Nekoć osnovna životna vještina, a danas gotovo zaboravljeno umijeće – šivanje polako doživljava neočekivani comeback, i to tamo gdje biste ga najmanje očekivali: među milenijalcima i zoomerima, koji su praktički odrasli uz brzu modu i online dostavu.
Tea Zebić i Tina Telišman to su prepoznale u pravom trenutku i osmislile Sew & Wine – radionicu na kojoj, uz pokoju čašicu vina i ugodan razgovor, možete naučiti šivati i sa sobom ponijeti vlastitu kreaciju. Bez predznanja, bez skupih tečajeva, bez vlastite mašine. Format je osmišljen tako da svaka polaznica može sjesti, isprobati i već nakon nekoliko sati u rukama odnijeti nešto što je sama napravila.
Kako nam je otkrila Tea, ideja se rodila spontano, iz vlastite želje da nauči šivati – i iz uvida da za takvo što, u jednostavnoj i opuštenoj atmosferi, nije bilo pravog mjesta. U razgovoru s Teom, saznali smo sve o ovoj zanimljivoj radionici.
Tko stoji iza Sew & Wine radionice? Kako ste došle na ovu fora ideju?
Iza Sew & Wine koncepta stojimo nas dvije – sestre Tea Zebić i Tina Telišman, a cijela priča krenula je vrlo spontano, iz želje da vratimo zaboravljenu, ali nevjerojatno korisnu vještinu među našu generaciju. Naša baka sjajno je šivala i uvijek je bio tu plan kako će nas jednog dana naučiti, ali kako obično uzimamo sve zdravo za gotovo, tako je vrijeme odmicalo i, nažalost, nam nije stigla prenijeti znanje. Kod mene je dodatno interes za odjeću i konstrukciju komada rastao godinama. Već gotovo 15 godina radim kao profesionalni model i kroz bezbroj fittinga, rada s dizajnerima i backstage trenutaka prirodno sam počela proučavati kako odjeća zapravo funkcionira – zašto neki kroj stoji savršeno, kako nastaje konstrukcija komada i što čini razliku između prosječnog i stvarno dobrog fita. Moda mi je dugo bila dio svakodnevice, ali s vremenom me počelo zanimati i ono što se događa iza kulisa. Taj interes me odveo prema edukaciji iz šivanja, kupnji vlastite šivaće mašine i kontinuiranom učenju vještine koju i danas aktivno brusim. Paralelno sam primijetila i jedan problem – ako si htjela naučiti šivati, opcije su uglavnom bili klasični tečajevi koji traju minimalno dva mjeseca, često su dosta skupi, a unaprijed se od tebe očekuje i kupnja šivaće mašine. A tek nakon nekoliko dolazaka zapravo shvatiš sviđa li ti se to uopće ili nije za tebe.
Tu sam osjetila da postoji prostor za nešto drukčije. Htjela sam curama omogućiti da na brži i pristupačniji način iskuse šivanje, bez velikog financijskog i vremenskog commitmenta. Da mogu doći, probati i u samo nekoliko sati osjetiti kako je to zapravo nešto što je puno dostupnije nego što su mislile. Tinu sam praktički prvu uvukla u cijelu ideju. Dok sam ja bila ona osoba koja govori “Ok, cure moraju stvarno nešto naučiti i otići doma s osjećajem da su uspjele napraviti nešto svojim rukama”, Tina je odmah počela razmišljati kako iskustvo učiniti maksimalno jednostavnim i dostupnim. Kako dolazi iz IT svijeta, zaslužna je za cijeli “booking u jednom kliku” moment – maksimalno brzo i učinkovito, u skladu s našim online navikama kupnje. Za razliku od brojnih &Wine formata koji su prvenstveno iskustvo ili izlazak, nama je bilo važno da cure sa sobom odnesu nešto stvarno – praktičan skill koji zbilja mogu naučiti i razvijati kroz vrijeme.
A ono što sam i sama osobno iskusila jest kako je šivanje ipak tehnički zahtjevniji hobi i da, kad si doma sama, često lako izgubiš motivaciju ili ti se jednostavno “ne da”. U društvu je potpuno druga priča. Zato nam je možda najdraži dio upravo community moment – cure stvaraju zajedno, međusobno se bodre, upoznaju nove ljude i vrlo često se vraćaju na novu radionicu jer žele naučiti još nešto, ali i ponovno doživjeti tu atmosferu. Na kraju to postane puno više od hobija – mali kreativni ritual kojem se veseliš.
