NAPOMENA: Tekst je objavljen na portalu “THE BOSNIA TIMES” dana 29.08.2021. godine. Nakon fizičkog napada hladnim oružjem odnosno pokušajem ubistva na novinara u Brčkom Mirzu Derviševića , te kada se uzme u obzir lista potencijalnih političkih i drugih nalogodavaca stvari postaju mnogo jasnije i bistrije kada je u pitanju poveznica ovog teksta koji je objavio portal “THE BOSNIA TIMES” sa paralelom koju je Novinar Mirza Dervišević iz Brčkog prijavio Policiji BD BIH kada je u pitanju zastupnik Abdulah Iljazović i poruka koju je Dervišević dobio par dana prije napada od zastupnika Iljazovića koju Dervišević smatra prijetećom. Interesantno je pogotovo kada je u pitanju poslovanje firme “FAMM” i zaštitarskim agencijama u Brčkom koja je u vlasništvu Faiza Iljazovića rođenog oca nezavisnog skupštinskog zastupnika Skupštine BD BIH Abdulaha Iljazovića, ali i poveznica između istih sa liste Eseda Kadrića Predsjednika brčanske SDA i Zastupnika turske nacionalne mannjine Alije Denjagića bivšeg vlasnika također zaštitarske agencije pod nazivom “POSKOK”.
Napominjemo također Abdulah Iljazović, Faiz Iljazović, Esed Kadrić (SDA) i Alija Denjagić i ostali saslušani su u prostorijama Policije BD BIH nakon izjave Mirze Derviševića nakon što je Dervišević fizički napadnut hladnim oružjem. Za ovaj fizički napad Policija pod nadzorom Tužilaštva BD BIH osumnjičila je Miralema Alića, Mirzu Alić i Safeta Selmanovića vlasnika autopraonice “MORNAR” gjde je i OSA prala svboja vozila u rnaijem periodu. Interesantna činjenica je da je Dervišević tri mjeseca prije napada nagovještavao javno i porijavljivao da ga je krajem aprila mjeseca Miralem Alić osumnjičeni za napad pratio svojim motornim vozilom marke Audi Q6 do mjesta stanovanja odnosno do mjesta gdje Dervišević parkira svoje vozilo. Reakcija vlasti tada nije bilo ali je ostalo zabilježeno, da bi nakon samo tri mjeseca odnosno večeri na dan 19.08.2023. godine Dervišević bio napadnut od strane maskirane osobe s fantomokom na glavi. Osoba koja ga je napala odgovarala je opisu upravo osumnjičenog Miralema Alića iz Brčkog koji se također dovodio u vezu sa Sadom Đugomom koji je poznato lice sa dosiejm kriminaliteta iz Mostara koji je bio jedan od predvodnika grupe “UNITED TRIBUNS”.
No također je interesantno da na profili poznate poslovne stranice “LINKEDIN” na profilu Miralema Alića ispod fotografije profila stoje podatci da je radio za bivšu privatnu vojnu obavještajnu službu.
No ovo i ne treba da čudi kako građane BD BIH tako i Tužilaštvo i Policiju BD BIH s obzirom da je osumnjičeni Miralem Alić nekih dva sata nakon napada na novinara Mirzu Derviševića zaputio se i pobjegao prema Sarajevu gdje je 26.08.2023. godine i uhapšen i zadržan 48 sati u pritvoru. Interesantno je da je tu noć nakon napada po njega došao Azur Hadžić koji se spominje u tekstu ispod koji objavljuje “THE BOSNIA TIMES” gdje se Azur Hadžić tergetira kao jedan od takozvanih članova Bakirovih odreda smrti kako portal piše. Osumnjičeni Miralem Alić navodno je rođak od Azura Hadžića koji je poznat federalnim vlastima u pomaganju kriminalnih radnji poznatim kriminalcima. Azur Hadžić navodno je trenutno zaposlen u “JP PUTEVI” u Brčkom preko takozvanog “ugovora o djelu” koji danas nosiu nešto drugačiji naziv.
