjesta i sustavi u kojima mikrobi nisu pasivna prljavština, nego aktivni sudionici lokalne imunologije, metabolizma i obrane od patogena.
To je možda najveća promjena u razmišljanju. Nekada smo mikrobe zamišljali kao neprijatelje koje treba pronaći i pobiti. Danas sve češće pitamo: koje treba izbaciti, koje vratiti, koje nahraniti, a koje samo pustiti da rade svoj posao bez da ih mi, s uobičajenom ljudskom suptilnošću, zalijemo antiseptikom?
Koža: kad je kremaživa
Koža je posebno zanimljiv teren. Ona nije samo omot za unutarnje organe, nego imunološki aktivna granica prema svijetu, stalno izložena vlazi, znoju, sapunima, kozmetici, UV-zračenju, psima, mačkama, ručnicima iz teretane i onom jednom članu obitelji koji još uvijek misli da je „malo rakije na kožu“ univerzalna dermatološka terapija.
Kožni mikrobiom razlikuje se od mjesta do mjesta: masna područja vole jedne bakterije, vlažna druga, suha treća. Kod atopijskog dermatitisa, primjerice, česta je dominacija Staphylococcus aureus, osobito tijekom pogoršanja. Kod akni, psorijaze, hidradenitisa i kroničnih rana također se opisuju promjene mikrobne zajednice, iako nije uvijek jasno što je uzrok, a što posljedica. Drugim riječima, nije svaka promjena mikrobioma glavni krivac; ponekad je samo svjedok koji se našao na mjestu zločina.
Zato se razvijaju različiti pristupi: od pravog prijenosa kožnog mikrobioma zdravog donora na prethodno pripremljenu kožu primatelja, do puno praktičnije primjene odabranih korisnih sojeva, bakterijskih enzima, postbiotika ili fermentacijskih proizvoda [3]. Najjednostavnije rečeno: umjesto da dermatolog samo kaže „ubijmo bakterije“, budućnost možda kaže „dovedimo pristojne bakterije da naprave red“.
To je elegantna ideja, ali još nije rutinska terapija. Koža nije prazna Petrijeva zdjelica. Ona ima vlastiti mikrobiom, imunološku memoriju, masnoću, vlagu, ogrebotine, folikule, navike vlasnika i cijeli kozmetički ormar pun kemije. Novi mikrobi ne dolaze na prazan plac, nego na prenapučenu tržnicu.
Pluća: ovdje se ne useljava bilo koga
Pluća su još osjetljivija priča. Dugo su se smatrala sterilnima, barem u donjim dišnim putovima, ali modernim metodama sekvenciranja pokazalo se da i ondje postoji niskobiomasna mikrobna zajednica. Samo što je „niskobiomasna“ ovdje ključna riječ: u crijevu imate mikrobiološki megapolis, a u plućima više nešto kao malo vikend-naselje s vrlo strogim pravilima kućnog reda.
Zato je važno ne prodavati priču o „transplantaciji plućnog mikrobioma“ kao da ćemo pacijentu špricom useliti zdravu bakterijsku družinu u bronhe, dati im ključeve i poželjeti ugodan boravak. U plućima se zasad realnije govori o modulaciji mikrobioma, najčešće preko osi crijevo–pluća. To uključuje prehrambena vlakna, kratkolančane masne kiseline, probiotike, bakteriofage i ciljane antimikrobne strategije [4].
Kod kroničnih plućnih bolesti, cistične fibroze, transplantacije pluća i infekcija multirezistentnim bakterijama ova je ideja posebno primamljiva. Ako možemo utjecati na mikrobne zajednice i imunološki ton dišnog sustava, možda možemo smanjiti upalu ili olakšati borbu protiv patogena. Ali pluća nisu mjesto za avanturizam. Tamo svaka dobra ideja mora proći kroz vrlo uska vrata sigurnosti, jer ono što u crijevu izazove proljev, u plućima može izazvati intenzivnu raspravu s anesteziologom.
