Zeleno platno i plavo platno koriste se na filmu i televiziji kada se glumci ili predmeti snimaju ispred jednobojne pozadine, koja se kasnije u postprodukciji zamijeni nečim drugim. To može biti svemir, fantasy kraljevstvo, ulica velikog grada, stadion pun ljudi ili bilo koja lokacija koju bi bilo teško, skupo ili nemoguće stvarno snimiti.
Tehnika se najčešće naziva chroma key. Ideja je jednostavna: snimi se osoba ispred vrlo čiste zelene ili plave boje, a zatim računalo tu boju prepozna i ukloni iz kadra. Na njezino mjesto ubacuje se nova pozadina ili digitalni element. Upravo zato su zeleno i plavo platno usko povezani s vizualnim efektima i CGI-jem. Ako te zanima šire objašnjenje računalno generiranih slika, više o tome možeš pročitati u članku Što je CGI?.
Za što se koriste zeleno i plavo platno?
Najčešće se koriste kada filmska ekipa želi odvojiti glumca od pozadine. Primjerice, glumac može stajati u studiju, a u gotovom filmu izgledati kao da se nalazi na drugom planetu, na vrhu nebodera ili usred velike bitke.
Ova tehnika koristi se u superherojskim filmovima, znanstvenoj fantastici, fantasyju, vremenskoj prognozi, reklamama, glazbenim spotovima i serijama. No ne koristi se samo za velike spektakle. Ponekad se zeleno ili plavo platno koristi vrlo suptilno, primjerice za dodavanje pogleda kroz prozor, proširenje prostora ili stvaranje pozadine koja izgleda potpuno stvarno.
Kako se koristi?
Da bi zeleni ili plavi ekran funkcionirao, pozadina mora biti ravnomjerno osvijetljena. Ako ima sjena, nabora ili različitih nijansi, računalu je teže precizno ukloniti boju. Zato snimanje ispred platna zahtijeva puno pažnje, iako gledatelju na kraju sve može izgledati jednostavno.
Glumci pritom ne smiju nositi odjeću iste boje kao pozadina. Ako glumac ispred zelenog platna nosi zelenu majicu, i ona može nestati zajedno s pozadinom. Isto vrijedi za plavo platno i plave predmete. Zato se boja platna bira prema tome što se nalazi ispred kamere.
Nakon snimanja, tim za vizualne efekte uklanja zelenu ili plavu boju i ubacuje novu sliku. Zatim se podešavaju svjetlo, sjene, boje i perspektiva kako bi sve izgledalo kao da je stvarno snimljeno u istom prostoru.
Koja je razlika između zelenog i plavog platna?
Zeleno platno danas se koristi češće jer digitalne kamere bolje prepoznaju zelenu boju. Zelena daje čišću sliku, traži manje svjetla i obično se lakše odvaja od tonova ljudske kože. Zato je praktična za većinu modernih produkcija.
Plavo platno koristi se kada u kadru postoje zeleni kostimi, biljke, rekviziti ili drugi elementi koje ne želimo slučajno ukloniti. Također se često koristi u tamnijim scenama jer plava boja manje „curi” po rubovima glumaca i predmeta. To curenje boje zove se spill, a najviše se vidi na kosi, koži ili sjajnim površinama.
U praksi, izbor između zelenog i plavog platna nije stvar ukusa, nego tehničke potrebe. Ako lik nosi zeleni kostim, koristi se plavo platno. Ako u kadru ima puno plavih detalja, koristi se zeleno. Cilj je uvijek isti: što lakše odvojiti glumca ili predmet od pozadine.
Zanimljivosti o zelenom i plavom platnu
Plavo platno bilo je češće u starijim filmskim efektima, osobito u doba kada se radilo s filmskom vrpcom i optičkim trikovima. Zeleno je postalo dominantnije s razvojem digitalnih kamera i računalne obrade slike.
Ipak, sama ideja nije nova. Filmski autori već desetljećima pokušavaju spojiti glumce s umjetnim pozadinama. Razlika je u tome što današnja tehnologija taj proces čini preciznijim i uvjerljivijim.
Važno je naglasiti da zeleno i plavo platno nisu čarobno rješenje. Ako je glumac loše osvijetljen, ako pozadina nije dobro pripremljena ili ako digitalna scena ne odgovara pokretima kamere, rezultat može izgledati umjetno. Zato najbolji efekti nastaju kada se snimanje i postprodukcija planiraju zajedno.
Ukratko, zeleno platno i plavo platno filmski su alati koji omogućuju da se stvarni glumci spoje s digitalnim ili unaprijed snimljenim pozadinama. Razlika među njima najviše ovisi o bojama u kadru, osvjetljenju i tehničkim potrebama scene. Kada su dobro korišteni, gledatelj često ni ne primijeti da ono što gleda nikada nije postojalo ispred kamere.
Ako te zanima još filmskih pojmova, klikni ovdje!
Filmofil i ljubitelj stripova od malih nogu. Novinar s višegodišnjim iskustvom, voditelj emisije A sada film na Radiju Delta Metković te autor znanstvenih radova o pop kulturi, Hollywoodu i X-men filmovima.
Magistar ekonomije. Ljubitelj rock glazbe i veliki filmofil s preko 3000 pogledanih filmova. Koje filmove gledam i kada ih gledam možete pratiti na mojem Letterboxd profilu.
