Kako bi bilo dobro da imamo toliko razvijeno čulo mirisa da bismo lako mogli da “nanjušimo” zemlju i sa sigurnošću zaključimo da je naš prijatelj prošao tim putem pre nekoliko trenutaka.
Psi i vukovi imaju ovu sposobnost, jer imaju 20-40 puta više olfaktornih receptora (receptora mirisa) u nosu.
Kako nauka napreduje, nije nemoguće da to postane stvarnost. Naučnica Debra Ann Fadul sa Univerziteta Florida otkrila je gen Kv1.3 koji bi to omogućio. Naime, kada je taj gen “izbrisan” iz genoma eksperimentalnih miševa, njihov njuh se nevjerovatno povećao. Ali dogodila se još jedna promjena – pokazalo se da su postali otporni na gojaznost. Dakle, zaključeno je da gen Kv1.3 igra ključnu ulogu ne samo u olfaktornoj funkciji, odnosno čulu mirisa, već i u regulaciji metabolizma, utičući na energetski balans u ćeliji. Time se poboljšava metabolizam glukoze, a došlo se do zaključka da je čulo mirisa direktno povezano s metabolizmom.
Shutterstock.com
Nevjerovatan je podatak da se u pomenutim eksperimentima osjetljivost na mirise kod miševa povećala između 1000 i 10 000 puta.
Gen Kv1.3 je također prisutan u ljudskom genomu i za sada se pretpostavlja da bi uklanjanje ovog gena, korištenjem genske terapije ili selektivnog preparata, moglo pomoći ljudima koji su izgubili čulo mirisa, na primjer zbog neke virusne infekcije ili profesionalni testeri mirisa mogu biti bolji.
S druge strane, za one koji se profesionalno bave razvojem parfema postoje kursevi na kojima se sprovodi obuka, koja ponekad traje i više od pet godina, tokom kojih se osposobljavaju za mirisanje i razlikovanje sa velikom preciznošću oko 600 mirisa.
To je zanimljiva prednost, ali vrijednost ovog otkrića je mnogo veća za gojazne osobe, one koji pate od metaboličkog sindroma ili dijabetesa tipa 2.
Moramo biti strpljivi i nadamo se da će budućnost donijeti dobra rješenja.
Naslovna fotografija – Shutterstock.com
Izvor: https://www.ucl.ac.uk/life-sciences/events/2023/may/npp-seminar-professor-debra-ann-fadool-florida-state-university
