CGI je kratica za computer-generated imagery, odnosno računalno generirane slike. U filmu taj pojam označava sve vizualne elemente koji su stvoreni ili obrađeni pomoću računala, a ne snimljeni kamerom u stvarnom prostoru. To mogu biti zmajevi, svemirski brodovi, digitalni gradovi i eksplozije. Ali i puno suptilniji detalji poput promjene neba, uklanjanja kabela iz kadra ili proširenja stvarne lokacije.
Zato je važno odmah razjasniti jednu stvar. CGI nije uvijek nešto veliko, skupo i očito. Ponekad je najbolji CGI upravo onaj koji publika uopće ne primijeti.
Što se podrazumijeva pod CGI-jem?
Pod CGI-jem se podrazumijevaju računalno stvoreni vizualni elementi koji se mogu koristiti samostalno ili u kombinaciji sa snimljenim materijalom. U animiranom filmu cijeli svijet može biti napravljen računalno, kao u Toy Storyju, prvom potpuno računalno animiranom dugometražnom filmu. U igranom filmu CGI se najčešće spaja sa stvarnim glumcima, scenografijom i lokacijama.
Primjerice, u Jurskom parku dinosauri su kombinacija praktičnih efekata i računalne animacije, zbog čega i danas djeluju uvjerljivo. U Avataru redatelja Jamesa Camerona velik dio svijeta Pandore stvoren je digitalno. U superherojskim filmovima, poput Osvetnici: Završnica, CGI se koristi za kostime, likove, bitke, pozadine i prizore koje bi bilo gotovo nemoguće snimiti u stvarnosti.
Zašto se CGI koristi?
CGI se koristi zato što filmu omogućuje ono što kamera sama ne može uhvatiti. Neke stvari ne postoje, neke su preopasne, neke preskupe, a neke fizički nemoguće. Umjesto da se izgradi cijeli grad, može se digitalno proširiti postojeća lokacija. Umjesto da se glumac izlaže stvarnoj opasnosti, opasna scena može se djelomično ili potpuno izraditi računalno.
CGI redateljima daje i veću kontrolu. Mogu mijenjati pozadinu, dodavati likove, stvarati vremenske uvjete, širiti prostor ili izgraditi potpuno novi svijet. Zato je posebno važan u znanstvenoj fantastici, fantasyju, superherojskim filmovima, hororima i velikim spektaklima.
Kako se CGI koristi u filmu?
Korištenje CGI-ja obično se planira prije snimanja. Redatelj, direktor fotografije i tim za vizualne efekte odlučuju što će se snimiti stvarno, a što će se dodati kasnije. Glumci ponekad snimaju scene ispred zelenog ili plavog platna, kako bi se pozadina u postprodukciji mogla zamijeniti digitalnim prostorom.
Nakon snimanja, stručnjaci za vizualne efekte izrađuju digitalne modele, dodaju im teksture, svjetlo, sjene i pokret. Ako se radi o čudovištu, vozilu ili digitalnom liku, najprije ga treba oblikovati, zatim animirati i na kraju uklopiti u kadar tako da izgleda kao dio stvarnog prizora.
Je li CGI zamijenio praktične efekte?
Ne u potpunosti. Najbolji rezultati često nastaju kada se CGI kombinira s praktičnim efektima, maskama, maketama, kostimima i stvarnom scenografijom. Ako je sve digitalno, film može djelovati umjetno. Ako se stvarni i računalni elementi pametno spoje, rezultat je uvjerljiviji.
Zato mnogi redatelji i dalje vole praktične efekte. Christopher Nolan poznat je po tome da često pokušava snimiti što više stvarnih elemenata, čak i kada se kasnije koristi digitalna obrada. S druge strane, Gospodar prstenova pokazao je koliko snažna može biti kombinacija stvarnih lokacija, maski, minijatura i CGI-ja.
Ukratko, CGI je jedan od najvažnijih alata suvremenog filma. On omogućuje stvaranje svjetova, likova i prizora koji bez računala ne bi bili mogući. No CGI nije sam po sebi ni dobar ni loš. Sve ovisi o tome kako se koristi. Kad je loš, odmah ga primijetimo. Kad je dobar, jednostavno vjerujemo da je ono što gledamo stvarno.
Ako te zanima još filmskih pojmova, klikni ovdje!
Magistar politologije. Zaljubljenik u filmove od kada sam prvi puta upoznao Donnieja Darka i Keysera Sozea. Obožavatelj psiholoških trilera i opusa Denisa Villeneuevea.
Filmofil i ljubitelj stripova od malih nogu. Novinar s višegodišnjim iskustvom, voditelj emisije A sada film na Radiju Delta Metković te autor znanstvenih radova o pop kulturi, Hollywoodu i X-men filmovima.