Azur Hadžić je više puta viđen i zabilježen na kafama na benzinskoj pumpi “GAZPROM” u Brčkom u društvu sa Esedom Kadrićem predsjednikom brčanske SDA odnosno bivšim gradonačelnikom BD BIH.
Novinar i urednik portala “TIMES.BA” Mirza Dervišević lično smatra Eseda Kadriča predsjednika brčanske SDA glavnim nalogodavcem pored ostalih za pokušaj ubistva Derviševića odnosno fizičkog napada hladnim oružjem na život i tijelo novinara kao motiv osvete što je Esed Kaadrić smijenjen s funkcije gradonačelnika BD BIH jer je navodno Dervišević odgovoran što je previše pisao kritičke i satirične tekstove o Esedu Kadriću koji su na kraju i doprinijeli njegovoj smjeni.
U nastavku prilažemo tekst portala “THE BOSNIA TIMES” gdje se neki akrteri napada ne novinara Mirzu Derviševića spominju u tekstu.
BAKIROVI ODREDI SMRTI (III): Izetbegović samo preko zaštitarski agencija kontrolira nekoliko hiljada naoružanih vehabija
Ono što bi moralo biti šokantno saznanje jeste informacije da najveću bošnjačku privatnu kompaniju „BINGO“ osigurava zaštitarska agencija „FLEK SUCIRUTY“ čiji su vlasnici iz Tuzle.
Ne postoje više vojni kampovi za obuku vehabija u Bosni i Hercegovini kakvi su bili pomodarni netom poslije rata. Oni su dobili instrukcije da se klone takve rabote jer su pod velikom prismotrom stranih obavještajnih službi. Preporučeno ima je da šifrirano govore na telefon kad vrše svoje aktivnosti. Poputno su zaštićeni od strane OSA-e. Međutim, glavni agent za nadzor odlaska vehabija u Siriju ispred OSA- izvjesni Nermin Fišo. On je penzioniran ove godine. Vjerovatno nakon uspješnog povratka četvorice vehabija koji su u Siriji boravili kao tajni agenti OSA-e.
HIBRIDNE VEHABIJE
Naime, prema policijskom izvještaju koji je MUP Tuzlanskog kantona dostavio Kantonalnom tužilaštvu Tuzlanskog kantona, osumnjičeni Damir Mehić Bibi “u sastavu organizirane kriminalne grupe zajedno sa još četvoricom (Amir Lisičić Švabo, Amir Mehić brat od Bibija, Mersed Mehanović te Denis Rahmanović, svi ranije više puta osuđivani), izvršio je ubistvo Emira Džinića i pokušaj ubistva i teško ranjavanje Amira i Naila Hodžića.
Odmah nakon toga Mehić je nestao i izgubio mu se svaki trag, te je osumnjičeni postao nedostupan organima gonjenja i za imenovanim je raspisana domaća i međunarodna potraga.
Nakon pet godina skrivanja u zemlji i regionu, po međunarodnoj potjernici i razmjenom pouzdanih obavještajnih saznanja policijskih agencija iz regiona Bibi je uhapšen, a Kantonalni sud u Tuzli odredio mu je jednomjesečni pritvor.
Tad su uhapšeni i njegovi saradnici koji su mu pomagali su dugogodišnjem skrivanju i to: Azur Hadžić iz Brčkog iz Suljagić skoaka (koji je priveden u Semizovcu), Almir Fejzić koji je uhapšen u Tuzli.
Tokom pretresa i hapšenja, kod Damira Mehića od strane pripadnika MUP Republike Srpske 2018. godine u apartmanu na Jahorini, kod Mehića je pronađen i pištolj GLOCK 17, kao i lične karte na drugo ime i prezime. Portal Raport je objavio faksimile njegovih krivotvorenih dokumenata.
