Palijativni pedijatrijski tim iz Zagreba: Martina Slukan i Tanja Haćko
(Foto: Petra Sokolić/Zadovoljna.hr)
14-04-2026
Lina Šagi
U Zavodu za dječju onkologiju i hematologiju “dr. Mladen Ćepulić“ upoznali smo tim koji pomiče granice skrbi u najtežim trenucima, onda kada medicina više ne uspijeva izliječiti bolest.
Voljeli bismo da javnost bolje razumije da palijativna skrb za djecu nije odustajanje od liječenja, već pružanje najbolje moguće kvalitete života djetetu i njegovoj obitelji kroz sve faze bolesti. To je dodatan sloj brige koji uključuje ublažavanje boli, podršku i pomoć u suočavanju s teškim situacijama.
Uvijek privlači pozornost
Za nošenje ovih hlačica treba imati hrabrosti, Borna Kotromanić kombinira ih s poslovnom košuljom
UVIJEK TOP
Brigitte Macron: Šetnja Rimom u odličnim tenisicama kojima su traperice savršen par
ZA 2025. GODINU
Na popisu najčešćih imena u Hrvatskoj nalazi se samo pet dužih. Izdvojile smo ih, stvarno su lijepa
Ovo nam je posebno naglasila Martina Slukan, glavna medicinska sestra Zavoda za dječju onkologiju i hematologiju dr. Mladen Ćepulić.
Posjetili smo Zavod kako bismo napravili priču o njihovom pedijatrijskom palijativnom timu i upoznali vas s njihovim radom jer se radi o prvom takvom timu u Hrvatskoj.
U razgovoru s glavnom sestrom Martinom i voditeljicom palijativnog pedijatrijskog tima, medicinskom sestrom Tanjom Haćko saznali smo sve o važnom iskoraku koji mijenja način na koji u Hrvatskoj pristupamo najosjetljivijim životnim trenucima.
Ondje smo zatekli tim ljudi koji svakodnevno donosi olakšanje, razumijevanje i toplinu. Njihov rad ne staje na liječenju bolesti, on se širi na cijelu obitelj, na svaki trenutak koji treba učiniti barem malo lakšim.
Palijativni pedijatrijski tim iz Zagreba: Martina Slukan (Foto: Petra Sokolić/Zadovoljna.hr)
Palijativni pedijatrijski tim iz Zagreba: Tanja Haćko (Foto: Petra Sokolić/Zadovoljna.hr)
I to sve rade volonterski, uz svoj svakodnevno posao
Prvo smo ih upitali kako je nastala ideja o osnivanju prvog pedijatrijskog palijativnog tima u Hrvatskoj i što je bio motiv za pokretanje ove inicijative?
Svako dijete koje svoje posljednje trenutke nije provelo u svom domu, uz svoje najmilije razlog je ove inicijative.
Inicijativa za pokretanje pedijatrijskog mobilnog onkološkog palijativnog tima nastala je zbog potrebe za sveobuhvatnom i kontinuiranom skrbi za naše pacijente.
Glavna sila za pokretanje ovog projekta bila je naša profesorica Jasminka Stepan, liječnica koja cijeli svoj staž predano radi na liječenju pedijatrijskih onkoloških pacijenata, ali i na kvaliteti palijativne skrbi stalno tražeći ideje kako ju unaprijediti. Prepreka koju još uvijek savladavamo jest podizanje svijesti o važnosti pedijatrijske palijativne skrbi, objasnila nam je Martina.
Naglasila je kako tim ne djeluje na području cijele Hrvatske niti obuhvaća sve palijativne pedijatrijske pacijente, već je usmjeren isključivo na pacijente njihova Zavoda koji se nalaze unutar radijusa od 100 kilometara od Klinike.
Kako izgleda jedan vaš odlazak u obiteljsku kuću djeteta kojem je potrebna palijativna skrb?
Osnovni tim sastoji se od liječnika i medicinske sestre, dok se, prema potrebi, uključuju psiholog, fizioterapeut, radni terapeut i nutricionist. Bolesnik kojem je potrebna palijativna skrb, referira se na jutarnjoj viziti Zavoda te se tada odlučuje o postupcima koji će se provesti kod pacijenta.
