Film koji više djeluje poput sadržaja snimljenog kako bi ga mladi Amerikanci gledali u školama da popune koji sat povijesti, ili u najboljem slučaju kao nešto što bi se emitiralo na televiziji u nedjeljno prijepodne pred Dan nezavisnosti, nego kao potencijalni kinohit.
Koincidirajući s 250. obljetnicom američke nezavisnosti u tamošnja kina pušten je povijesni film “Young Washington” koji se bavi ranom biografijom prvog predsjednika Sjedinjenih Država, a u naša kina stiže s mjesec i pol zakašnjenja, što je u redu, jer nije riječ o naslovu na koji bi itko imao razloga za veliku nestrpljivost i želju da pohita kako bi ga odmah vidio.
Prije svega, valja istaknuti da je riječ o naslovu iz kuhinje produkcijske kuće Angel Studios koja se pozicionirala na tržištu s nekoliko komercijalno uspješnih naslova uglavnom kršćanske tematike, ali i općenitko kao jedna kozervativna enklava u lijevo naginjućem Hollywoodu. I dalje najveći uspjeh još uvijek im je “Sound of Freedom”, drama o ilegalnoj trgovini djecom koja je tumačena kao da igra na kartu tada proširenih QAnon teorija zavjera (govorimo o razdoblju prije otkrića vezanih za Epsteinove spise), a u kojoj je Jim Caviezel tumačio protagonista Tima Ballarda, koji je vrlo brzo nakon premijere suočen s optužbama nekoliko kolegica za seksualno zlostavljanje, što nikako nije bilo u skladu sa imidžem junaka kakvim ga je film prikazao.
“Young Washington” režirao je Jon Erwin, inače polovica bratskog redateljskog para poznatog po autorstvu upravo kršćanski motiviranih filmova, upravo onakvih kakvi su uža specijalnost Angel Studiosa. Sam film, naravno, obilluje patriotskim duhom potrebnim za naslov koji cilja zaraditi na četvrttisućljetnoj proslavi SAD-a, ali ideološki ne ulazi u poruke koje bi se mogle ideološki tumačiti kao MAGA desničarenje ili išta slično tome.
Zapravo, kao nešto najbliže nekakvoj takvoj poruci mogla bi se protumačiti dodjela jedne od većih uloga u filmu Kelseyju Grammeru, najpoznatijem po naslovnoj ulozi u klasičnom dugotrajnom sitcomu “Frasier”, a koji je u posljednje vrijeme češće spominjan u medijima zbog svoje podrške predsjedniku Donaldu Trumpu nego po kakvom glumačkom angažmanu. No ostali poznati glumci u ovom filmu, primjerice Sir Ben Kinglsey ili Andy Serkis (Gollum iz “Gospodara prstenova”, Caesar iz “Planete majmuna”), nisu takvi, pa se možda ne treba ni Grammerovo pojavljivanje čitati kao izrazito politički čin.
Budućeg predsjednika iz naslova tumači mladi William Franklyn-Miller za kojeg je teško reći pati li od nedostatka karizme ili mu klišejiziran scenarij s neprirodnim dijalozima ne daje priliku da zablista. Cjelokupni film, naime, više djeluje poput sadržaja snimljenog kako bi ga mladi Amerikanci gledali u školama da popune koji sat povijesti, ili u najboljem slučaju kao nešto što bi se emitiralo na televiziji u nedjeljno prijepodne pred Dan nezavisnosti, nego kao potencijalni epski kinohit.
Radnjom smješten u razdoblje priije nastanka Sjedinjenih Država u kojem mladi ambiciozni George kreće u mapiranje divljeg teritorija Novoga svijeta prije nego završi kao zapovjednik odreda koji će se suočiti s francuskim “okupatorima” koji su također bacili oko na rečenu zemlju. Sve to prikazano je na školski prihvatljivoj stručnoj razini, ali ne donosi nikakvo uzbuđenje u svoja dva sata trajanja, uključujući i bitke koje ne izgledaju mnogo uvjerljivije od kakve snimljene iscenacije kakve se i dan danas održavaju u Americi.
Jedna od zamjerki upućenih filmu jest korištenje umjetne inteligencije u nemalom broju scena, no to je nešto što će prosječnog gledatelja vjerojatno zaobići ako ne zna što da traži i kako to prepoznati. Činjenica je da će umjetna inteligencija sve više ulaziti i film i vjerojatno često zauzimati mjesto skupih računalno generiranih efekata, ali sudeći po reakcijama na internetu, publika zasad reagira sa skepsom i još nije dovoljno spremna da prigrli takav razvoj događaja.
Kao i drugi dfilmovi Angel Studios i “Young Washington” se koristio marketinškim trikom zvanim “pay it forward” u kojemu publika za vrijeme projekcije može kupiti ulaznice koje onda poklanja drugim gledateljima. Mnogi stručnjaci smatraju ovu praksu moralno dubioznom jer se uspjeh filma temelji na prodanim ulaznicama, a ne na stvarnom broju gledatelja, pa se čini da je neki naslov pogledalo mnogo više ljudi nego što doista jest budući da velik broj ovih “pay it forward” ulaznica ostane neiskorišten.
Bilo kako bilo, “Young Washington” je ostvario dovoljnu zaradu da ga se smatra uspješnim, pa će Angel Studios zasigurno nastaviti sa svojom praksom i u budućnosti. Njihovi filmovi dokazuju da publike za njihov konzervativniji sadržaj svakako ima, iako ne možemo pričati o nekakvoj nezadrživoj “antiwoke” masi koju desno orijentirani komentatori neprestano zamišljaju. U svakom slučaju te bi publike bilo i više da su im filmovi samo malo bolji.
(Angel Studios, 2026.)