On je imao dokumente Kosova, koji su izdati na ime Esat Benushaj, te je istraga, a dalje i optužnica od 09.03.2018. godine u predmetu Kantonalnog tužilaštva Tuzla pored ubistva i ostalih krivičnih djela koja je Mehić počinio, zbog novih elemenata u istrazi, trebala biti proširena i na počinjenje još dva krivična djela – nedozvoljeno držanje oružja i falsificiranje isprave.
Ono što je skandalozno jeste da je uprkos svemu Mehiću ukinut pritvor te su mu određene mjere zabrane. Tad je samo Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona predložilo da pritvor bude zamijenjen mjerama zabrane, koje su podrazumijevale zabranu napuštanja prebivališta u Tuzli, naredbu oduzimanja pasoša, zabranu prelaska granice BiH i naredba da se jednom sedmično javlja u policijsku stanicu, iako je Mehić već prethodno 5 godina bio u bjekstvu te je za istim bila raspisana i međunarodna potjernica te je koristio domaće i međunarodne krivotvorene dokumente u namjeri skrivanja.
No, sad se pojavljuju novi detalji ovog šokantnog slučaja. Naime, na adrese svih policijskih i pravosudnih institucija, te stranih ambasada, ali i na adresu savjetnika Ureda za borbu protiv korupcije KS Erica Larsona, stiglo je pismo tužilaca u kojem se otkrivaju uznemirujući detalji.
“Tužilaštvu Bosne i Hercegovine i Federalnom tužilaštvu, Državnoj agenciji za forenzička ispitivanja i vještačenja BiH, Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, Državnoj agenciji za istrage i zaštitu BiH, Federalnoj upravi policije i Upravi policije MUP TK, ekselenciji Ericu Larsonu i Ambasadi SAD u BiH i svim slobodnim medijima, postavljamo pitanje i javno upućujemo molbu za spas pravosuđa Tuzlanskog kantona kroz navođenje samo nekih nama poznatih i jednostavno provjerljivih (nažalost notornih činjenica i aktivnosti) koje su poduzimane da se Damir Mehić amnestira krivične odgovornosti za krivična djela navedena u optužnici, te da se istom izrekne najblaža kazna, a koja kazna je prema našim saznanjima i saznanjima lica bliskih Mehiću (koja su zbog istog i napustila BiH) te kojim saznanjima zasigurno raspolažu i policijske agencije, dogovorena, te je izvlačenjem novca iz firmi “Flek securiti” i “Tom Cat” u proteklom periodu za troškove odbrane Mehića različitim licima pored raznih pritisaka i podmetanja tragova u istrazi i postupcima vještačenja isplaćeno cca. 700 000 KM te da je projekat u finalnoj fazi zbog čega svima vama upućujemo ovo javno obraćanje”, navodi se u pismu.
Dakle, Američkoj ambasadi u Sarajevu odavno ovakve aktivnosti veoma dobro su poznate. Još u vrijeme kada su Senadu Pećaninu, kao uredniku magazina „Dani“, vehabije zaprijetile ubistvom, njega je Američka ambasada u Sarajevu izmjestila u Italiju gdje je proveo godinu dana skupa sa užom familijom. Njegova tadašnja zamjenica u „Danima“, Vildana Selimbegović, tvrdila je da je vehabije uhode te da se zbog toga obratila, kako je rekla, jednoj ambasadi u Sarajevu, nakon čega su ovakva praćenja prestala. Navodno je neko iz spomenute ambasade nazvao tadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH Aliju Izetbegovića zbog njenog slučaja, nakon čega su uhođenja prestala, što je dokaz da je vehabije on kontrolirao.
Može se smatrati da je Mevludin Jašarević, koji je pucao na Američku ambasadu u Sarajevu, zaista fanatik, koji je drilovan u Maoči, iako je njegova agenda da se bavio pljačkanjem banaka u Austriji i da je boravio u zatvorima u inostranstvu vrlo znakovita.
