Ljeto je pravo vrijeme za razmišljanje o potencijalima. Ako smo zimi opuštali, ako nam se nije dalo sanjati, sada je pravo vrijeme da zaronimo u mogućnosti.
U mašti nema ograničenja u potencijalu, nema ograničenja i nema života bez želje.
Naša zemlja ima potencijal da bude poljoprivredna sila, da prehrani sebe i Evropu.
Crna Gora – da bude park prirode kojem se svi dive.
Bosna i Hercegovina – da bude školski primjer pomirenja.
Hrvatska ima potencijal pogledati se u ogledalo i reći: Tko je najljepši na svijetu?
Makedonija – upravljanje svjetskom cijenom lokalnog paradajza.
Slovenija – da sve ozdravi pogledom na planinske vrhove posute snijegom poput šećera u prahu.
I ti i ja znamo da ja biram Crnu Goru. Lovćen, pjena s mora, štokavsko narječje i ijekavica, visoki muškarci i “čokanska žena”. Domaći paradajz i krompir iz Lastve. Sa širokim osmehom i preplanulim tenom.
Ja biram Svetog Vasilija Ostroškog i Ljiljanu Habjanović Đurović.
Dok pržim tikvice i patlidžan, pitam se imam li potencijala da ponovo čitam To je ljubav, slepa sila. Bojim se da će me pregaziti razne sile i da ću potencijalno živjeti pola godine na obali.
To nije bilo koja obala. To je moj Boka Kotor.
Imam potencijal. Ja sam živ!
„Ti si moje utočište, izbavićeš me od tjeskobe, okružićeš me radošću spasenja“ – Psalam 32.
