Ukratko
- U masakru u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” desetoro je poginulo, devet učenika i jedan čuvar škole, a šestoro je ranjeno.
- Sudski postupak protiv roditelja Vladimira i Miljane Kecmanović zbog krivične odgovornosti.
- Tužilaštvo traži kazne: 14 godina i 11 mjeseci za oca i 3 godine za majku.
- Odbrana negira krivicu, tvrdeći da roditelji nisu mogli predvidjeti tragediju.
- Komunikacija u porodici je formalna, sa pritiskom na savršenstvo i ignorisanjem problema djeteta.
Deset izgubljenih života, devet učenika i školski čuvar”Vladislav Rybnikar„Čija su imena postala simboli kolektivne tuge, ali i šestoro ranjenih – petoro dece i profesor istorije koji svakodnevno žive sa fizičkim i psihičkim ožiljcima neviđenog masakra – dobiće sudski epilog u Višem sudu u Beogradu 18. juna ove godine.
Izricanjem presude Vladimiru i Miljani Kecmanović, roditeljima dečaka koji je 3. maja 2023. oklevetao Srbiju, javnost očekuje odgovor na pitanje o krivičnoj odgovornosti onih koji su bili dužni da spreče da oružje dospe u ruke trinaestogodišnjaka.
Na naslovnici ovog slučaja nikada nije pisalo samo brojeve ubijenih. Osim devet anđela i Dragana, čuvara koji je stao ispred lule da zaštiti djecu, ovaj zločin određuje i sudbinu ranjenika.
Foto: Privatna arhiva
Profesor istorije, koji je sa teškim povredama preživeo napad u učionici, i petoro teško povređenih učenika, među kojima je i dečak sa trajnim oštećenjem kičmene moždine koji se još uvek bori za oporavak na klinikama u Sjedinjenim Državama, živi su svedoci horora iz školskih klupa. Njihovo preživljavanje nije samo medicinsko čudo, već i stalno podsjećanje na težinu posljedica, koje porodica optuženih pokušava pravno osporiti.
Foto: Eksperimentalna osnovna škola Vladislava Ribnikara
‘, backScript: ‘https://cdn2.midas-network.com/Scripts/midasWidget-25-1099-11898.js’ } googletag.cmd.push(function(){function e
Optužnica i zahtjevi tužilaštva
Više javno tužilaštvo u Beogradu ostalo je pri završnoj reči tražeći od suda maksimalnu zakonsku kaznu.
Tužilaštvo traži jedinstvenu kaznu od 14 godina i 11 mjeseci zatvora za oca Vladimira Kecmanovića. Tereti se za teško krivično djelo protiv opšte sigurnosti jer je u stanu neadekvatno obezbijedio tri komada vatrenog oružja i municiju, ali i zato što je maloljetnog sina odveo na streljanu, obučio ga da puca i rukuje oružjem, te mu na taj način obezbijedio sredstva i vještine da izvrši masakr.
Za majku Miljanu Kecmanović, tužioci traže kaznu od 3 godine zatvora, tereteći je za zlostavljanje i zanemarivanje maloljetnog lica. Prema navodima, njen neuspeh da podigne i prepozna duboke psihičke promene kod sina direktno je doprineo razvoju agresije koja je eksplodirala tog majskog jutra.
Strategija odbrane: Poricanje krivice
S druge strane, odbrana i sami optuženi su tokom cijelog ponovljenog postupka insistirali na oslobađajućoj presudi, koji je uglavnom bio zatvoren za javnost zbog zaštite interesa maloljetnika. Kecmanovićev pravni tim tvrdi da tužilaštvo nije izvelo jasne i neoborive dokaze koji bi roditelje direktno povezivali sa činom pucnjave, pokušavajući da zakonsku odgovornost svede na individualni čin trinaestogodišnjaka, koji prema domaćem zakonodavstvu nije bio krivično odgovoran u vrijeme izvršenja djela.
Model vaspitanja i komunikacije u porodici Kecmanović
Komunikacija putem poruka i na daljinu
Tokom istrage i izvođenja dokaza analizirane su SMS i Viber poruke između majke i sina. Uočeno je da je komunikacija često formalna, fokusirana na obaveze, ocjene i školski uspjeh. Prema svjedočenjima, dječak je sa majkom često razgovarao na distanci, a atmosfera u kući bila je takva u kojoj su se emocije retko javno pokazivale, a insistiralo se na savršenoj društvenoj slici.
Sindrom “savršenog djeteta” i pritisak
Roditelji su sina odgajali da bude najbolji u svemu – u školi, na takmičenjima, u vannastavnim aktivnostima (jezici, sport, gluma). Prema riječima psihijatra, ovaj ogroman pritisak da zadovolji ambicije svojih roditelja stvorio je u njemu osjećaj narcističke grandioznosti, ali i duboku frustraciju kada nije mogao ispuniti te standarde.
Otac kao “instruktor” umjesto roditelja
Očev obrazovni model bio je duboko prožet njegovim hobijem – vatrenim oružjem. Otac se svom sinu često obraćao ne kao djetetu, već kao odraslom partneru u streljani. Umjesto da se bavi unutrašnjim svijetom dječaka, otac ga je vodio u “Airsoft” klubove i streljane, učio ga vojničkom stavu, disanju pri gađanju i rukovanju teškim kalibrima, što je tužilaštvo definisalo kao preuranjeni i opasan oblik “militarizacije” djeteta.