Metabolizam:nije bakterijski Ozempic
Treći veliki smjer su metaboličke bolesti: pretilost, inzulinska rezistencija, šećerna bolest tipa 2 i metabolički sindrom. Crijevni mikrobiom sudjeluje u metabolizmu žučnih kiselina, proizvodnji kratkolančanih masnih kiselina, regulaciji upale, signalizaciji inzulina i obradi hranjivih tvari. Dakle, nije neobično da se postavlja pitanje: može li se metabolizam popraviti preslagivanjem crijevnih mikroba?
Može, možda, djelomično, kod nekih, u nekim okolnostima. Znam, nije seksi odgovor, ali znanost obično nije reklama za dodatak prehrani.
U istraživanjima se spominju bakterije poput Akkermansia muciniphila i Faecalibacterium prausnitzii, kao i promjene u omjerima većih bakterijskih skupina. Proučavaju se FMT, probiotici, prebiotici, sinbiotici, prehrambena vlakna i mali molekularni spojevi koji mijenjaju mikrobni metabolizam [5]. No metaboličke bolesti nisu kvar jednog prekidača. To su složeni poremećaji prehrane, genetike, hormona, mišićne mase, jetre, masnog tkiva, sna, stresa, lijekova i društva koje vam na svakom uglu prodaje nešto hrskavo, slatko i „family size“, premda ste došli sami.
Zato mikrobiomske terapije u metabolizmu zasad treba gledati kao moguće dodatne alate, a ne zamjenu za prehranu, kretanje i lijekove. Drugim riječima: susjedova flora neće poništiti vašu „slanina-čvarci-sarma“ dijetu, niti će kapsula mikrobioma diskretno odraditi ono što nisu uspjele 30-minutne žustre šetnje, salata i zatvaranje frižidera u 20:30.
Ako je živo, nije baš sigurno
Najveća opasnost u popularnom pisanju o mikrobiomu jest ona stara rečenica: „Pa prirodno je, ne može škoditi.“ Može. Naravno da može. I otrovna gljiva je prirodna. I ugriz poskoka je prirodan. I šetnja po polju ambrozije sredinom kolovoza je prirodna, ali nitko normalan je ne bi preporučio peludnom alergičaru s teškom astmom.
FMT i slične terapije prenose živi biološki materijal. S korisnim mikrobima mogu se prenijeti i patogeni, rezistentne bakterije, virusi ili nešto što u trenutku donacije nije prepoznato kao rizik. FDA je 2019. objavila sigurnosno upozorenje nakon što su dva imunokompromitirana bolesnika nakon istraživačkog FMT-a razvila invazivne infekcije ESBL-produktivnom E. coli; jedan je bolesnik umro. Donorski materijal tada nije bio testiran na te rezistentne organizme [6].
To je bio okrutan, hladan tuš, ali u načelu i vrlo koristan. Shvatilo se da mikrobiomska terapija nije „uradi sam“ projekt, nije kućna zimnica i nije stvar za YouTube kanal s titlovima u duginim bojama i naslovom „Liječnici ne žele da ovo saznate“. Pouka takve nesretne smrti bila je da se donori moraju detaljno testirati, materijal mora biti kontroliran, postupak mora imati indikaciju, a pacijent mora znati što dobiva i zašto.
Upravo zato se praksa mikrobiomske transplantacije udaljila od ideje grubog prijenosa cijele mikrobne zajednice i kreće prema promišljenijim, sofisticiranijim i preciznije nadziranim mikrobiomskim terapijama.
Budućnost: manje lopate, više pincete
Prva faza mikrobiomske medicine bila je prilično gruba: uzmemo zdravu bakterijsku zajednicu iz donora, prebacimo je bolesniku i nadamo se da će se u njegovim crijevima snaći bolje od domaće ekipe. U slučaju recidivirajućeg C. difficile, to je često funkcioniralo vrlo dobro. Ali za kožu, pluća, metabolizam i kronične upalne bolesti stvar je znatno kompliciranija.
Budućnost vjerojatno neće biti u tome da presađujemo cijele, biološki raznolike zajednice iz jednog čovjeka u drugog, nego u definiranijim pristupima: odabranim konzorcijima bakterija, precizno proizvedenim živim bioterapijskim lijekovima, postbioticima, bakterijskim metabolitima, bakteriofazima i možda genetički uređenim komensalima koji će obavljati točno određeni posao [7].
