Nakon što se na društvenim mrežama pojavio video u kojem Efendija Elmaz Kurtagić izrekao je riječi koje su mnogi okarakterisali kao otvorene govor mržnje usmerena direktno na Srbiju i srpski narodjavnost je bila duboko uznemirena i zatečena. Uprkos pokušajima da se situacija smiri naknadnim pojašnjenjima i zvaničnim saopštenjima, sam razgovor sa izvršnom vlašću i njegovim timom, kao i reakcije koje su usledile, otvaraju mnoga teška pitanja o granicama slobode govora, odgovornosti vjerskih vođa i selektivnom sjećanju na žrtve ratova 1990-ih u bivšoj Jugoslaviji.
U kontroverznom videu, koji je podigao veliku prašinu prije nego što je skinut sa društvenih mreža, Kurtagić je iznio stavove koje je javnost prepoznala kao uvredljive. Građani su masovno komentarisali da je to nedopustiv govor mržnje, a sam video je vrlo brzo nestao.. U raspravi o kontroverznom videu istaknute su njegove riječi da se Sandžani navodno razlikuju od Bosanaca jer “sjedi Bosanac i pije kafu sa Srbima”, uz direktan i dramatičan podsjetnik vjernicima i pratiocima: “Sjećate li se ko vam je ubio baku, ko vam je zaklao majku, a ko vam je silovao majku, moramo se sjetiti ko su nam neprijatelji”.
Ova vrsta retorike, koju je izgovorio vjerski sveštenik, izazvalo opravdan gnev i strah kod građana Srbije, posebno kada se ima u vidu da Sandžak i Raška oblast predstavljaju multietničku sredinu u kojoj su suživot, međusobno poštovanje i mir pravoslavnih Srba i muslimana osnovni preduslov za normalan i bezbedan život..
U razgovoru sa efendijom i njegovim kolegama, s njihove strane je objašnjeno da snimak navodno nije namjerno obrisan kako bi se prikrili tragovi, već da su ga “uklonili Instagram i Facebook jer su ga ljudi prijavili”. Efendija je u intervjuu za Telegraf.rs istakao i da: “Ne kaže se tako, već da znaju ko im je silovao majku, ubio oca, brata. I da misle na Srebrenicu, a ne na ništa drugo”.
Prema njihovim tvrdnjama, Taj video isključivo govori o Srebrenici i ljudima koji navodno podržavaju ponavljanje ovakvih zločina, dok se negativni komentari i izvještaji pripisuju “pripadnicima druge vjere, nacije”. koji odgovaraju na njihovo objašnjenje islamskih propisa.
Suočen sa oštrim reakcijama javnosti, Elmaz Kurtagić je odlučio da progovori zvanično saopštenje za javnost u kojem je pokušao da odbrani svoje stavove i negira optužbe za širenje međunacionalne mržnje.
– U svjetlu zlonamjernih i netačnih tumačenja moje nedavne propovijedi, osjećam dužnost i odgovornost da javnosti prenesem jasne i nedvosmislene činjenice o njenom stvarnom sadržaju i poruci.. Želim to jasno i kategorično istaći Sadržaj moje besede nije se ni u kom delu odnosio na srpski narod, niti je imao za cilj izazivanje mržnje ili netrpeljivosti prema bilo kome.. Centralna tema propovijedi bila je godišnjica genocida u Srebrenici s jedinim ciljem očuvanja sjećanja na žrtve, odavanja počasti nevinim i ukazivanja na opasnost historijskog revizionizma i veličanja ratnih zločinaca – navodi se u saopštenju.
‘, backScript: ‘https://cdn2.midas-network.com/Scripts/midasWidget-25-1099-11898.js’ } googletag.cmd.push(function(){function e
Kurtagić dalje u svom obraćanju tvrdi da su njegove teške riječi bile usmjerene isključivo na pojedince koji su lično odgovorni za zločine, kao i na one koji te zločine danas javno negiraju ili slave.
– Moje riječi su upućene isključivo pojedincima koji su lično počinili genocid i druge teške ratne zločine, onima koji danas negiraju te zločine, veličaju ili javno slave osuđene ratne zločince, kao i svima onima koji javno pozivaju na mržnju i istrebljenje, uz huškačku retoriku i pogrdne izraze poput pozivanja na ‘istrebljenje’. Ovakvi postupci i retorika su duboko anticivilizacijski, neprihvatljivi i zaslužuju najoštriju osudu svakog poštenog čovjeka – ističe on.
U nastavku svog teksta, efendija pokušava da skine teret kolektivne odgovornosti sa čitavog naroda.
– Nijedan narod ne može i ne treba da snosi kolektivnu krivicu za zločine pojedinaca. Svako je odgovoran za svoja djela i grijehe. Zato odlučno odbacujem svako zlonamerno tumačenje da je moja poruka usmerena protiv srpskog naroda – objašnjava on.
