Novo izdanje Statističkog pregleda svjetske energetike za 2026. potvrđuje činjenicu koja se ponekad izgubi u političkim raspravama o energetici: Sjedinjene Američke Države i dalje su najveći proizvođač nafte na svijetu.
Međutim, veličina američke prednosti zavisi od toga šta se tačno računa.
Kada većina ljudi govori o „proizvodnji nafte“, uglavnom misli na sirovu naftu i kondenzat. To je uža definicija koja se najviše poklapa sa onim što javnost podrazumijeva pod pojmom nafte. Međutim, postoji i šira mjera – ukupna proizvodnja tečnih ugljovodonika. Ona uključuje i tečnosti dobijene iz prirodnog gasa. Prema toj široj definiciji, prednost SAD izgleda znatno veća, jer revolucija proizvodnje iz škriljaca nije povećala samo proizvodnju sirove nafte. Ona je SAD učinila i daleko najvećim svjetskim proizvođačem tečnosti dobijenih iz prirodnog gasa.
Isti skup podataka pokazuje i drugu stranu priče. SAD nisu samo najveći proizvođač nafte na svijetu, već su i dalje njen najveći potrošač.
Upravo je ta kombinacija glavna poruka ovogodišnjih podataka o nafti. Sjedinjene Države dominiraju u proizvodnji nafte, ali istovremeno ostaju snažno zavisne od njene potrošnje. U međuvremenu, najveći rast tražnje danas dolazi iz zemalja van OECD-a, pre svega iz Azije.
Sirova nafta i kondenzat
Podaci iz Statističkog pregleda koji se odnose na sirovu naftu i kondenzat predstavljaju najčistiji pokazatelj proizvodnje.
Ova kategorija obuhvata sirovu naftu, naftu iz škriljaca i drugih nekonvencionalnih ležišta, naftni pijesak, kondenzat iz bušotina i gasne kondenzate koji zahtijevaju dodatnu preradu. Ne uključuje tečna goriva dobijena iz biomase, sintetička goriva niti tečnosti dobijene iz prirodnog gasa.
Na toj osnovi, svjetska proizvodnja sirove nafte i kondenzata dostigla je 85,8 miliona barela dnevno u 2025. godini. To je povećanje od 2,8 miliona barela dnevno u odnosu na 2024. I to predstavlja rast od 3,4 posto, znatno iznad prosječne godišnje stope rasta od 0,5 posto u prethodnoj deceniji.
SAD su zadržale prvo mjesto u svijetu, sa prosječnom proizvodnjom od 13,6 miliona barela dnevno sirove nafte i kondenzata u 2025. To je 15,8 posto svjetske proizvodnje i povećanje od 2,7 posto u odnosu na prethodnu godinu. Još jedan historijski rekord.
Rusija je bila druga sa 10,2 miliona barela dnevno, dok je Saudijska Arabija zauzela treće mjesto sa 9,7 miliona barela dnevno.
Ovo je važna činjenica, jer se o američkoj proizvodnji nafte ponekad govori kao da je oslabila ili izgubila značaj. Međutim, proizvodnja nafte u SAD gotovo neprekidno raste već skoro dvije decenije. Čak i prema užoj definiciji proizvodnje nafte, SAD ostaju najveći svjetski proizvođač.
Rast proizvodnje
Posebno je značajan bio godišnji rast proizvodnje. Američka proizvodnja sirove nafte i kondenzata povećana je za oko 351.000 barela dnevno tokom 2025. godine. To je bilo jedno od najvećih povećanja u svijetu. Iza Saudijske Arabije i Brazila, a ispred više drugih velikih proizvođača.
Ipak, 2025. nije bila samo godina američkog škriljca. Saudijska Arabija povećala je proizvodnju za oko 524.000 barela dnevno, Brazil za oko 412.000 barela dnevno, dok su značajan rast ostvarili i Kazahstan, Libija, Kanada, Argentina, Ujedinjeni Arapski Emirati, Venecuela i Iran.
Posmatrano po regionima, Bliski istok ostao je najveći proizvođački region sa 27 miliona barela dnevno, odnosno 31,5 posto svjetske proizvodnje sirove nafte i kondenzata. Sjeverna Amerika bila je druga sa 20,6 miliona barela dnevno, odnosno 24 posto ukupne proizvodnje. Najbrži regionalni rast zabilježila je Južna i Centralna Amerika, gdje je proizvodnja porasla za više od 10 posto, zahvaljujući povećanju proizvodnje u Brazilu, Argentini, Gvajani i Venecueli.
