Da li se ljudi u praksi pare sa onima koji su im sušta suprotnost ili sa onima koji su im slični? A koji tip veze je trajniji i uspješniji ili rezultira većim zadovoljstvom? Sve je to potvrđeno naučnim metodama, a dio tih rezultata prenosimo u ovom tekstu. Rezultati istraživanja podržavaju princip SLIČNOSTI ili homogamije, kako ga naučnici nazivaju (ljudi traže sebi slične).
Koje osobine su poželjne kada je u pitanju sličnost?
U knjizi Nauka o ljubavi (Nauka o ljubavi), Glenn Wilson i Chris McLaughlin, njihov kritički osvrt pokazuje da su ljudi koji se afirmišu kao životni partneri obično: slični po godinama, rasi, vjeri, inteligenciji, obrazovanju, tjelesnim mjerama (težina i visina), društvenom statusu, karakteru, seksualnom nagonu , stavove, navike i preferencije u pogledu toga kako će provoditi svoje slobodno vrijeme.
još važnije, Istraživanja nam govore da najsličniji partneri najverovatnije ostaju zajedno dugoročno, kao i da su skloniji da budu zadovoljniji svojom vezom. Praćenjem istih parova tokom vremena u jednoj studiji, potvrđeno je da parovi koji su sličniji i sretniji ostaju duže zajedno.
Očigledno, osim što lete u svoje jato, ptice iz istog jata također imaju tendenciju da se gnijezde zajedno.
Nije sasvim jasno zašto je to tako.
● Neki zagovaraju da stupamo u bračnu/vanbračnu zajednicu sa ljudima koji su nam slični zbog blizine i dostupnosti (kolege sa posla, komšije…). Na osnovu tog argumenta, s njima se dobro slažemo jer ih bolje razumijemo i saosjećamo nego s ljudima drugačijeg porijekla. Imati puno zajedničkog sa partnerom znači da zajedno učestvujemo u više aktivnosti, pa se čini da uživamo u njihovom društvu.
● Drugi psiholozi smatraju da je stvar komplikovanija. Ako smo heteroseksualni, zaljubljujemo se (narcistično) u svoju sliku i sliku suprotnog spola ili u sliku i sliku našeg roditelja suprotnog spola, kao što su bili kad smo bili mali (hipoteza Edipovog otiska).
Postoje neki istraživački dokazi za ove ideje, na primjer sklonost ljudi da biraju partnera čija boja očiju odgovara boji očiju njihovog roditelja suprotnog spola.
Bez obzira na tačan razlog za to, pozitivni efekti sličnosti partnera na izglede za vezu su neosporni.
“Mit” o suplementaciji
Ako su rezultati istraživanja jasni, zašto ideja komplementarnosti („suprotnosti se privlače“) opstaje u glavama i argumentima tolikog broja ljudi? Zašto živi razliku snažno odjekuje u našoj glavi?
Vjerovatni razlog je taj što, gledano iz određenih uglova, teorija sadrži zrnce istine. Naime, razmjene se ponekad odvijaju u partnerskim odnosima, od kojih je najupečatljivija kombinacija muškog statusa s mladošću i ljepotom žene.
Lako je prepoznati prizor bogatog i slavnog čovjeka, koliko god ružan i star bio, koji se oženio “mladom ljepotom”. Manje uobičajen, ali podjednako prepoznatljiv je obrnuti slučaj – sredovečna dama iz visokog društva koja vodi “party boy” unaokolo.
U svojim brojnim brakovima, Elizabeth Taylor i Joan Collins eksperimentisale su s mlađim, zgodnim muškarcima čiji društveni status nije bio ni blizu njihovog. U takvim aranžmanima, uprkos tome što obe strane dobijaju ono što žele, veza ima lošu prognozu i retko traje.
Istraživanja su pokazala da su odnosi koji pokazuju tipičnu razliku između muškaraca i žena unutar populacije općenito stabilniji.
Uzmite visinu, na primjer. Muškarci su u prosjeku 12 do 15 cm viši od žena, ali par s ovom razlikom najbolje funkcionira. Primećujete i da se visoke žene pare sa visokim, a niske sa niskim muškarcima, pa je princip SLIČNOSTI relativan, ali “pravilo” zabavljanja je da on bude viši od nje. Veza atipičnih parova, poput Toma Cruisea (170 cm) i Nicole Kidman (180 cm), sklona je nestabilnosti.
Isto se odnosi i na karakterne osobine koje tipično razlikuju muškarce i žene. Istraživanja pokazuju da su muškarci u prosjeku hladniji i konkurentniji, dok su žene relativno emocionalne i saosećajne.. Neki opisuju ovu razliku kao “produktivnu” u odnosu na “ekspresivnu”. Muškarci su obično aktivni i vole da završe stvari, dok su žene komunikativnije. Istraživanja su pokazala da su ovakve veze sretnije i stabilnije.
Iako postoje određeni momenti u upotpunjavanju posla, njihov značaj bledi u odnosu na SLIČNOST koja donosi neizostavni uspeh i sreću u vezi.
U kojim oblastima života je sličnost najupečatljivija?
Možda su najočitiji stavovi o seksualnoj slobodi, nevjeri…
Za neke ljude, seks je dragocjen i intiman dar koji mora ostati potpuno isključiv u vezi. Za druge je to “zabava”, vrsta rekreacije u kojoj se može uživati u raznim oblicima i sa raznim ljudima. Smatraju da to ne mora nužno uticati na ljubav prema partneru. Jasno je da će dvoje ljudi čiji se stavovi ne poklapaju neminovno doći u sukob.
Isto se odnosi i na stavove o pitanjima u drugim osjetljivim oblastima kao što su religija i politika.
Inteligencija i kulturne preferencije su druge oblasti koje su važne za dugoročnu kompatibilnost. Ako ljudi ne mogu intelektualno da se povežu, njihovi razgovori će biti prazni i nezadovoljni. Možda je to doprinijelo krahu braka princa Charlesa i princeze Diane. Njegova interesovanja su nauka, poljoprivreda, ekologija, slikarstvo i muzika, dok je nju više zanimalo saosećanje prema drugima, moda, zabava i intrige. Charles i Diana su možda imali drugih problema, ali im te razlike sigurno nisu pomogle.
Kvocijent inteligencije povezuje se sa stepenom obrazovanja, pripadnosti određenim društvenim klasama i umjetničkim tendencijama, ali nije sinonim ni za jedan od navedenih pojmova.
Neizbežna su i pitanja o načinu života. Jasno je da se osoba koja ne podnosi dim neće složiti sa nekim ko pali cigaretu za cigaretom, niti će se alkoholičar složiti sa trezvenikom. Osoba koja je alergična na kućne ljubimce teško će živjeti sa ljubiteljem životinja. Žena koja voli egzotičnu hranu i izlaske u restorane nije prikladan partner muškarcu koji voli domaću hranu i slično.
Kliničko iskustvo na ovu temu pokazuje da će takve razlike vjerovatno uzrokovati velike probleme u dugotrajnoj vezi.
Pitanja za razmišljanje
Neki će reći da je možda i tako, ali zar ne uživamo otkrivajući kako naš partner stvari gleda drugačije od nas, kao i otkrivajući njegovu sposobnost da nas uključi u svoja interesovanja i aktivnosti koje do sada nismo isprobali?
Zar ne možemo poštovati naše različitosti kao nešto što život čini ljepšim?
Umjesto da unište našu vezu, razlike mogu biti protuotrov za dosadu.
Neke razlike su pozitivne i čine zajednički život šarenijim, ali nam je potrebna i određena doza poklapanja interesa, što je često problem.