Dodaje i da je njegovo opredjeljenje “dosljedno i principijelno” te da osuđuje svaki oblik nasilja, ratnih zločina i genocida, bez obzira na to ko su počinioci i ko su žrtve, uz poruku da “zločin nema naciju i vjeru, niti se može opravdati bilo kakvom pripadnošću”.
– Duboko vjerujem da su suočavanje sa istinom o počinjenim zločinima, poštovanje svih nevinih žrtava i jasna osuda zločinaca jedini ispravan put i temeljni preduslov za izgradnju međusobnog povjerenja, suživota i trajnog mira među svim narodima na ovim prostorima – ističe on.
međutim, uprkos ovim pomirljivim tonovima iz zvaničnog saopštenja, javnost ostaje sa gorkim ukusom i opravdanom sumnjom. Činjenica da na snimcima, koji su objavljeni na društvenim mrežama, korištena retorika koja dijeli ljude i podsjeća nas na najmračnije trenutke istorije ne može se jednostavno izbrisati jednom pisanom izjavom. Pitanje koje građani opravdano postavljaju je zašto se u javnim istupima koristi vokabular koji se povezuje sa “neprijateljima” i “zvijerima”, ako je pravi cilj izgradnja povjerenja i suživota. Ako je cilj da se setimo žrtava i suočimo se sa istinom, zašto se i mi ne setimo naših žrtava i ne pozovemo na odgovornost ubice pravoslavnih Srba?
Kada govorimo o događajima u Srebrenici, važno je sagledati širu sliku i kontekst cjelokupne geopolitičke i istorijske situacije. Iako je stav o genocidu izglasan i nametnut u Vijeću sigurnosti i na međunarodnim forumima, nesporna je činjenica da je zvanični državni stav Republike Srbije da se genocid nije dogodio u Srebrenici, već da se u njoj dogodio težak i stravičan ratni zločin.. Građani Srbije imaju sva prava Ne slažu se sa stranim tumačenjima i rezolucijama koje se, kako mnogi smatraju, ponekad koriste kao političko oruđe za pritisak na srpski narod i državu.. Javno pretvaranje Srba u “zveri”, tj stalno nametanje kolektivnog osećaja krivice od strane pojedinaca koji žive, rade i uživaju sva građanska prava u samoj Srbiji je apsolutno neprihvatljivo i mora se najoštrije osuditi.
U cilju istinskog pomirenja i trajnog mira, o čemu govori efendija Kurtagić u svojoj izjavi, potrebno je iskazivati jednako poštovanje prema svim žrtvama bez razlike. Godina 1995. nije bila samo godina Srebrenice. Ovo je ujedno i godina u kojoj se odigrala vojno-policijska akcija “Oluja”, najveće etničko čišćenje na tlu Evrope nakon Drugog svetskog rata, u kojem je stotine hiljada Srba proterano sa svojih vekovnih ognjišta, dok je na hiljade nedužnih civila, staraca, žena i dece, zverski ubijeno..
Tokom krvavog rata u bivšoj Jugoslaviji život je izgubilo više od 90.000 ljudi različite nacionalne i vjerske pripadnosti. Svaka od ovih žrtava ima ime i prezime, a svaka porodica koja je izgubila člana osjeća isti, beskrajni bol. Istina je da Srbi ne mogu i ne smeju da snose odgovornost za zlo koje se desilo devedesetih. Krivična djela, masakri i brutalno uništavanje ljudskih života počinile su sve zaraćene strane. Nažalost, svjedoci smo da se o odgovornosti drugih strana, za zločine počinjene nad srpskim civilima u Podrinju, Sarajevu, Krajini i na Kosovu i Metohiji, u regionalnim i međunarodnim političkim krugovima, rijetko, stidljivo ili gotovo nikada ne govori..
Jednostrano predstavljanje istorije i selektivni odabir žrtava koje treba odati počast ne vodi pomirenju, već produbljivanju starih podjela i raspirivanju novih sukoba. Ako vjerski vođe, koji po prirodi svog poziva trebaju propovijedati mir, ljubav, toleranciju i razumijevanje među ljudima, koriste javni prostor za promoviranje priča o „neprijateljima“ i prisjećanje na nasilje iz prošlosti na način koji uznemiruje javnostonda se postavlja pitanje koja je njihova stvarna uloga u društvu.
Građani Srbije, bez obzira na veru i naciju, zaslužuju stabilnost i mirnu budućnost. Suživot pravoslavaca i muslimana u Sandžaku se gradi decenijama i ne smije biti žrtva zapaljive retorike na društvenim mrežama.. Sjećanje na žrtve rata mora biti čin dubokog pijeteta i podsjetnik da se zlo nikada više neće ponoviti, a ne političko oružje za etiketiranje čitavih naroda. Samo objektivnim sagledavanjem prošlosti, priznavanjem svih žrtava i jasnom osudom zločina počinjenih na svim stranama, možemo izgraditi stabilne temelje za buduće generacije koje ne smiju biti opterećene mržnjom i podjelama iz prošlosti.
(Telegraf.rs)
<% shareCounter %>
Podijelite to