Nakon prikaza tijeka bolesti od strane ordinirajućeg liječnika, slijedi kreiranje plana zbrinjavanja. Provodi se simptomatsko zbrinjavanje, roditelji se educiraju za postupke koji su važni za njegu i potporu kod bolesnog djeteta.
Po naknadnom uvidu u laboratorijske nalaze, a po povratku mobilnog tima u bolnicu, daje se informacija roditeljima o istom. O nalazima i dinamici daljnjih posjeta, roditelji se informiraju telefonom i električnom poštom. Svi postupci provedeni u kućnoj posjeti, evidentiraju se u bolnički informatički sustav, objasnila nam je medicinska sestra Tanja, voditeljica tima.
Dom daje osjećaj sigurnosti, topline i dostojanstva koji je teško nadomjestiti u bolničkom okruženju. To su trenuci koji snažno potvrđuju koliko je važno omogućiti djeci da, kad god je to moguće, ostanu kod kuće.
Kakva je vaša vizija budućnosti pedijatrijske palijativne skrbi u Hrvatskoj, što bi moglo biti bolje?
Pedijatrijska onkološka palijativna skrb u Hrvatskoj još uvijek nije jednako dostupna svoj potrebitoj djeci. Sustav je djelomično razvijen, ali i dalje ovisi o pojedincima, a ne o jasnoj strukturiranoj podršci.
Daljnji razvoj skrbi nije samo potreba već naša odgovornost. Svako dijete zaslužuje dostojanstvenu skrb, sustav im mora biti spreman to osigurati.
Prvenstveno trebamo raditi na edukaciji zdravstvenih djelatnika te povećati broj stručnjaka osposobljenih za rad u pedijatrijskoj palijativnoj skrbi, boljoj organizaciji, jačati suradnju između zdravstvenog i socijalnog sustava, osiguravati ravnomjernu dostupnost i skrb, objasnila nam je Martina.
Sustav treba prepoznati da sestre ovdje rade najintenzivniju medicinu
U opisu posla medicinske sestre stoje injekcije i previjanja, ali nigdje ne stoji sat vremena slušanja majčinih strahova ili smirivanja djetetove panike. Voljela bih da sustav prepozna da su sestre ljudi od krvi i mesa kojima treba obavezna podrška i supervizija kako bi svakom djetetu mogle dati ono najbolje, govori Tanja.
Kada biste mogli promijeniti jednu stvar u sustavu, kako bi se olakšao rad ovakvih timova, što bi to bilo?
Kada bih mogla promijeniti jednu stvar, to bi bilo uvođenje mobilnih pedijatrijskih palijativnih timova. Ti timovi bili bi dostupni roditeljima koji ne bi morali zvati hitnu pomoć, već bi imali izravnu liniju s timom koji poznaje njihovo dijete. Tom promjenom, sustav bi prestao biti reaktivan i postao bi stvaran oslonac koji prati obitelj kroz svaki korak njihove borbe, rekla nam je Tanja.
Na kraju razgovora, glavna sestra Martina podsjeća na ono što se u svakodnevnoj borbi lako zaboravi – da je sestrinstvo prije svega poziv, a tek onda profesija.
U svijetu u kojem se često govori o brojkama, sustavima i nedostacima, ona vraća fokus na čovjeka: na dijete, na roditelja, na svaki pogled i svaki trenutak koji traži pažnju i nježnost.
Ne skriva da je put težak – sustav je fragmentiran, a nedostatak educiranog osoblja i dalje predstavlja izazov. No, unatoč svemu, ostaje nada. Nada da će se svijest o važnosti palijativne skrbi nastaviti širiti, da će sustav prepoznati vrijednost onih koji svakodnevno daju više od sebe i da će svako dijete dobiti skrb kakvu zaslužuje.
Palijativni pedijatrijski tim iz Zagreba: Martina Slukan i Tanja Haćko (Foto: Petra Sokolić/Zadovoljna.hr)
Posjetili smo dječju onkologiju. I ne, nismo se susreli s tugom, već s mirisom bakine juhe i vedrim mladićem koji nam je ispričao svoju priču
Kad liječnik pročita najtežu dijagnozu, psiholozi su ti koji pružaju potporu: Priča o psihologinji Sari s dječje onkologije
