Kao dete sam voleo najduže dane u godini, što je značilo više igre na ulici, bosih nogu i branja trešanja u komšijinom dvorištu. Imala sam osjećaj da vrijeme prolazi sporije i da dan ima beskonačan prostor za sve što želim doživjeti. Večeri su bile duge, nebo je satima mijenjalo boje, a svijet kao da se nikuda ne žuri. Taj osjećaj svjetlosti, širine i vremena koji se ne štedi, ostao je u meni i danas.
Možda zato svake godine s posebnom pažnjom dočekujem ljetni solsticij 21. juna – najduži dan u godini i zvanični početak ljeta na sjevernoj hemisferi. Sa astronomske tačke gledišta, to je trenutak kada Sunce dostiže svoju najveću prividnu visinu na nebu. Dan je najduži, a noć najkraća. Nakon tog vrhunca i dalje će biti svjetla, ali će dani početi da se skraćuju, gotovo neprimjetno.
U ritmu prirode
Zanimljivo je da su gotovo sve drevne civilizacije pridavale veliki značaj ovom periodu. Vekovima su ljudi posmatrali ritmove prirode i znali ono što danas često zaboravljamo – da smo i mi deo tih ritmova. Iako živimo okruženi tehnologijom, klimatizovanim prostorima i veštačkom rasvetom, naše telo i dalje veoma snažno reaguje na prirodne cikluse svetlosti. Danas nauka potvrđuje da količina dnevne svjetlosti utiče na lučenje hormona, kvalitet sna, nivo energije, raspoloženje i funkcionisanje nervnog sistema.
Sunčeva svjetlost učestvuje u regulaciji cirkadijalnog ritma – unutrašnjeg biološkog sata koji upravlja mnogim procesima u tijelu. Kada smo izloženi prirodnijem svjetlu, često osjećamo više energije, više motivacije i bolju mentalnu jasnoću. Nije slučajno što se tokom ljetnih mjeseci mnogi ljudi osjećaju otvorenijima, društvenijima i spremnijima za nove početke. Kao da priroda svojim primjerom pokazuje šta znači biti u punom izrazu života.
U astrologiji, ljetni solsticij označava ulazak Sunca u znak Raka. Nakon perioda vanjske aktivnosti i kretanja, pažnja se polako usmjerava na dom, porodicu, emocije i ono što nam daje osjećaj pripadnosti. To je zanimljiva kombinacija dvije energije: izvana imamo maksimum svjetlosti, a iznutra dobijamo poziv da se povežemo sa svojim emotivnim svijetom.
Upravo zbog toga ovaj period mnogima može otvoriti važna pitanja:
· Gdje sam danas u svom životu?
· Šta je zrelo da „ugledam svetlo dana i zasija“ u mom životu?
· Šta me “mračuje” i da li je vreme da se pustim?
· Šta želim njegovati u narednim mjesecima?
U radu sa zvukom, glasom i dahom često primjećujem koliko je čovjeku potrebno da se s vremena na vrijeme vrati sebi. Većina nas živi u stalnom toku obaveza, informacija i vanjskih zahtjeva. Toliko smo fokusirani na ono što treba da se uradi da retko stajemo da osetimo šta se dešava u nama.
I jeste prisustvo mjesto gdje počinju sve promjene. Kada usporimo, dah postaje dublji. Kada dah postane dublji, nervni sistem dobija signal da je bezbedan. Kada se tijelo opusti, počinjemo da čujemo sebe jasnije.
Simbolika solsticija
Zato volim simboliku solsticija. On nas ne poziva da budemo više. Ne traži od nas da postanemo uspješniji, savršeniji ili produktivniji. Poziva nas da prepoznamo ono što već jesmo. Da shvatimo koliko smo porasli, koliko smo naučili, koliko smo puta ustali nakon padova koje možda niko nije video. Za mnoge žene, posebno nakon četrdesete, svjetlost više nije povezana s vanjskim dokazom. Postaje unutrašnja, tiha i stabilna, a zapravo svjetlost iskustva, mudrosti, intuicije i autentičnosti.
Kada život posmatramo kroz prizmu energije, možemo reći da je solsticij trenutak najveće ekspanzije. Sve u prirodi je vibracija. Svetlost je vibracija. Zvuk je vibracija. Naše misli, emocije i stanje svijesti također imaju svoju frekvenciju.
Možda zato najduži dan u godini nije poziv da se učini više, već da budemo prisutniji. Kako?
Osjetite sunce na svom licu.
Da čujemo sopstveni dah.
Provoditi vrijeme sa ljudima koje volimo.
Upamtimo da život nije samo lista obaveza, već iskustvo koje treba doživjeti.
Shutterstock.com
Tri jednostavna rituala
Evo mojih prijedloga za tri jednostavna rituala ljetnog solsticija:
1. Buđenje u zoru
Osnovni i najljepši ritual ovog dana je buđenje u zoru. Ne u smislu obaveze, već u smislu susreta sa novim danom. Otvorite prozor ili izađite napolje i gledajte kako se svjetlo polako pojavljuje nekoliko minuta. Dišite duboko i dozvolite sebi da bez žurbe osjetite početak dana.
2. Hodanje u tišini
Odvojite najmanje dvadeset minuta za šetnju bez telefona, muzike i razgovora. Posmatrajte svjetlost, boje, zvukove prirode i ritam svog disanja. Ova jednostavna praksa vraća nervni sistem u ravnotežu i pomaže nam da se povežemo sa sopstvenim unutrašnjim ritmom.
3. Pismo sebi do zimskog solsticija
Napišite sebi pismo koje ćete otvoriti za šest mjeseci, na zimski solsticij. Zapišite kako se želite osjećati, šta želite njegovati i šta želite da razvijete u sebi u narednom periodu. Kada priroda uđe u period tame, podsjetit ćete se na svjetlost koju ste upravo sada usadili u sebe.
Svake godine nas ljetni solsticij podsjeća na jednostavnu istinu: svjetlost nije tu da bi joj se divili izdaleka. Ona je tu da nas podsjeti ko smo kada se prestanemo skrivati u vlastitim ili tuđim sjenama. Ko smo mi kada sijamo kao Sunce u našoj galaksiji života!
I zato na ovaj najduži dan u godini nemojte se samo pitati šta želite da postignete, već se zapitajte:
Gdje još da prigušim svjetlo?
Šta bi se dogodilo kada bih sebi dozvolio da sjajim?
Jedva čekam da čujem odgovore!
grlim te svojim glasom,
Ana
Naslovna fotografija-Shutterstock.com