Dok je Enes Omeragić ubio dvojicu vojnika u Rajlovcu novembra 2015. iz neobjašnjivih razloga. Osim što je to kvalificiran kao gnusan čin, nije se tom atentatu prišlo toliko ozbiljno jer se Omeragić nije tretirao kao vehabijski fanatik. Mnogo indicija govori da je to ipak bio. Samo par mjeseci kasnije u akciji „Rez“ uhapšen je Bilal Dervišević koju su izveli pripadnici Federalne uprave policije (FUP) hapseći 11 navodnih terorista, pod sumnjom da su spremali za Novu godinu dići u zrak najmanje 100 ljudi?
Dervišević je pušten iz pritvora jer se branio da je najveći pobornik protiv terorizma. Ali, ovaj borac Armije BiH, nosilac Zlatnog ljiljana, je fanatični „patriota“ i sigurno je vođa selefističko-patriotskih grupica u Buča potoku. On je u ideološkom smislu „hibridni“ selefija i gorljivi pristaša SDA. Ovo bi mogao biti tipičan hibridni profil selefijskog vođe koji indoktrinira vehabije i vrbuje ih za stranačke „batinaše“.
On se može smatrati novim profilom vehabijskih vođa od kada je poražen ISIL, te se desile promjene u Saudijskoj Arabiji. Ove hibridne selefije preziru Muhameda Bin Salmana jer je smijenio radikalne imame u Arabiji i konfrontirao se sa novim miljenikom vehabija iz Bosne i Hercegovine Recepom Tayyipom Erdoganom.
Bilo bi pravo čudo da ovoliki „hizmet“ koje vehabije čine za SDA bude čisti altruizam bez interesa i sinekura. Mnoge indicije govore da su agencije i firme Securitasa pretvoreni regrutne centre SDA-ovih „odreda smrti“.
„Možete li zamisliti da neko ovdje provjeri poslovanje Mirsada Ćatića, vlasnika zaštitarske firme sa nekoliko stotina zaposlenih i savjetnika bivšeg člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića? Naravno da nema šanse za to. Dakle, nemam drugog odgovora na pitanje o “amaterizmu” osim da oni koji se upuštaju u kriminal nemaju nikakav strah od eventualnih zakonskih posljedica”, opisao ga je Senad Avdić u jednom intervjuu profil najmoćnijeg vlasnika zaštitarskih agencija u Sarajevu. Kuloari su tvrdili da je njegove zaštitarske agencije kupio direktor BBI banke Amer Bukvić za dvadesetak miliona maraka, što je, kako i sam Avdić tvrdi, veoma teško provjeriti.
Ono što nije poznato Avdiću jeste činjenica da dozvole za rad u agencijama sekuritasa izdaje direktor Policijske akademije FMUP-a. U ovom slučaju se radi o Damiru Veji, koji je, kako naši izvori tvrde, vehabija.
Ništa manje nije zanimljivo u kontekstu ove priče da je Dino Šećerović koordinator za agencije sekuritasa na razini Federalnog MUP-a. On je hodža i sin hafiza, inače dugogodišnjeg mujezina Begove džamije. Njegova sestra je Amina Šećerović Karsli, udata za Turčina, smatra se megafonom AK Partije koja se oglašava u listu STAV.
Jedan od najmoćniji finasijera vehabija u Zenici je firma „Almi“, koja se bavi građevinarstvom, a posjeduje benzinske pumpe i motele. Navodno je slučaj podmetanja bombe u tržni centar „FIS“ u Vitezu povezan sa vlasnicima „Almija“ i to je zbog uticaja SDA na policiju i straha od vehabijske odmazde, zataškano. Navodno selefističke daije financira i „Hifa Petrol“ iz Tešnja i to čini, kako sami opravdavaju, samo da bi ih udobrovoljili i da nemaju problema sa njima.
