Dok svijet isčekuje primirje između SAD-a i Irana, a američki predsjednik Donald Trump šalje poruku kako Teheran odobrava odustajanje od nuklearne energije, i da bi se on mogao sastati sa Hamneijem, na terenu se ratuje. Američka vojska objavila je kako je izvela napade u “samoodbrani” na iranskom ostrvu Qeshm (Kešm) nakon što je Iran ranije lansirao rakete i dronove na američke baze u Kuvajtu i Bahreinu.
Značaj ostrva je višestruk. Uz Kharg, Qeshm je strateški važno područje, prema ocjeni analitičara, za Iran.
Dok se Kharg smatra glavnim čvorištem za izvoz nafte, Qeshm nazivaju iranskim podzemnim gradom s raketama, koji se povremeno koristi za napad na brodove koji prolaze ovim plovnim putem.
Turističko središte
Qeshm je prije rata važio za turističko i trgovačko središte, koje svojom nestvarnom prirodom privlačilo putnike željne da vide njegove kamene formacije, labirinte slanih pećina i smaragdne mangrove šume Hara, na kojem se razmnožavaju, žive i prolaze mnoge ptice selice, ribe, morske kornjače i vodene zmije. Ovo zaštićeno područje tokom proljeća privlači više od 150 vrsta ptica selica, uključujući veliku čaplju i zapadnu grebensku čaplju.
Dio je Geoparka Qeshm kojeg je UNESCO 2006.godine stavio pod svoju zaštitu, kao jedno od ekološki najraznolikijih područja na Bliskom istoku. Dolina zvijezda ispunjena kanjonima i kamenim stubovima, Planina Namakdan u obliku kupole i njena pećina Namakdan; jedna od najdužih slanih pećina na svijetu, ispunjena skulpturama od soli, slanim rijekama i slanim megakupolama, kao i kanjon Chahkooh, duboki kanjon sa izrezbarenim stijenama i prolazima koji podsjećaju na prirodne skulpture, Naz Otoci; mala ostrva koja se pri oseci mogu pješice povezati s obalom, dok ih plima ponovo odvaja, neke su od prirodnih ljepota ostrva i sastavni dio Geoparka Qeshm, prvi geopark na Bliskom istoku koji je ušao u mrežu globalnih geoparkova i danas ima status UNESCO Global Geopark.
Dolina zvijezda je vjerovatno najpoznatije prirodno mjesto u Qeshmu, gdje ogromne kamene formacije stvaraju neponovljiv pejzaž. Za nju se veže i lokalno vjerovanje kako nastala nakon što je zvijezda (meteorit) pala na ovo područje, te stvorila njegove unikatne oblike. Ako isključimo legende, one su, po mišljenju onih koji su imali priliku posjetiti ovo mjesto, rezultat miliona godina erozije. Hengam Otok; malo ostrvo južno od Qeshma poznato je po delfinima, tirkiznoj vodi i mirnim plažama, dok je Kharbas Caves; pećinski kompleks uklesan u stijene, poseban i zbog toga što nije potpuno prirodna pećina, već je dijelom nastao prirodnom erozijom, a dijelom i nakon što su ga ljudi proširivali i oblikovali u hodnike, prostorije i niše.
Najveće ostrvo u Perzijskom zaljevu
Qeshm je najveće ostrvo u Perzijskom zaljevu u blizini Hormoškog moreuza. Prostire se uz južnu obalu iranskog kopna. Najviša nadmorska visina je 370 metara na planini Bukhun. U srcu ostrva su nalazišta plina i nafte. Dužina ostrva je 130 kilometara, a najširi dio je 11-35 kilometara između Tabla i Salaka. Broj registrovanih vrsta na ovom području je 370, a zajednica 67. Zaštićeno područje Harra (šume mangrova) jedno su od najpoznatijih prirodnih atrakcija na Qeshmu. Ove šume rastu u slanoj vodi i tokom plime dijelovi stabala obično budu potopljeni što stvara prizor kao da plutaju po moru.
Ostrvo Qeshm u južnoj iranskoj provinciji Hormozgan, udaljeno je oko 20-ak kilometara od lučkog grada Bandar Abbas i 1.060 kilometara od Teherana, i danas, prema tvrdnjama analitičara, u ratnim prilikama, više nema svoju prvobitnu svrhu, već je glavno područje odakle Iran izvodi svoje asimetrične operacije.
Niko ne zna, već samo pod pretpostavkama tvrdi, ne iznoseći tačan broj, da je u podzemnim labirintima, takozvanim utvrđenim podzemnim gradovima, Iran stacionirao svoje brze jurišne brodove i drugi arsenal, zbog čega je područje na meti i američkih marinaca. Navodno, ispod otoka leži razgranata mreža podzemnih tunela i bunkera namijenjenih smještaju dalekometnih balističkih i krstarećih raketa. Zovu ga i iranski “nepotopivi nosač aviona”.
U martu je ostrvo dospjelo u medijsku žižu kada su SAD i Izrael prvi put izvele napad na ostrvo, odnosno, njegovo ključno postrojenje za desalinizaciju, što je Iran nazvao zločinom protiv civila, jer je napadom presječeno snabdijevanje slatkom vodom za 30 okolnih sela. Inače, na ostrvu, čija površina je oko 1.445 kvadratnih kilometara, živi nešto manje od 150.000 stanovnika, uglavnom sunitskih muslimana.
Uslijedio je brzi odgovor Irana, u kojem je Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) pokrenuo napade na američke snage u bazi Juffair u Bahreinu, uz tvrdnju da je Qeshm napadnut iz susjedne zaljevske države.
Koliki je značaj ostrva pokazuje podatak kako stanovnici jednog od sela Laft, na jednom od ukupno 366 bunara, koliko ih ima na ostrvu (broj dana u prijestupnoj godini), koji su iskopani prije otprilike 2.000 godina, a stotinu ih je još uvijek u funkcijii, skupljaju i danas vodu za piće.
Teheransko uporište
Ovo ostrvo, koje još zovu i “čep od boce” Hormuza i koje se strateški smatra teheranskim uporištem u Zaljevu, bilo je i meta mnogih carstava. Portugalci su svojevremeno na ostrvu izgradili masivnu kamenu tvrđavu, Britanci su uspostavili pomorsku bazu u Basiduu.
Portugalski dvorac godinama provlači turiste, koji tvrde kako se s ovih zidina pruža jedan od najljepših pogleda na južni Iran u Perzijskom zaljevu.
“Ostrvo s obojenim tlom i više od 72 minerala dostupnih u prekrasnom spektakularnom pogledu. Hormuz i Qeshm bili su dostupni portugalskoj naciji prije nekoliko godina, a jedan od iranskih vojnika, zvani “Sardar Imam Gholi Kan”, oslobodio je ostrvo. Predlažem da posjetite ovo ostrvo nakon putovanja u Qeshm”, jedna je od poruka turista na tripadvisoru.
Kada opisuje Qeshm, kao dom različitih ekosistema i biljnih zajednica, napominjući i historijsku pozadinu Ghar-e Kharbasa (Kharbas Cave) i portugalske tvrđave, te ga upoređuje sa drugim sličnim mjestima, UNESCO konstatuje: “Ne postoji slično područje ni u Iranu ni u svijetu.”
