Juče su obišli svijet snimak ukrajinskog napada na Moskvu. Plamen i dim koji su se dizali iznad moskovske rafinerije duboko su uznemirili građane, a vijest o šteti morala je pronaći put do najizolovanijih bunkera…
predsednik Rusije Vladimir Putin optužen je da se “izolirao od sve gore stvarnosti” svoje invazije na Ukrajinu. Ali zadivljujuće slike horizonta Moskve u četvrtak zasigurno označavaju trenutak kada čak ni najdeblji slojevi izolacije oko Kremlja nisu mogli da ga zaštite od zvuka ponovljenih eksplozija udaljenih samo 10 milja koje su uništile rafinerije, izbacujući gust crni dim nad ruskom prijestolnicom.
Video snimci koje su Rusi objavili na društvenim mrežama govore dvije priče. Prvi je o protivvazdušnoj odbrani glavnog grada – o tome kako su, po svemu sudeći, u sva tri odbrambena prstena probijene jeftine, masovno proizvedene bespilotne letjelice, kakve je Ukrajina patila na svojoj teritoriji, a sada ih skoro svake noći šalje prema Rusiji, piše on. CNN.
Jedan od videa pokazuje kako je poklopac rezervoara rafinerije bio je potpuno oduvan u vazduh. Nekoliko požara bukti samo deset milja od samog Kremlja. Gotovo je sigurno da se sprema i ekološka katastrofa.
Sama šteta će uticati na zalihe goriva i mogla bi dovesti do redova na benzinskim pumpama u gradu koji Kremlj godinama pokušava da zaštiti od posljedica rata.
To je još jedna priča o rastućem nezadovoljstvu stanovnika Moskve i političkoj nestabilnosti koju to može izazvati. Kontinuirano objavljivanje snimaka koje su ruske vlasti pokušale suzbiti ukazuje na sve veće neslaganje među građanima i da kontrola nad informacijama konačno počinje da popušta.
‘, backScript: ‘https://cdn2.midas-network.com/Scripts/midasWidget-25-1099-11898.js’ } googletag.cmd.push(function(){function e
Od trenutka kada je mali dron udario u Kremlj u maju 2023. godine, ukrajinski napadi sve više remete život u Moskvi, a prošlog mjeseca čak su doveli do značajnog smanjenja obima proslave Dana pobjede.
Kakofonija dramatičnih snimaka objavljenih u četvrtak – na kojima se vide talasi ukrajinskih dronova kako pristižu iznad plamena nakon jednog napada za drugim – trenutak je oštrog uvida za svijet, koji pokazuje da se Kremlj zaista suočava s ozbiljnim poteškoćama.
ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nazvao je napade odgovorom na kontinuirano noćno bombardovanje Rusije, koje je u ponedjeljak uključivalo napad na najstariji i najsvetiji crkveni kompleks u Kijevu.
Čini se da je Zelenski dodatno ohrabren nakon sastanka Grupe sedam (G7) u Evijanu, gdje je predsjednik Donald Trump pokazao i ravnodušnost prema poziciji Ukrajine i podršku njenoj borbi.
Čini se da je Vladimir Zelenski sveo svoja očekivanja od Donalda Trampa na nulu. Ipak, otišao je sa sastanka s jednom ključnom stvari koju je želio – nagovještajem, iako još uvijek nije sasvim jasan, da bi Ukrajina mogla licencirati masovno proizvedene sisteme protivvazdušne odbrane i rakete koje proizvode SAD i Evropa, koji su na izmaku i polako se zamenjuju novim zalihama.
To ukazuje na odnos zasnovan prvenstveno na praktičnim interesima – u kojem bi Kijev, da bi opstao, mogao proizvoditi oružje koje NATO fabrike u suštini proizvode presporo i po previsokoj cijeni. Istovremeno, pokazuje da Ukrajina još uvijek ima resurse koje može koristiti.
Nije jasno, s obzirom na nestabilno raspoloženje Donalda Trumpa tokom samita G7, ima li još volje da aktivno radi na miru. Čak i on mora vidjeti da je Kremlj do sada odbijao takve inicijative.
Evropljani još uvijek imaju neku nadu da bi izaslanik, kako je talijanski premijer Giorgio Meloni nazvao “srednje sile”, mogao ponovo pokrenuti mirovne pregovore.
Velika Britanija, Francuska i Njemačka objavile su prije 11 dana saopštenje u kojem su ponovile svoju dugogodišnju početnu poziciju za postizanje sporazuma, uključujući zahtjev za jednostranim prekidom vatre, koji je Moskvi od početka bio neprihvatljiv.
Ostaju nade da bi Vladimir Putin mogao pronaći izlaz iz sukoba, s obzirom na zastoj na frontu i poteškoće sa kojima se Rusija suočava u zaštiti svog vazdušnog prostora.
Zaista, Putin je proteklih dana dao nekoliko nejasnih izjava koje su neki protumačili kao mogući signal za preispitivanje sadašnjeg pristupa. On je rekao da postizanje sporazuma i zauzimanje cijelog Donbasa “nisu međusobno isključive ideje” da će rat uskoro biti gotov i da će bivši njemački Kancelar Gerhard Schroeder mogao bi biti prihvatljiv kao posrednik između Rusije i Evrope.
