Asteroid koji je udario u blizini Chicxuluba, na današnjem poluotoku Yucatán, prije otprilike 66 milijuna godina pogodio je plitko tropsko morsko dno prekriveno stijenama koje sadrže sumpor i zakopanim ugljikovodicima. Moguće je kako udar gotovo bilo gdje drugdje vjerojatno ne bi izazvao masovno izumiranje.
Do globalnog izumiranja došlo je manje zbog neposredne eksplozije uslijed udara deset kilometara širokog asteroida i više zbog klimatskog šoka koji je uslijedio. Toplina udara spalila je ugljikovodike u stijeni i podigla čađu visoko u stratosferu, gdje je apsorbirala sunčevu svjetlost i godinama hladila površinu.
Prema radu objavljenom još 2017. godine u časopisu Scientific Reports, temeljenom na hipotetskommodelu, u tom razdoblju Zemljine povijesti tek je oko 13 posto Zemljine površine sadržavao dovoljno stijena bogatih ugljikovodicima za proizvodnju čađe u toj mjeri.
Njihov model ne dokazuje kako bi dinosauri preživjeli u scenariju u kojem je do udara asteroida došlo negdje drugdje, ali ukazuje na specifičan model u kojem je to moglo biti moguće.
Putanja, sulfati, fina prašina, Dekanske zamke…
Koristeći model povezane atmosfersko-oceanske klime, istraživači su procijenili koliko bi čađe generirale različite ciljane stijene i kako bi svaki slučaj utjecao na globalne temperature. U njihovim rezultatima, samo su obalni sedimenti bogati ugljikovodicima, oni pronađeni u Chicxulubu, proizveli dovoljno stratosferske čađe za izazivanje ozbiljnog, trajnog hlađenja povezano s izumiranjem.
Procjenjuju kako je hlađenje globalno iznosilo otprilike 8 do 11 stupnjeva Celzija, s oštrijim padovima na kopnu, uz strm pad oborina. Stijena s niskim do srednjim sadržajem ugljikovodika, koja je prekrivala veći dio planeta, uključujući veći dio oceanskog dna, proizvela bi blaže hlađenje, nedovoljno za okončanje vladavine dinosaura.
Ipak, treba uzeti u obzir i ostale okolnosti. Drugi je tim istraživača, primjerice,2020. objavio u časopisu Nature Communications rad o putanji udara. Rekonstruirajući zakopanu strukturu kratera, tvrdili su kako je asteroid došao pod strmim kutom, oko 60 stupnjeva, sa sjeveroistoka. Kut je važan jer, u njihovim simulacijama, strmi udar izbacuje više isparene stijene i plina koji mijenja klimu nego udar koji pada ili gotovo vertikalni udar.
Drugi radovi naglasili su sulfatne aerosole iz isparene stijene bogate sumporom, a studija iz 2023. tvrdila je kako je fina silikatna prašina igrala veću ulogu u blokiranju sunčeve svjetlosti nego što se prije smatralo. U obzir treba uzeti i mogući doprinosDekanskih zamki, ogromnih vulkanskih erupcija u današnjoj Indiji koje su se preklapale s krajem razdoblja krede.
Datum i vrijeme objave: 30.05.2026 – 12:33 sati