Ignoriranje promjena i antisocijalno ponašanje
Iako je dječak pokazivao jasne znakove otuđenosti, spavao je u fotelji umjesto u krevetu i tražio da promijeni smjenu u školi jer mu se ne uklapa, roditelji su se prema ovim signalima odnosili površno. Komunikacija se svela na rješavanje administrativnih problema (prelazak u drugi razred), ne upuštajući se dublje u njegove psihičke probleme, što je u optužnici opisano kao grubo zanemarivanje vaspitne uloge.
Od nezapamćenog zločina do sudskog epiloga
Slučaj “Ribnikar” duboko je promenio društvenu i pravnu stvarnost Srbije.
Put od tog kobnog majskog jutra do sutrašnje presude trajao je više od tri godine, obilježen bolom, istragama i složenim sudskim procesima.
Godina 2023: Tragedija i pokretanje istrage
3. maj 2023. – Trinaestogodišnji KK upao u Osnovnu školu “Vladislav Ribnikar” na Vračaru naoružan sa dva pištolja svog oca. U holu škole ubija čuvara Dragana Vlahovića i tri djevojčice, a zatim puca u učenike svog razreda u učionici istorije. Na licu mjesta ubio je još pet djevojčica i jednog dječaka. Ranjeno je šestoro dece i profesor istorije. S obzirom da je mlađi od 14 godina, napadač nije krivično odgovoran po zakonu i smješten je u neuropsihijatrijsku kliniku. Istog dana uhapšen je i njegov otac Vladimir Kecmanović.
Foto: Telegraf.rs
15. maja 2023. – Nakon dvanaest dana borbe za život u bolnici, deveta djevojčica je podlegla povredama, čime je broj žrtava porastao na deset.
Maj – oktobar 2023. – Sprovedena opsežna istraga. Pregledaju se telefoni, kompjuteri, porodični odnosi, kao i sef u kojem je otac držao oružje. Prve privatne tužbe porodica žrtava protiv njihovih roditelja za nematerijalnu štetu.
10.10.2023. – Više javno tužilaštvo podiglo je opširnu optužnicu protiv Vladimira Kecmanovića (za teško krivično delo protiv opšte bezbednosti) i Miljane Kecmanović (zbog zlostavljanja i zanemarivanja maloletnih lica), kao i protiv odgovornih lica iz streljane u kojoj je dečak vežbao gađanje.
Godina 2024: Početak suđenja i prva presuda
29. januar 2024. – Počeo krivični postupak protiv roditelja pred Višim sudom u Beogradu. Sud donosi odluku o potpunom isključenju javnosti iz procesa radi zaštite interesa maloljetnika, što je naišlo na ogorčenje dijela javnosti, ali proces ostaje zatvoren.
Tokom 2024. godine – U sudnici se razmjenjuju izjave roditelja ubijene djece, preživjelog profesora istorije i izjava samog maloljetnog ubice, koji je pod strogim mjerama obezbjeđenja doveden iz bolnice da svjedoči u procesu protiv svojih roditelja.
Kraj 2024. / početak 2025. godine – Izrečena prvostepena presuda u krivičnom postupku. Međutim, nakon žalbi odbrane i tužilaštva, Apelacioni sud poništava ovu presudu zbog proceduralnih grešaka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i nalaže da se suđenje ponovi pred novim sudskim vijećem.
2025-2026. godina: Ponovljeni postupak i završetak
Tokom 2025. godine – Vode se ponovljeni postupci protiv Vladimira i Miljane Kecmanović. Preispituju se dokazi, s posebnim osvrtom na stepen zanemarivanja djeteta i način na koji je otac osigurao vatreno oružje. Istovremeno, odvijaju se sudski postupci porodica žrtava, a imovina Kecmanovića ostaje blokirana kako bi se obezbijedila eventualna isplata odštete.
Foto: Tanjug/Jadranka Ilić
Jun 2026. – Održane završne riječi. Glavni državni tužilac traži maksimalne zatvorske kazne za oba roditelja (skoro 15 godina za oca, 3 godine za majku), dok odbrana i dalje insistira na oslobađajućoj presudi, tvrdeći da roditelji nisu mogli predvidjeti niti spriječiti tragediju.
Foto: Tanjug/Jadranka Ilić
18.06.2026. – Zakazano je izricanje druge prvostepene presude koju društvo očekuje kao ključni momenat za definisanje pravne odgovornosti roditelja u slučajevima maloljetničkog nasilja.
Paralelne bitke pred sudom
Dok se sutra čeka odluka u krivičnom postupku, ispred Palate pravde paralelno se odvija nekoliko parničnih procesa. Porodice ubijene i ranjene djece podnijele su privatne tužbe protiv Kecmanovića za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove, strah i patnje. Ovi postupci, iako odvojeni, oslanjaju se na dokaze izvedene u krivičnom postupku i imaju za cilj da materijalno i moralno razotkriju odgovornost porodice iz koje napadač potiče.
Presuda će biti ključni korak u dugom i bolnom procesu kroz koji prolazi cijelo društvo. Za porodice žrtava, ali i za ranjenike koji svakodnevno vode bitku sa svojim tijelima i sjećanjima, pravda možda neće moći vratiti izgubljeno, ali postavlja jasan pravni i moralni zid ispred svakog oblika neodgovornosti.
(Telegraf.rs)
<% shareCounter %>
Podijelite to