Međutim, iako je Putin priznao ekonomsku štetu uzrokovanu ukrajinskim napadima prošle sedmice, njegov odgovor je bio da nagovijesti dalju odmazdu.
Hoće li Putin “pucnuti”?
Kako se pojavljuju video snimci koji prikazuju automobile u Moskvi kako sipaju crnu kišu čađi, odluka o daljem toku rata ponovo je u rukama njegovog kreatora – Putina.
Možda je previše optimistično očekivati da će se opredijeliti za diplomatiju i postupno okončanje sukoba koji je, prema procjenama zapadnih obavještajnih službi, odnio živote pola miliona njegovih sunarodnika, a vodi ga da okupira dio Ukrajine koji odgovara samo oko 0,7 posto ogromne teritorije same Rusije.
Putinove odluke tokom rata često su bile pogrešne – od vjerovanja da će biti potrebno samo nekoliko sedmica da se zauzme Kijev, do vjerovanja u tvrdnje vojske da će se linije snabdijevanja zaustaviti tokom ruskog kolapsa krajem 2022. Zatim, dopuštajući masovne žrtve tokom ofanzive “mlinova za meso” u Donbasu 2023., ostavljajući čak i probleme sa Rusijom 2022. vjerujući da Donald Trump može laskanjem i uvjeravanjem nekako izvući značajne ustupke od Kijeva.
Tokom decenija, Putin je izgradio imidž postojanog i preciznog državnika koji sve drži pod kontrolom. Razmjere katastrofe koja se odvija unutar njegovih zidina — kao i na dalekom frontu, gdje ukrajinski udari srednjeg dometa svakodnevno seku ruske linije snabdijevanja i uzrokuju nestašicu goriva na okupiranom Krimu — sigurno će uticati na njegovo donošenje odluka.
Međutim, to ne znači nužno da će oni odmah tražiti rješenje sukoba – možda upravo suprotno.
Ovo je trenutak u kojem Putin ne može sebi priuštiti da izgleda slab. Ovo je njegov rat i on će odrediti njegovu sudbinu, kako u godinama koje dolaze, tako iu istoriji.
Problemi sa kojima se suočava na frontu su očigledni, ali on bi se mogao uvjeriti da je ovo samo još jedan privremeni „uron u ratnu sreću“ – da će Rusija uskoro sustići ukrajinske bespilotne letjelice i ubrzati tempo teritorijalnog osvajanja.
U unutrašnjoj politici Putin se suočava sa možda najopasnijim izazovima. Prošle sedmice bio je primoran da prizna ekonomsku štetu uzrokovanu ukrajinskim napadima, prihvati činjenicu da se teritorija ne osvaja brzinom kojom je želio i trpi sve veće nezadovoljstvo zbog gašenja interneta.
Sve su to priznanja stvarnog stanja stvari od strane Kremlja, čiji ratni narativ rijetko prihvata nešto manje od potpune pobjede.
Postoji nekoliko očiglednih i praktičnih načina na koje bi Putin mogao dalje eskalirati sukob bez pogoršanja budućih izazova.
Hoće li pribjeći nuklearnom oružju?
Napad na istočne članice NATO-a, neki upozoravaju, predstavljao bi veliki rizik u vrijeme kada se njegova vojska bori da stekne odlučujuću prednost nad svojim manjim susjedom.
Upotreba taktičkog nuklearnog oružja – što je dugogodišnji strah nekih analitičara – mogla bi naljutiti Sjedinjene Države, Evropu, pa čak i Kinu, s vrlo malo strateške koristi. Demonstracija sile Putinu ne bi mnogo pomogla da su posledice katastrofalne.
Rusija već koristi gotovo sve raspoložive mogućnosti protiv Ukrajine, dok je upotreba zastrašujuće balističke rakete Oresnik ograničena vlastitim zalihama.
Velike političke promjene u Rusiji su se desile i nakon prethodnih neuspješnih ratova.
Moskovski dnevnik Moskovsky Komsomolets upozorio je prošlog mjeseca da su “veliki geopolitički gubici ponekad bili korisniji od briljantnih pobjeda”.
Povlačenje Rusije iz Prvog svetskog rata dovelo je do krvave revolucije; njegov poraz u Afganistanu najavio je haotični kolaps Sovjetskog Saveza; a Moskva je sravnila veći deo Groznog sa zemljom pre nego što je Čečeniji dala autonomiju 1996. Tako da ne treba očekivati lake i brze promene, čak i ako se dogode – što se za sada čini malo verovatnim.
Putinovih 26 godina na čelu Rusije – donedavnih – obilježili su vješti politički manevrisanje, pragmatizam i nesrazmjerno veliki geopolitički uticaj. Ne uporno insistiranje na vojnim dobitcima koje je obilježilo posljednje četiri godine.
Sljedeći potez Moskve, sa oblacima gustog crnog dima koji se nadvijaju nad njenim horizontom, moraće pronaći način da prihvati i prilagodi se vlastitim slabostima bez ostavljanja utiska bilo čega osim snage.
To je gotovo nemoguć zadatak, ali u sistemu koji je Putin uporno gradio i nametao Rusiji, odgovornost za to snosi isključivo sam Putin.
(Telegraf.rs)
<% shareCounter %>
Podijelite to