Ono što bi moralo biti šokantno saznanje jeste informacije da najveću poslijeratnu bošnjačku privatnu kompaniju „BINGO“ osigirava zaštitarska agenicija „FLEK SUCIRUTY“ iz Tuzle. Koji su sa sa Senadom Mujkanovićem, vlasnikom građevinske firme „TOM Cat“ oformili klub borilačkih vještina „Flek Tom-Cat“ s ciljem da bude „rasadnik zaštitara“. Salko Zildžić, predsjednik GO SDA u Tuzli je zadužen za ragrituranje kandidata za pristupanje klubu za borilačke vještine, odnosno za zaposlenje u zaštitarskoj agenciji. Kao korporacija ili udruženje „Flek Tom.Cat“ upošljava više hiljada uposlenika i „regruta“ na području Federacije BiH.
Ovo bi mogle biti jezive činjenice s obzirom da se radi o osobama sa teškim kriminalnim dosjeima kakav imaju braća Mehići. Tako je Amir Mehić ranije osuđivan. Ali sudi mu se na Kantonalnom sudu u Tuzli. Prema optužnici Kantonalnog tužilaštva Tuzla, optužen je za krivično djelo ubistva. On je, naime, zajedno sa svojim bratom Damirom Mehićem, zvanim Bibi, inače višestrukim povratnikom u činjenju krivičnih djela, organizirao kriminalnu skupinu koja je 22. juna 2013. godine, u mafijaškom obračunu u Tuzli, likvidirala Emira Džinića. Džinić je bio saradnik Merseda Hadžića Švicarca, vođe Mehićima suprotstavljenog kriminalnog klana iz Tuzle.
Članovi porodice Mehići godinama su bili povezani sa kriminalnom skupinom Nasera Keljmendija, a bili su hapšeni i zbog krađe anhidridne sirćetne kiseline iz Koksno hemijskog kombinata u Lukavcu. Upravo ta kiselina koristi se u proizvodnji narkotika. A gdje je Keljmendi tu i je Naser Orić!
Damiru Mehiću zvanom Bibi već treću godinu sudi se za pokušaj ubistva. Ne bi u ovom slučaju ništa bilo čudno da Mehić nije na slobodi i da se slučaj iz nekog razloga razvlači.
ZA GRAM KOKAINA
Ovu metodu infiltriranja među vehabije osmislio je MOSAD – pošto je fanatike teško vrbovati mora se agent poistovjetiti s njima i postati isti kao i oni. Fišu u ovom kontekstu spominju inspektori koje je Osman Mehmedagić Osmica degradirao i ražalovao oktobra 2018. Radilo se o četrdesetak inspektora iz Sarajevskog kantona. Oni su uputili žalbe sudovima koje su odbijene na svim instancama. Problem je nastao kada su otkrili poslove Fiše, ali i nakon što je jedan od njih „naletio“ na dilera droge Amele Šehović, supruge direktora OSA-e Mehmedagića, i uhapsio ga.
Ovdje je može uočiti početak zavođenja totalne kontrole nad agentima OSA-e od strane SDA. Razlog smjene „sumnjivih inspektora“ sigurno leži o njihovim saznanjima o kriminalnim vezama pripadnika policijskih struktura sa mafijom, ali i kompromitirajućim informacijama o vezama obavještajnih struktura sa vehabijama.
Jula 2017. godine OSA-a je u sarajevskom naselju Grbavica pronašla Mirsada Kandića za koga su tvrdili da je bio jedan od najtraženijih pripadnika ISIL-a. On je sa sarajevskog aerodroma specijalnim avionom deportiran u SAD.
“On je na neki način bio šef obavještajne službe ISIL-a”, tvrdio je tadašnji ministar sigurnosti Dragan Mektić.
Kandić je imao više od deset identiteta. Posljednji put u Bosnu i Hercegovinu ušao je pod lažnim imenom Ivan Popović, a služio se i imenom Edin Radončić. Ne zna se šta se dalje dešavalo sa Kandićem, ali je njegovog hapšenja najviše profitirao direktor OSA-e Mehmedagić. On je za svoj rad odlikovan u SAD. Ovo bi mogle biti Mehemdagićeve zasluge da do sada nije smijenjen sa direktora OSA-e, bolje reči da ga Amerikanci nisu žrtvovali, iako ih je izofirao sa lažnom diplomom Američkog univerziteta u Sarajevu.
