Prijatelj mi je poslao članak od Economist (The Economist) sa riječima da izgleda kao da sam to napisao. Naime, pre tačno deset godina, zajedno sa kolegama i dr Đorđem Ćurčićem kao glavnim istraživačem, pokazali smo da su osobe sa šizofrenijom znatno manje fizički sposobni od opšte populacije, ali i da im se VO₂ max (maksimalni aerobni kapacitet) i neki psihijatrijski simptomi mogu poboljšati nakon 12 nedelja individualno propisane fizičke aktivnosti. Najvažnije je da smo dokazali da vježbanje ne zamjenjuje psihijatrijsku terapiju, ali može biti važan, siguran i klinički značajan dodatak u liječenju psihijatrijskih bolesti, šizofrenije, depresije, anksioznosti itd.
I zaista, za one koji se bave sportskom medicinom, ova tvrdnja nije iznenađenje. Više je iznenađujuće da fizičku aktivnost ne koristimo za liječenje psihijatrijskih bolesti. Jer kada bi hodanje, trening snage ili joga mogli biti upakovani i prodavani kao tablete, vjerovatno bi bili među najprepisivanijim lijekovima na svijetu. Istovremeno, poruka nije da pacijenti prestanu uzimati lijekove, izbjegavati psihoterapiju ili “depresiju rješavati hodanjem”. Poruka je da fizička aktivnost zaslužuje mnogo ozbiljnije mjesto u prevenciji i liječenju depresije i anksioznosti nego što je to trenutno.
No, važno je odmah reći – poređenje s lijekovima i psihoterapijom nije jednostavno. Studije se razlikuju po kvaliteti, vrsti vježbe, trajanju programa, intenzitetu, dijagnozi, ozbiljnosti simptoma i da li je vježba samostalna intervencija ili dodatak liječenju.
Šta kažu naučni dokazi?
Cochran (Cochrane) pregled iz 2026. zaključio je da vježbanje može smanjiti simptome depresije u usporedbi s bezliječenjem. Kada se tjelovježba uporedi s psihološkom terapijom ili antidepresivima, učinak je izgledao sličan, ali autori su naglasili da je pouzdanost dokaza niska jer su zasnovani na malom broju studija.
BMJ (British Medical Journal) objavila je meta-analizu mreže 2024. koja je to pokazala hodanje ili trčanje, joga i trening snage su među najkorisnijim oblicima vježbanja za smanjenje simptoma depresije. Učinak je bio izraženiji kada je aktivnost bila intenzivnija, iako su aktivnosti nižeg intenziteta također imale koristi.
Novija analiza, objavljena u British Journal of Sports Medicineu (British Journal of Sports Medicine) 2026. godine, ukazuje na to vježbanje smanjuje simptome depresije i anksioznost u različitim populacijama, gdje je aerobna vježba posebno izražena.
Zašto vježbanje utiče na raspoloženje?
Popularno, ali previše banalno objašnjenje je da se “luči hormon sreće”. Istina je da vježba djeluje na više nivoa istovremeno.
1. Utiče na mozak! Fizička aktivnost mijenja aktivnost neurotransmiterskih sistema koji su važni za raspoloženje, motivaciju i stres, uključujući serotonin, dopamin i noradrenalin. Povezuje se i s neuroplastikom, odnosno sposobnošću mozga da se prilagodi i obnovi funkcionalne veze.
2. Vježbanje utiče na tijelo! Poboljšava san, smanjuje upalne procese, poboljšava regulaciju glukoze, smanjuje kardiometabolički rizik i povećava osjećaj fizičke spremnosti.
3. Psihološki djeluje! Čovjek koji se postavi dobija mali, ali važan dokaz da nije potpuno nemoćan. Kod depresije, osjećaj nemoći je jedan od centralnih problema. Kada osoba uspije prošetati 15 minuta, otići na trening ili napraviti laganu seriju vježbi, to nije samo fiziološki događaj. To je i poruka mozgu da „još uvijek mogu učiniti nešto za sebe“.
4. Djeluje društveno! Grupno vježbanje, stručni nadzor, dogovori i kontakt s drugim ljudima mogu biti posebno važni za osobe koje se povlače, izoluju ili gube svakodnevnu strukturu.
Shutterstock.com
Isti recept se ne odnosi na depresiju i anksioznost
kod depresije, često je potrebno pomoći osobi da se kreće. Kod aanksioznosti, često mu je potreban pokret koji će mu pomoći da se smiri.
Kod depresije je najveći problem često početak. Čovjek nema energiju, volju, inicijativu, osjeća težinu u tijelu i mislima. Zato u depresiji ne možete samo reći: „Idi treniraj“. Za neke ljude prvi terapijski korak može biti izlazak iz kuće, desetominutna šetnja ili vježbaju sa nekim kome vjeruju.
Kod anksioznosti problem je drugačiji. Osoba je često već u stanju unutrašnje napetosti. Srce kuca brže, disanje je pliće, mišići su napeti, tijelo je u pripravnosti. Zato previše treninga kod nekih ljudi može čak i pojačati neugodne tjelesne senzacije, posebno ako ih osoba protumači kao opasnost.
To znači da hodanje, lagane aerobne vježbe, joga, vježbe disanja i kratki treninzi ponekad bolje djeluju na anksioznost, dok kod depresije, kada ih osoba može tolerirati, strukturirani aerobni programi i vježbe snage mogu imati veći učinak.
