U banjalučkom Parku oslobođenja večeras u 20 časova prikazaće se film “Đeneral” scenariste i režisera Miloslava Samardžića. Narednog dana u deset časova, u zajedničkoj organizaciji “Baštionika” i Sabornog hrama Hrista Spasitelja u Banjaluci, biće služen molitveni pomen Dragoljubu Mihailoviću.
“Pod slobodnim nebom Banjaluke dočekujemo film koji nadilazi platno, priču o prkosu, žrtvi i odanosti koja je obilježila jednu epohu”, navodi se u objavi “Baštionika” na društvenoj mreži Instagram.
“Baštionik” inače ima podršku Draška Stanivukovića, gradonačelnika Banjaluke i lidera Pokreta “Sigurna Srpska”. U posljednje dvije godine “Baštionik” se sufinansira grantovskim sredstvima Grada Banjaluke, iznosom od 100.000 KM godišnje. To čini gotovo petinu prihoda udruženja.
Park oslobođenja opremljen je LED displayem za javne projekcije. Podignut je na mjestu nekadašnjeg uglednog banjalučkog bioskopa “Kozara”, u spomen na Srbe osuđene na smrt u Banjalučkom procesu 1916. godine. Otvoren je u predizbornoj kampanji 2024. godine i od tada njime upravlja Gradska uprava.
U odgovoru gradske administracije navedeno je da je upit vezan za odobrenje projekcije filma proslijeđen “nadležnim na postupanje”, te da će odgovore dostaviti čim ih nadležni dostave. Isti odgovor dao je u telefonskom razgovoru i portparol Policijske uprave Banjaluka, a u vezi s upitom o odobravanju skupa i potencijalnom ugrožavanju javnog reda i mira prikazivanjem filma.
Aleksandar Jokić, advokat iz Banjaluke, u razgovoru za Detektor kaže da je javna projekcija filma oblik javnog okupljanja koji ne podliježe obaveznoj prijavi, Ipak, ovo je zakonski izuzetak i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) nadležno je da ocijeni da li skup treba zabraniti ili ne, kaže naš sagovornik. U ovoj situaciji, kaže on, lako je pretpostaviti da bi zabrana izazvala veće reakcije građana nego projekcija.
“MUP RS-a mogao bi da zabrani skup ako ocijeni da su ciljevi okupljanja nesporno usmjereni na kršenje zagarantovanih sloboda i prava čovjeka ili zbog različitih nacionalnih, rasnih, vjerskih ili kulturnih osjećanja i pripadnosti mogu podstaći na nasilje ili ako ocijene da postoji stvarna opasnost da bi održavanjem mirnog okupljanja bila ugrožena bezbjednost ljudi i imovine ili bi došlo do ozbiljne opasnosti od nasilja ili do narušavanja javog reda i mira”, kaže Jokić za Detektor.
On podsjeća da u skladu sa Zakonom o javnom okupljanju Republike Srpske, koji definiše postupanje za “druge javne skupove”, MUP RS-a ima nadležnost da zabrani skup zbog samog neprijavljivanja.
“Zbog afirmativnih stavova prema temi filma nastalih prisustvom istorijskog revizionizma, mislim da bi zabrana mogla proizvesti negativnije posljedice od projekcije”, zaključuje Jokić.
Filmovi su uvijek bili pogodan medij za širenje historijskog revizionizma zato što se putem slike može poslati znatno upečatljivija poruka, kaže istoričar Husnija Kamberović u razgovoru za Detektor. Tako je i u ovom slučaju sa filmom “Đeneral”, u kojem se faktički rehabilitira Draža Mihailović, četnički pokret ali i četnička ideologija, upozorava on.
“Važno je imati u vidu i kontekst u kojem se ovaj film prikazuje u Banjaluci. Riječ je o danima koji slijede nakon obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici, s jedne strane, te periodu zakuhavanja predizborne kampanje, s druge strane. To znači da se ovaj film veoma dobro uklapa u taj revizionistički talas, a poruke koje se šalju jesu sijanje straha te promoviranja četnika kao heroja. To je zastrašujuće za nesrpske zajednice, ali žalosno za srpsku nacionalnu zajednicu, koja je masovno u Drugom svjetskom ratu sudjelovala u partizanskim antifašističkim redovima. Ovo je istodobno i nepoštovanje srpskih žrtava, koje su u Drugom svjetskom ratu jednim dijelom pale upravo od četničke ruke”, kaže Kamberović.
