Naturščik. Čovjek koji nema glumačku diplomu, ali posjeduje apsolutnu filmsku istinu. Pred kameru ne donosi naučene monologe, ni izvježbane pokrete, već svoj sopstveni život.
Glumac se ne postaje, glumac se rađa. A u Visokom se rodio najveći naturščik. Od rođenja imun na glumačke manire i naučene šablone, s razvojem od babinog opančara do pedagoga, profesora njemačkog i francuskog jezika i glumca, koji je pojavom i radom zadužio prvo rodni grad pa čitav ovaj prostor.
Zapravo je profesor
Dok su se u Sarajevu razvijale filmske trake i montirali spektakli za velika kina, zvijezda tih filmova je upisivala ocjene u dnevnik. Mnogi Visočani starije generacije neće reći da su ga gledali u Kuduzu, nego da je Zaim predavao njemački. On je tu proveo puni radni vijek, zaradio penziju, postao i ostao profesor.
A kako je to sve počelo? Godine 1952. grupa lokalnih entuzijasta zvanično pokreće amatersko pozorište u Visokom, u koje se na foru uvlači i Zaim. Doduše, on je i među amaterima bio plaćen, pa se to može nazvati prvim profesionalnim opredjeljenjem.
“Mene je još od mladih nogu privlačila ta pozornica, ta gluma i predstave koje sam gledao dok su to još davala visočka društva Napredak, Gajret, Narodna uzdanica, Muslimanska čitaonica i naročito vatrogasci – oni su bili vrlo aktivni. I ja sam nekako se ugurao dolazeći na probe tih družina, slušajući kako se to priprema. I želio sam da ja uđem u to. Jedino da šaptač jednom da oboli, da ga nešto omete, pa da meni režiser, Šerif Salibegović, dozvoli da ja šapćem. I to bude, zaista, jedan put. I šapćem ja, ali, vraga, ja ne mogu ostati samo na onom ravnom čitanju, došaptavanju teksta, nego ja počinjem da se unosim u to, da se uzbuđujem, da podižem glas, spuštam – da glumim, što bi danas rekli. A Šerif mi kaže: Zaime, nemoj mi glumiti, ti samo šapći.”
Htjeli su ga Bato Čengić, Krsto Papić, Lordan Zafranović…
Kad je Jugoslavija prolazila kroz period opismenjavanja i kulturne obnove, biti radnik u kulturi je značilo biti malo i rudar. Nisu imali budžet, a pogotovo ne sistematizaciju radnih mjesta. Zaim je bio sve. I režiser i scenograf i sufler. Po potrebi je i sam igrao. Kostime su šile lokalne krojačice, a platna za kulisu su se uzimala od visočkih fabrika.
“Da kažem da je ova zgrada veoma, veoma značajna u mom, da reknem, umjetničkom periodu. To jest, periodu scenskog rada. Sad je na tom mjestu dograđena sala, gledalište, pozornica, sad je to i kino, vidjeli ste natpis još iz prethodnog rata.”
I upravo ovdje, u izazovima i ograničenjima provincijskog teatra, djelovao je čovjek koji će redefinisati jugoslovensku kinematografiju. Bato Čengić, Krsto Papić, Lordan Zafranović… Kad su ga uzimali za svoje likove u filmu, nisu uzimali glumca, nego ljudsko lice stvarno revolucije.
Hapšen zbog antifašističkog djelovanja
Kaže, u ovom pozorištu na početku bavili su se recitovanjem borbenih, za vrijeme koje im je pristajalo. Ali docnije Zaim će režirati više od 80 predstava domaćih i svjetskih klasika, što će ga učiniti jednim od najboljih amaterskih pozorišta u čitavoj Jugoslaviji. Njegova prva drama nosi ime Borba se nastavlja. Ako išta, naslov ga je savršeno opisao.
Što se tiče filmske karijere, u pitanju je više od stotinu naslova, od šezdesetih godina do početka 21. vijeka. Za razliku od mnogih glumaca koji su partizane i igrali i vidjeli samo na filmu, Zaim je tu historiju proživio. Tokom Drugog svjetskog rata bio je pripadnik Narodnooslobodlačkog pokreta, a kao mladić u Visokom hapšen i zatvaran od ustaških vlasti zbog antifašističkog djelovanja. Njega nisu morali učiti kako se s dostojanstvom nosi partizanska uniforma ili kako se drži puška.
Jedna pjesma Bijelog dugmeta
Ali on ne igra komandante, generale ili partijske komesare. On igra narod. I na filmu i u životu. Njegov antifašizam nije bio politička parola, nego odbrana golog dostojanstva. U vlastitoj režiji. U režiji običnog čovjeka.
“Nisam ja nikad ni sanjao da dođem na film ili televiziju, ali kad te to jednom zgrabi, onda postane to tiha strast.”
I upravo onako kako obični ljudi skromno razmišljaju, Zaim reče jednom da voli onu pjesmu Bijelog dugmeta – Pristao sam, bit ću sve što hoće. I tako se po njemu, po njegovoj želji, ništa i ne zove. A opet ga niko ne zaboravi.
Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.
Datum i vrijeme objave: 16.06.2026 – 06:34 sati