Zašto nije dovoljno reći – vježbajte?
Doktor ne kaže pacijentu samo: “Uzmi neki lijek.” Govori mu koji lek, u kojoj dozi, koliko dugo, kada treba da dođe na pregled i šta da radi ako ima neželjene efekte. A kada je u pitanju vježbanje, često samo kažemo: “Bilo bi dobro da ste fizički aktivni.” To nije terapijski recept. To je nejasan savet. Vježbanje ne treba propisivati kao moralnu lekciju, već kao doziranu intervenciju.
Stoga treba uvesti ideju preciznijeg propisivanja vježbe:
Vrsta aktivnosti: hodanje, vožnja bicikla, plivanje, joga, vježbe snage, grupni program.
Intenzitet: lagan, umjeren, intenzivniji – prema stanju osobe.
Trajanje: na primjer 30 ili više minuta.
Frekvencija: od tri do pet puta sedmično ili svaki dan.
Nadzor: samostalno, sa trenerom, fizioterapeutom, doktorom, psihologom ili u grupi.
Praćenje: raspoloženje, san, umor, motivacija, neželjene reakcije.
Kod blage i umjerene depresije fizička aktivnost može biti vrlo važan dio terapije, ponekad i prva intervencija uz stručno praćenje. Kod teške depresije, teške anksioznosti, paničnog poremećaja, bipolarnog poremećaja, posttraumatskog stresnog poremećaja ili suicidalnih misli, vježbanje ne smije biti zamjena za psihijatrijsku i psihološku pomoć.
Shutterstock.com
Zašto vježbanje nije više zastupljeno u liječenju mentalnog zdravlja?
Postoji nekoliko razloga.
1. Zdravstveni sistemi su organizovani oko pregleda, dijagnoze i terapije koja se može brzo propisati. Tableta se propisuje za minut. Program vježbanja zahtijeva vrijeme, objašnjenje, praćenje i saradnju više profesionalaca.
2. Mnogi ljekari nisu dovoljno obrazovani da prepisuju fizičku aktivnost. Oni znaju da je to korisno, ali ne znaju kako to individualizirati.
3. Pacijenti sa depresijom često nemaju snage da sami počnu. Samo reći im da vježbaju može zvučati kao optužba, kao da su sami krivi što se ne osjećaju bolje.
4. Vježbanje nije podržano od strane farmaceutske industrije na isti način kao što su lijekovi. Nema predstavnika koji bi posjetili ordinacije i objasnili “indikacije, doze i efekte” hodanja, joge ili treninga snage.
Kako bi mogao izgledati “recept za vježbanje”?
Za osobu sa blagim simptomima depresije početak može biti 10-15 minuta hodanja dnevno, bez cilja trenutne kondicije. Nakon dvije sedmice možete preći na 20-30 minuta, tri do pet puta sedmično. Kada se nešto energije vrati, trening snage se može dodati dva puta sedmično, uz jednostavne vježbe i lagana opterećenja.
Za osobu sa anksioznošću početak može biti lagana šetnja, joga, vježbe kretanja ili umjerene aerobne vježbe, uz praćenje disanja i bez takmičarskog pritiska. Cilj nije iscrpljivanje, već regulacija napetosti.
Za osobu koja se oseća usamljenogrupno vježbanje može biti jednako važno za društveni kontakt kao i za fiziološki učinak.
Vježbanje nije zamjena za psihijatra, psihoterapeuta ili antidepresiva kada su potrebni. Ali to je možda najpodcijenjeniji dio terapije. Ne zato što liječi sve, već zato što istovremeno utiče na tijelo, mozak, san, samopouzdanje, društveni kontakt i osjećaj kontrole.
Na kraju, najvažnije pitanje je:
Zašto to još uvek ne shvatamo dovoljno ozbiljno?
Naslovna fotografija-Shutterstock.com
Reference:
1. Čurčić D, Stojmenović T, Đukić-Dejanović S, Dikić N, Vesić-Vukašinović M, Radivojević N, Anđelković M, Borovčanin M, Đokić G. Pozitivan uticaj propisane fizičke aktivnosti na simptome šizofrenije: randomizovano kliničko ispitivanje. Psihijatar Dunav. decembar 2017;29(4):459-465.
2. Clegg AJ, Hill JE, Mullin DS, Harris C, Smith CJ, Lightbody CE, Dwan K, Cooney GM, Mead GE, Watkins CL. Vježba za depresiju. Cochrane baza podataka sistematskih pregleda 2026. godine, Issue 1. čl. Broj: CD004366. DOI: 10.1002/14651858.CD004366.pub7. Pristupljeno 15. maja 2026.
3. Noetel M, Sanders T, Gallardo-Gómez D, Taylor P, Del Pozo Cruz B, van den Hoek D, Smith JJ, Mahoney J, Spathis J, Moresi M, Pagano R, Pagano L, Vasconcellos R, Arnott H, Varley B, Parker P, Biddle S, pregled sistema Lonsadala i mreže za vježbu Lonsa Effect. meta-analiza randomiziranih kontroliranih studija. BMJ. 14. februara 2024.; 384: e075847.
4. Munro NR, Teague S, Somoray K, Simpson A, Budden T, Jackson B, Rebar A, Dimmock J. Efekat vježbanja na simptome depresije i anksioznosti: sistematski pregled sa meta-meta-analizom. br. J Sports Med. 2026. mart 31;60(8):590-599.