Ukupna proizvodnja tečnih ugljovodonika
Šira kategorija ukupne proizvodnje tečnih ugljovodonika značajno mijenja sliku.
Ona obuhvata sirovu naftu, kondenzate i tečnosti dobijene iz prirodnog gasa, poput etana, propana, butana i prirodnog benzina koji se izdvajaju tokom proizvodnje prirodnog gasa. U ovu kategoriju ne ulaze biogoriva niti pojedine druge tečnosti koje nisu naftnog porijekla, ali ona obuhvata mnogo širi dio proizvodnje iz naftnog i gasnog sektora.
Prema toj metodologiji, svjetska proizvodnja tečnih ugljovodonika dostigla je 100,6 miliona barela dnevno u 2025. godini. I to je povećanje od 3,4 miliona barela dnevno u odnosu na prethodnu godinu.
SAD su proizvele 21,1 milion barela dnevno, odnosno 20,9 posto ukupne svjetske proizvodnje.
To je izuzetno velika količina. Sjedinjene Države proizvele su gotovo 1,9 puta više ukupnih tečnih ugljovodonika nego Saudijska Arabija, koja je zauzela drugo mjesto sa 11,4 miliona barela dnevno. Rusija je bila treća sa 10,7 miliona barela dnevno, zatim Kanada sa 6,2 miliona, a Iran sa 5,2 miliona barela dnevno.
Objašnjenje razlike
Razlika između dve metode obračuna posebno je ilustrativna. SAD su proizvele 13,6 miliona barela dnevno sirove nafte i kondenzata, ali čak 21,1 milion barela dnevno ukupnih tečnih ugljovodonika. Razlika od približno 7,5 miliona barela dnevno gotovo u potpunosti potiče od proizvodnje tečnosti dobijenih iz prirodnog gasa.
To je jedno od ključnih obilježja ere eksploatacije škriljaca. Revolucija u proizvodnji iz škriljaca nije povećala samo proizvodnju sirove nafte, već je omogućila i eksploataciju ogromnih količina pratećeg prirodnog gasa i tečnosti dobijenih iz njega.
Naravno, ove tečnosti nisu isto što i sirova nafta. Etan nije benzin, a propan nije dizel. Međutim, tečnosti dobijene iz gasa predstavljaju vrijedne sirovine za petrohemijsku industriju i važna goriva. Pri čemu se dio njih koristi i u procesu prerade nafte, pa završava u lancu snabdijevanja gorivom. Upravo zbog njih ukupna proizvodnja tečnih ugljovodonika u SAD daleko nadmašuje proizvodnju bilo koje druge zemlje.
SAD su dale i veliki doprinos globalnom rastu proizvodnje tokom 2025. godine. Ukupna američka proizvodnja tečnih ugljovodonika povećana je za oko 790.000 barela dnevno. To je približno 23 posto ukupnog svjetskog povećanja.
Upravo ta razlika objašnjava zašto različiti izvori često daju različite odgovore na pitanje: „Koliko nafte proizvode SAD?“. Oni se ne moraju međusobno razlikovati u činjenicama. Jednostavno koriste različite definicije proizvodnje.
Svjetska potrošnja
Priča o proizvodnji predstavlja samo polovinu ukupne slike.
Svjetska potrošnja nafte dostigla je 103 miliona barela dnevno u 2025. godini. To je povećanje od 1,3 miliona barela dnevno u odnosu na 2024.
SAD su ostale najveći svjetski potrošač sa 19,4 miliona barela dnevno, odnosno 18,8 posto ukupne svjetske tražnje za naftom. Ipak, to je i dalje ispod rekordnih nivoa od prije dvadesetak godina, kada je potrošnja prelazila 20 miliona barela dnevno.
Kina je bila druga sa 17,4 miliona barela dnevno, odnosno 16,8 posto svjetske tražnje. Indija je zauzela treće mjesto sa 5,6 miliona barela dnevno.
Zajedno, SAD i Kina potrošile su 35,7 posto ukupne svjetske nafte tokom 2025. godine. Istovremeno, upravo su ove dvije zemlje ostvarile najveći dio godišnjeg rasta potrošnje. Kina je povećala tražnju za oko 459.000 barela dnevno, što je najveći rast na svijetu, dok su SAD povećale potrošnju za oko 253.000 barela dnevno. Zajedno su bile odgovorne za približno 54 posto ukupnog rasta svjetske tražnje za naftom tokom 2025.
