Nakon nekoliko albuma koji su podijelili i kritičare i publiku, britanski rock trio Muse na svom desetom studijskom izdanju The Wow! Signal vraća se onome po čemu je godinama bio prepoznatljiv – grandioznom zvuku, dramatičnim aranžmanima i pjesmama koje zvuče kao soundtrack za smak svijeta. Već uvodne minute albuma jasno daju do znanja da bend nema namjeru igrati na sigurno. Samo nekoliko minuta nakon početka pojavljuje se hor koji na latinskom jeziku uzvikuje riječi poput “Sanctus”, “Dominus” i “Lucifer”, stvarajući atmosferu nalik horor filmovima s okultnom tematikom, piše Alexis Petridis za The Guardian.
No, hor je samo jedan od slojeva u izuzetno bogatom zvučnom pejzažu uvodne pjesme The Dark Forest.
Ispod njega smjenjuju se elektronska bas-linija inspirisana hi-NRG zvukom osamdesetih godina, snažne gudačke dionice, agresivne progresivne gitare i prepoznatljivi vokal Matta Bellamyja, koji dramatično pjeva o zvijezdama koje nestaju od straha i čovječanstvu koje moli za vlastito izumiranje.
Za dugogodišnje fanove Musea upravo je ovakav početak vjerovatno potvrda da se bend vratio svom najprepoznatljivijem identitetu.
Bend koji je uvijek birao pretjerivanje
Od samog početka karijere Muse se izdvajao od brojnih britanskih rock bendova koji su slijedili uspjeh albuma OK Computer grupe Radiohead. Dok su drugi njegovali introspektivne i melanholične teme, Muse je odabrao sasvim drugačiji put.
Njihove pjesme postajale su sve bombastičnije, produkcija raskošnija, a tekstovi su se bavili teorijama zavjere, distopijskim društvima, totalitarnim režimima i apokaliptičnim scenarijima. Takav pristup donio im je milionske tiraže i status jednog od najvećih svjetskih rock bendova 21. stoljeća.
Međutim, posljednja dva albuma nisu naišla na isti prijem.
Album Simulation Theory iz 2018. godine pokušao je bend odvesti u pravcu synth-popa osamdesetih, uz saradnju s producentima Timbalandom i Shellbackom, dok je Will of the People iz 2022. godine mnogima djelovao kao svojevrsna kompilacija novih pjesama koje namjerno podsjećaju na stare hitove Musea.
Čak je i sam Matt Bellamy priznao da su ta izdanja ostavila utisak benda koji je izgubio kreativni zamah.
Kada stvarnost sustigne umjetnost
Jedan od razloga zbog kojih je Muse posljednjih godina izgubio dio svoje posebnosti mogao bi biti i taj što je svijet postao sve sličniji njihovim tekstovima. Teme poput teorija zavjere, političkih manipulacija i distopijskih scenarija, koje su nekada djelovale kao naučna fantastika, danas su postale dio svakodnevnog javnog diskursa.
Problem je dodatno zakomplikovala činjenica da su pojedine javne ličnosti, posebno iz konzervativnih političkih krugova u Sjedinjenim Američkim Državama, Bellamyjeve tekstove počele tumačiti doslovno.
Među njima je bio i američki televizijski komentator Glenn Beck, koji je album The Resistance opisivao gotovo kao proročanstvo o budućnosti.
Ovoga puta glavna tema nisu zavjere nego vanzemaljci
Iako naslov The Wow! Signal upućuje na poznati događaj iz 1977. godine, kada je radio-teleskop zabilježio misteriozni signal iz pravca sazviježđa Strijelca, novi album zapravo predstavlja svojevrsno smirivanje Bellamyjevih velikih političkih narativa.
Umjesto “Policije misli”, kontrole stanovništva i globalnih zavjera, u fokusu su vanzemaljci i kosmičke misterije.
Ipak, iza naučnofantastične tematike često se krije mnogo intimnija priča o ljubavi, udaljavanju i emocionalnim lomovima.
Čak i duet s Ellie Goulding, koji započinje neobičnim stihom: “It’s coming closer – quiet the cobra!”, djeluje više kao metafora turbulentne veze nego kao priča o vanzemaljskoj invaziji.
Povratak zvuku koji je proslavio Muse
Muzički gledano, The Wow! Signal predstavlja svojevrsni nastavak estetike albuma Black Holes and Revelations iz 2006. godine. Na albumu se smjenjuju masivni gitarski rifovi, monumentalne orgulje, dugačke gitarske solaže, progresivne klavijature i Bellamyjev teatralni vokal.
Istovremeno se osjeti i izražen pop utjecaj.
Pojedine pjesme nose prepoznatljiv pečat francuskog elektronskog dua Daft Punk, posebno albuma Discovery. Numera Nightshift Superstar donosi elemente francuskog diska, dok gitarske dionice podsjećaju na stil pjesme Aerodynamic.
S druge strane, pjesma Shimmering Scars mogla bi, bez raskošne produkcije i dramatičnih aranžmana, funkcionirati kao jednostavna klavirska pop balada.
Upravo u tome leži jedna od najvećih kvaliteta albuma. Iza slojeva orkestara, sintetizatora i gitara kriju se vrlo snažne melodije koje ostaju u sjećanju i kada spektakularna produkcija utihne.
Album koji odbija biti umjeren
Naravno, ovakav pristup neće odgovarati svakome. Povremeno količina zvučnih efekata, orkestracija i teatralnosti može djelovati zamorno, posebno slušaocima koji nisu navikli na Museovu estetiku.
Ali upravo je to dio identiteta benda. Muse nikada nije pokušavao biti suzdržan niti minimalistički. Umjesto toga, bend se svjesno odlučuje za maksimalizam, odbijajući prilagoditi se trendovima ili ideji da bi s godinama trebao postati ozbiljniji i umjereniji.
Ta dosljednost možda nije uvijek ukusna za svakoga, ali ostaje fascinantna.
Nije njihov najbolji album, ali jeste povratak samopouzdanja
The Wow! Signal vjerovatno neće promijeniti mišljenje onih koji Muse nikada nisu voljeli. Međutim, za publiku koja je bend posljednjih godina smatrala kreativno izgubljenim predstavlja značajan povratak.
Album vraća prepoznatljivu kombinaciju grandioznog rock spektakla, progresivnih aranžmana, pop melodija i pretjerane teatralnosti zbog koje je Muse godinama bio jedan od najoriginalnijih stadionskih bendova na svijetu.
Ako ništa drugo, The Wow! Signal potvrđuje da Muse ni nakon više od dvije decenije karijere nema namjeru odustati od svog svijeta – svijeta u kojem su vanzemaljci, horovi na latinskom, apokalipsa, gitarske eksplozije i emotivne ljubavne priče potpuno prirodna kombinacija.
Možda to nije mjesto na kojem bi većina ljudi željela živjeti svakoga dana, ali je svakako mjesto koje nikada nije dosadno posjetiti.
Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.
Datum i vrijeme objave: 29.06.2026 – 21:30 sati