SANDŽAČKI „ODREDI SMRTI“
Najbrutalniji napada Vehbija na novinare desio se pokušajem ubistva Nedžada Latića, urednika portala The Bosnia Times. Njega je napao kikbokser Armin Šabanović, porijeklom iz Sjenice, a nastanjen u Sarajevu. Ovaj napad su osudile sve političke stranke osim SDA. Zašto? Zato što je Šabanović deklarirani pripadnik Bakirovih „odreda smrti“. On se slikao sa propagandnom majicom SDA pa su ga zbog toga mnogi esdeaovci slavili kao heroja nakon napada na Latića. On je bio i bodyguard Bakira Izetbegovića posebno prilikom velikih stranačkih skupova i vjerskih manifestacija na kojima je prisustvovao Izetbegović.
Pošto je Šabanović Sandžaklija i vezan je i za najopasnijeg krimos-klerika na Balkanu Muamera Zukorlića, sandžački kontekst „odreda smrti“ je vrlo zanimljiv. Sandžačke vehabije imaju radnje gdje prodaju mobitele koje nabavljaju u Tajvanu i Saudijskoj Arabiji. Sve takve radnje na Baščaršiji posjeduju oni. Tako su u mogućnosti iamti aparate za prisluškivanje osoba do čijih brojeva telefona dođu. Mnogo prljavog novca koji dolazi iz sandžačke dijaspore, posebno iz New Yorka, Graza i Minhena, preko građevinskih firmi opere se u Sarajevu preko ovakvih radnji, mjenjačnica i hotela. A to je tema za sebe, kako se sandžački biznismeni infiltriraju u SDA iz koristoljublja, a ne iz patriotskih pobuda.
Šabanović je osuđen zbog napada na Latića uvjetnom kaznom, mada je to bio pokušaj ubistva.
Njegov advokat je bio Kadrija Kolić, što je vrlo indikativno sa više aspekata. Kolić je rođen u Peći odakle je došao u Sarajevo prije izbijanja rata. Iako se bavi advokaturom, čak slovi kao đavolji advokat“ jer brani okorjele kriminalce, Kolić je notorni poratni tajkun. On je suvlasnik firme „KM“ koja se bavi trgovinom oružja. Inače, KM trade koji je osnovan 1999. godine i koji se bavi prometom naoružanja i specijalne opreme sudjeluje na brojnim tenderima širom BiH. Tako je, između ostalog, u više navrata od MUP-a RS dobio posao za nabavku opreme policije i žandarmerije.
Kompanija KM trade Visoko čiji je suvlasnik Kadrija Kolić, advokat suspendiranog direktora Federalne uprave civilne zaštite Fahrudina Solaka, optuženog zajedno sa premijerom FBiH Fadilom Novalićem u aferi “Respiratori”, kupila je putem metode neposredne pogodbe poslovnu zgradu i zemljište Tehničko-remontnog zavoda (TRZ) Hadžići koja je ponuđena na prodaju putem Agencije za privatizaciju FBiH.
Skoro da je i zaboravljeno da je Kolić bio advokat svog prijatelja Ferida Okića, s kojim je navodno skupa sa Kosova prebjegao u Bosnu. Okić je kao bivši Miloševićev policajac sa Kosova, nakon dolaska u BiH okupio je oko sebe najopasniju grupu zločinaca i kriminalaca. On je 2007. godine osuđen na 26 godina zatvora zbog organizacije i rukovođenja bh. zločinačkom organizacijom i učešća u izvršenjima najtežih krivičnih djela.
Ono što nije izišlo u javnost, a poznato je samo istražnim organima, jesu činjenice da se Okić svojim žrtvama predstavljao kao policajac pa bi ih hapsio i isljeđivao. Na rukama jedne Okićeve žrtve prepoznate su „lisice“ koje je nabavio preko Kolićeve firme „KM“.