Sud je istakao i da bi ovaj model mogao otvoriti prostor za nedozvoljeni uticaj na nezavisnost državnih službenika i funkcionera, posebno nosilaca pravosudnih i ustavnosudskih funkcija.
Ustavni sud Crne Gore je utvrdio da prethodni član 29. Zakona o održavanju stambenih zgrada, kojim je regulisano rješavanje stambenih pitanja za pojedine kategorije zaposlenih u državnim organima, nije bio usklađen sa Ustavom u periodu njegove primjene.
Kako prenosi Dan, Sud je zaključio da je zakonodavac prekoračio ustavna ovlašćenja jer je ključna pitanja – proceduru, način i kriterijume za dodjelu stanova – ostavio da budu regulisana podzakonskim aktima Vlade, organa lokalne samouprave, Sudskog savjeta, Tužilačkog vijeća i Ustavnog suda, umjesto da budu jasno definisana zakonom.
Prema obrazloženju Ustavnog suda, ovakvo normativno rješenje ne obezbjeđuje dovoljno precizan pravni okvir, ostavljajući prostor za proizvoljno odlučivanje, što je protivno principima vladavine prava, pravne sigurnosti i usklađenosti zakonske regulative.
Sud se posebno osvrnuo na odredbu koja omogućava Vladi i jedinicama lokalne samouprave da rješavaju stambena pitanja lica “čiji je rad od interesa za državu, odnosno jedinicu lokalne samouprave”. Ocijenjeno je da zakonom nije jasno propisano ko utvrđuje taj status, na osnovu kojih kriterijuma i koji organ je za to nadležan, zbog čega ovakva odluka ne ispunjava uslove pravne sigurnosti i predvidljivosti.
Sud je istakao i da bi ovaj model mogao otvoriti prostor za nedozvoljeni uticaj na nezavisnost državnih službenika i funkcionera, posebno nosilaca pravosudnih i ustavnosudskih funkcija.
Proglašena je neustavnom i odredba prema kojoj su postupak, način i kriterijumi za rješavanje stambenih potreba sudija, državnih pravobranilaca i sudija Ustavnog suda uređeni aktima njihovih nadležnih vijeća i samog Ustavnog suda. U obrazloženju se navodi da zakonom nije propisana ni vrsta ovih akata, niti zakonski kriterijumi na osnovu kojih bi se oni donosili.
S druge strane, Ustavni sud nije prihvatio inicijativu za ocjenu usklađenosti s Ustavom člana 28. Zakona, kojim je propisano da Vlada i jedinice lokalne samouprave, osim finansijskih sredstava, mogu obezbijediti građevinsko zemljište i druga sredstva za rješavanje stambenih potreba zaposlenih u državnim organima i lokalnoj upravi. Sud je ocijenio da ova odredba sama po sebi nije protivna Ustavu niti krši načelo ravnopravnosti, uz napomenu da proizvoljna primjena može biti predmet ustavne žalbe.
Odluka se odnosi na zakonske odredbe koje su prestale da važe krajem 2022. godine, kada je Skupština izmijenila Zakon i ukinula poglavlje koje reguliše dodjelu stanova. Ipak, Ustavni sud je, u skladu sa svojim ovlaštenjima, ocjenjivao njihovu ustavnost za vrijeme dok su bili na snazi, piše Dan.
Postupak je pokrenut na prijedlog pet predstavnika Demokratske Crne Gore i inicijativu nevladine organizacije Institut za alternative. Za ovu odluku glasalo je pet sudija, dok je jedan bio protiv. Odluka će biti objavljena u “Službenom listu Crne Gore”.
U istom predmetu, Sud je odbio inicijative za osporavanje člana 16. Zakona o održavanju stambenih zgrada. Ovom odredbom propisano je da etažni vlasnici snose troškove održavanja zgrade srazmjerno površini svog stana ili poslovnog prostora. Ustavni sud je ocijenio da je ovakva odluka jasna, precizna i u skladu sa principima pravne sigurnosti, te da ne predstavlja osnov za diskriminaciju jer se isti kriterijumi primjenjuju na sve etažne vlasnike.
