Kada me je život slomio, mislio sam da će mi pomoći psiholozi i rad na sebi. Na kraju su me spasili tegovi, disciplina i trener Dula.
Kada te život spoji sa samim sobom
Prije dvije godine bio sam na jednom od onih mjesta gdje se čovjek nađe kada život odluči da mu nauči nekoliko lekcija odjednom. Raskid ljubavne priče (sačuvaj me bože šta mi se desilo, gubitnik sam od glave do pete), izgubljeno veliko prijateljstvo (ispada da mi je bolje bez njega), poslovi koji dođu i odu (a kad stvarno zapne, nekako ih opet ima). Bio sam umoran, tužan i izgubljen. Pitao sam se – zašto baš ja? Nije fer.
Znate onaj osjećaj kada se ujutro probudite i već ste iscrpljeni vlastitim mislima? Pa to.
Probala sam sve što žena mojih godina treba da proba danas. Psiholozi. Radite na sebi. meditacija. Podcasts. Samopomoć knjige. Razgovori sa prijateljima. Sve je to pomoglo, ali nisam se baš osjećao kao stari. A onda sam jednog dana pomislila da bih možda trebala probati nešto što još nisam. I da počnem graditi mišiće zajedno s izgradnjom psihe. I postajem jak u svakom smislu. Tako sam završio u teretani.
Kako je Dule ušao u moj život
Očaj me je doveo u teretanu, a moj trener Dušan me je tamo zadržao. Zašto trener? Zato što poznajem sebe dovoljno dobro. Nisam osoba koja će ići na trening tri puta sedmično disciplinovano. Ja sam osoba koja će pronaći vrlo kreativne razloge zašto to danas ne može. pada kiša. Prevruće je. Hladno je. Umoran sam. Nisam se dovoljno naspavao. Merkur je retrogradan. Bilo šta.
Dule ne prepoznaje takve argumente. Čovek sa obe noge čvrsto na zemlji, sa pravim stavovima i neko ko vidi i tačno zna kada ćutiš ili jednostavno ne želiš da vežbaš. Njegova filozofija je jednostavna do brutalnosti. Trening tri puta sedmično. Istovremeno. Keto dijeta. Bez šećera. Ne postoje ‘dani varanja’ (cheat day). Nema pregovora. Želite rezultate? Onda treniraj i ne jedi gluposti.
Prvo se promijenila glava, a tek kasnije tijelo
Prva dva mjeseca su mi bila užasna. Bio sam gladan skoro sve vreme. Gledao sam kroasane kao što tinejdžeri gledaju svoju simpatiju u razredu. U početku nisam vidio nikakve rezultate. U isto vrijeme nisam imao višak kilograma. Nisam došao da izgubim trideset kilograma. Samo nisam vježbao i malo sam se opustio.
A onda se desilo nešto što nisam očekivao. Prvo se promijenila glava. Tek kasnije telo. Nakon svakog treninga osjećao sam se malo bolje. Nije to bio neki holivudski trenutak prosvjetljenja. Nisu svi problemi nestali. Nisam odjednom postala srećnija osoba. Ali misli su bile manje haotične, glava bistrija, a život nekako podnošljiviji. Danas znam da za to postoji vrlo specifično naučno objašnjenje.
© Dušan Todorović/Morphosis teretana
Nauka potvrđuje ono što sam osjetio na svojoj koži
Velika analiza objavljena 2023. u uglednom časopisu British Journal of Sports Medicinekoji je obuhvatio više od 1.000 kliničkih studija i više od 128.000 ispitanika, pokazao je da je fizička aktivnost među najefikasnijim nefarmakološkim metodama za smanjenje simptoma depresije, anksioznosti i psihičkog stresa. Autori su zaključili da redovno vježbanje treba biti jedan od temelja pristupa mentalnom zdravlju. (1) Istraživači sa Univerziteta Harvard godinama upozoravaju da redovno vježbanje povećava nivo dopamina, serotonina i endorfina, neurotransmitera koji igraju ključnu ulogu u regulaciji raspoloženja. Upravo zbog toga mnogi ljudi nakon treninga osjete ono dobro poznato olakšanje koje često nazivamo “hormonom sreće”, iako je zapravo riječ o složenoj kombinaciji hemijskih procesa u mozgu.
Što je još zanimljivije, studije pokazuju da trening snage ne utiče samo na raspoloženje, već i na samopouzdanje, otpornost na stres i osjećaj lične kontrole nad životom. A kada vam se život čini kao da se raspada na nekoliko frontova odjednom, taj osjećaj kontrole je ono što vam najviše nedostaje.
Najveća promjena nije bila vidljiva u ogledalu
Nakon šest mjeseci počeli su se vidjeti fizički rezultati. Odjeća bolje stoji. Tijelo je bilo čvršće. Dio masnih naslaga koje sam godinama uspješno ignorirao je nestao.
Ali iskreno, danas mi to izgleda skoro kao nuspojava. Najveća promjena dogodila se u mojoj glavi. Postao sam otporniji. Mirnije. Fokusiraniji. Prestala sam odustajati od sebe nakon prvog neuspjeha. Kada dođete na trening tri puta sedmično, čak i kada vam se ne da vježbati, počinjete drugačije gledati na druge stvari u životu. Neću vas lagati i reći da danas volim teretanu. Ne klanjam se. Još uvijek postoje jutra kada radije ostanem kod kuće uz kafu i buljim u zid nego da radim čučnjeve sa tegovima. Ali sada znam razliku između dana kada idem na trening i dana kada ga preskočim. Ta razlika nema veze sa kilogramima, već sa tim kakav sam ja tog dana.
Zato danas mislim da je novac koji sam uložio u svog trenera Duleta vjerovatno jedna od najboljih investicija u mom životu. Pomogao mi je da povratim osjećaj da još uvijek mogu utjecati na svoj život kada se činilo da više ništa nije u mojim rukama. I možda je to najveća lekcija cijele priče.
Ponekad mislimo da moramo riješiti sve svoje emocionalne probleme prije nego što krenemo dalje. A ponekad je dovoljno samo da se pojavite u teretani u šest sati u ponedeljak uveče i napravite svoj prvi čučanj. Sve ostalo je nekako sjelo na svoje mjesto.
©Dušan Todorović/Morphosis teretana
Naslovna fotografija-©Dušan Todorović/Morphosis teretana
Referenca
- https://bjsm.bmj.com/content/57/18/1203