On napominje da je Mihailović osuđen na smrtnu kaznu zbog počinjenih zločina, te da svaki vid rehabilitacije podrazumijeva dovođenje u pitanje te presude. To je, ocjenjuje, podržano narativom da suđenje Mihailoviću nije bilo pravedno, što je potpuno bez osnova, zaključuje.
Prvi pokušaj prikazivanja filma “Đeneral” bio je u januaru ove godine, kada je bila zakazana projekcija u “Cineplexxu Palas”.
Nemanja Tubonjić, aktivista i filozof iz Banjaluke, tada je napisao komentar na portalu Plenum.ba, koji sa “Cineplexxom” sarađuje u smislu sponzorstva. Tada su se obratili podružnicama “Cineplexxa” u RS-u, FBiH, Austriji, od kojih odgovori nikada nisu stigli.
“Nezvanično smo saznali da je film povučen na inicijativu ‘Cineplexxa’, uz dodatne žalbe građana koje su odmah po objavi informacije za puštanje filma pristigle. Plakat koji se našao ispred kina bio je išaran protestnim antifašističkim simbolima. Skoro više od mjesec dana kasnije, ‘Cineplexx Palas’ je objavio da je film povučen zbog nedovoljno prodatih karata, a portali su prenijeli informaciju da je film ‘Svadba’ odnio daleko više simpatija, puneći sve stolice u kinu”, kaže Tubonjić u razgovoru za Detektor.
Pola godine kasnije, situacija je vidno drugačija, kaže on. Ovaj put sponzor nije privatno lice, nego udruženja sa desničarskog spektra u sprezi sa crkvenim institucijama i upravom grada, kaže on. To dodatno otežava reakciju s obzirom na neodgovornost Gradske uprave prema pritužbama građana.
“Kada smo se žalili na murale Ratku Mladiću i Dragoljubu Mihailoviću, gradonačelnik Stanivuković javno je rekao da Mladićev mural neće skidati, tako da ni ovdje ne očekujemo nikakve značajne reakcije od vlasti”, kaže Tubonjić.
On smatra da građanima preostaje jedino da bojkotuju puštanje filma.
“Vrlo su male šanse da bi se značajna masa okupila da protestuje protiv prikazivanja. Dobar dio ljudi uopšte nije zainteresovan za ono što im se u gradu dešava. Sigurnosni rizici su takođe veliki, s obzirom da u Banjaluci operiše nekoliko neonacističkih grupa koje će zasigurno doći na projekciju filma”, zaključuje Tubonjić.
Prikazivanje filma “Đeneral” u centru, u bioskopu na otvorenom, poražavajuće je za građane i za grad, kaže jedna od građanki, koja je željela da joj se ime ne spominje zbog negativnih reakcija na mrežama. LED display nalazi se u samom centru grada, u kojem ipak ljudima treba pružati sadržaje primjerene raznolikim potrebama, upozorava ona.
“Sjećam se da je kino ‘Kozara’ u ljetnoj bašti svojevremeno prikazivalo najnovije filmove koje bi građani Banjaluke s užitkom gledali i provodili ugodne večeri, iščekujući svaku narednu projekciju. Ta ljeta u Banjaluci su bila čarobna”, kaže ona.
Dragoljub Mihailović strijeljan je 17. jula 1946. godine, prema presudi Vojnog vijeća Vrhovnog suda Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Osuđen je za krivična djela izdaje i ratnog zločina, krivično djelo organizovanja oružanih bandi u cilju nasilnog obaranja postojećeg državnog uređenja, propisana Zakonom o krivičnim djelima protiv naroda i države donesenim u FNRJ. Izrečene su mu i kazne trajnog gubitka političkih i pojedinih građanskih prava, kao i konfiskacija cjelokupne imovine.
Viši sud u Beogradu 14. maja 2015. godine donio je i javno objavio rješenje kojim je usvojen zahtjev za rehabilitaciju Mihailovića. Utvrdio je da je presuda Vojnog vijeća Vrhovnog suda FNRJ ništavna od trenutka njenog donošenja, kao i da su ništavne sve njene pravne posljedice, uključujući i kaznu konfiskacije imovine. Rehabilitovano lice Dragoljub Mihailović od tada do danas u Republici Srbiji smatra se neosuđivanim.
Datum i vrijeme objave: 16.07.2026 – 11:52 sati