To je prijelaz iz mikrobiološkog divljeg zapada u reguliranu biotehnologiju. Manje „evo vam malo tuđeg ekosustava, sretno“, a više „evo vam definirani pripravak s poznatim sojevima, dozom, mehanizmom i sigurnosnim nadzorom“.
Od rubne egzotike do unutarnje ekologije
Prije sedam i pol godina fekalna transplantacija zvučala je kao rubna, pomalo odbojna medicinska egzotika. Danas imamo odobrene mikrobiomske lijekove, klinička ispitivanja za nosnu sluznicu, istraživanja kožnih bakterijskih terapija, oprezne pokušaje modulacije plućnog mikrobioma i velike ambicije u metaboličkim bolestima. Put od gađenja do terapije pokazao se kraćim nego što smo mislili.
Ali ne treba se zanositi. Mikrobiom nije svemoguća čarolija, a nije ni marketinški slogan za prodaju jogurta u farmaceutskom pakiranju. To je živ i složen ekosustav, a ekosustavi se ne popravljaju tako da u njih ubacite nešto „zdravo“ i čekate da priroda odradi improviziranu terapijsku seansu. Ako mikrobiom mislimo koristiti kao terapiju, onda s njime moramo i postupati kao sa svakom drugim kontroliranim, normiranim i nadziranim lijekom: mora se unaprijed znati što se primjenjuje, kome, kada, koliko, kojim putem i s kojim rizikom.
Budućnost mikrobiomske medicine možda neće biti u tome da ubijemo sve nepoželjnje mikrobe, nego da naučimo razlikovati okupatore od stanara, stanare od saveznika, a saveznike od onih koji samo lijepo izgledaju u laboratorijskom grafu. I to je, kad se makne početna nelagoda promišljanja o sluzi, nosevima i debelim crijevima, prilično elegantna ideja: liječiti čovjeka tako da liječimo i njegovu unutarnju ekologiju.
A ako kao civilizacija uspijemo prihvatiti kapsule s pročišćenim fekalnim sporama kao regulirani lijek, onda mikrobiotska medicina ima svijetlu budućnost.
Literatura
[1] FDA. REBYOTA, fecal microbiota, live-jslm; indikacija za prevenciju recidiva Clostridioides difficile infekcije kod odraslih nakon antibiotskog liječenja.
[2] FDA. VOWST, fecal microbiota spores, live-brpk; prvi oralni fekalni mikrobiotni proizvod za prevenciju recidiva Clostridioides difficile infekcije kod odraslih.
[3] Callewaert C., Knödlseder N., Karoglan A. i sur. Skin microbiome transplantation and manipulation: Current state of the art. Computational and Structural Biotechnology Journal, 2021.
[4] Mindt B. C., DiGiandomenico A. Microbiome Modulation as a Novel Strategy to Treat and Prevent Respiratory Infections. Antibiotics, 2022.
[5] Belizário J. E., Faintuch J., Garay-Malpartida M. Gut Microbiome Dysbiosis and Immunometabolism: New Frontiers for Treatment of Metabolic Diseases. Mediators of Inflammation, 2018.
[6] FDA. Fecal Microbiota for Transplantation: Safety Communication, Risk of Serious Adverse Reactions Due to Transmission of Multi-Drug Resistant Organisms, 2019.
[7] Sidharthan C. Microbiome Transplants for Skin, Lung, and Metabolic Diseases. News-Medical, 23. lipnja 2026.
Igor „Doc“ Bereckije pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Pobornik teorijske i praktične primjene medicine i znanosti temeljene na dokazima, opušta se upitno ne-stresnim aktivnostima: od pisanja znanstveno-popularnih tekstovau tiskanom i online-izdanju časopisâ BUG, crtkanja računalnih i old-schoolgrafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, fejsbučkog blogiranja o životnim neistinama i medicinskim istinama, sve do kuhanja upitno probavljivih craft-piva i sasvim probavljivih jela, te neprobavljivog sviranja bluesa.
Datum i vrijeme objave: 21.07.2026 – 06:33 sati