Zemlje u razvoju
To pokazuje da energetska tranzicija ne napreduje ravnomjerno. Potražnja za naftom u mnogim razvijenim ekonomijama dostigla je zrelu fazu, ali nije nestala. SAD ostaju ekonomija sa velikom zavisnošću od nafte zbog transporta, petrohemijske industrije, avijacije, teretnog saobraćaja, poljoprivrede, industrije i potrošačkih navika.
Istovremeno, dugoročni rast tražnje sve više se premješta ka zemljama u razvoju. Države van OECD-a trošile su 57,9 miliona barela dnevno u 2025. godini, odnosno 56,1 posto ukupne svjetske potrošnje, uz godišnji rast od dva posto. Zemlje OECD-a trošile su 45,2 miliona barela dnevno, uz rast od svega 0,4 posto.
Razlika u rastu potražnje bila je još izraženija. Zemlje van OECD-a činile su oko 88 posto ukupnog rasta svjetske potrošnje nafte tokom 2025. Region Azije i Pacifika sam je trošio 39,7 miliona barela dnevno, odnosno 38,5 posto svjjetske potrošnje. Bio je odgovoran za približno polovinu ukupnog rasta tražnje tokom godine.
Nasuprot tome, potrošnja u Evropi uglavnom je stagnirala, dok je u Evropskoj uniji blago opala. Pad potrošnje zabilježen je i u Japanu i Južnoj Koreji. Rast se sve više koncentriše na tržištima u razvoju, gdje rast prihoda stanovništva, industrijalizacija, povećanje broja vozila, razvoj vazdušnog saobraćaja i rast petrohemijske industrije nastavljaju da podstiču potrošnju nafte.
Šira slika
Statistički pregled svetske energetike za 2026. jasno pokazuje nekoliko stvari.
Prvo, SAD ostaju najveći svjetski proizvođač nafte prema obje glavne metodologije mjerenja proizvodnje.
Drugo, američka prednost postaje znatno veća kada se računa ukupna proizvodnja tečnih ugljovodonika, jer je revolucija proizvodnje iz škriljaca učinila zemlju dominantnim svjetskim proizvođačem tečnosti dobijenih iz prirodnog gasa.
Treće, SAD su i dalje najveći svjetski potrošač nafte, iako se rast tražnje sve više premješta u zemlje van OECD-a.
Sjedinjene Države predstavljaju svjetsku naftnu supersilu. Proizvode više sirove nafte i kondenzata nego bilo koja druga država. Proizvode daleko više ukupnih tečnih ugljovodonika od bilo koje druge zemlje. Izvoze velike količine nafte i naftnih derivata. Istovremeno, troše više nafte nego bilo koja druga država.
Svijet se ne udaljava od nafte
Upravo zbog te dvostruke uloge američki podaci o nafti često se pogrešno tumače. Rekordna proizvodnja ne znači da su SAD zaštićene od kretanja cijena na svjetskom tržištu. Visoka domaća proizvodnja ne eliminiše izloženost globalnim poremećajima u snabdijevanju. S druge strane, velika domaća potrošnja ne umanjuje razmjere američkog proizvodnog buma.
Precizniji zaključak jeste da su SAD u samom središtu svjetskog tržišta nafte. One su vodeći proizvođač i najveći potrošač. Istovremeno predstavljaju važan stabilizujući faktor na strani ponude, ali i najveći pojedinačni izvor tražnje.
Podaci o proizvodnji sirove nafte i kondenzata pokazuju ko proizvodi naftu na koju većina ljudi pomisli kada čuje tu riječ. Podaci o ukupnoj proizvodnji tečnih ugljovodonika obuhvataju širi sistem proizvodnje ugljovodonika, uključujući i tečnosti dobijene iz prirodnog gasa, koje su postale jedan od najvažnijih elemenata američke energetske priče. Podaci o potrošnji pokazuju gdje tražnja i dalje raste i gdje bi se u budućnosti mogli pojaviti novi pritisci na tržištu.
Svijet se još ne udaljava od nafte. A Sjedinjene Američke Države i dalje su u samom središtu te priče.
Robert Rapier, saradnik Forbesa
