Interni model umjetne inteligencije izrađen u kompaniji OpenAI postigao je novi povijesni iskorak u matematici, opovrgnuvši važnu pretpostavku u diskretnoj geometriji. Riječ je o “problemu jedinične udaljenosti u ravnini“, koji je još 1946. godine postavio legendarni matematičar Paul Erdős.Navodno je to bio jedan od njemu najdražih otvorenih problema, na kojem su tijekom 80 godina radili mnogi – bez uspjeha, sve dok se nije pojavio dovoljno sposoban AI model.
Naizgled jednostavno pitanje
Pitanje koje je gotovo osam desetljeća zaokupljalo znanstvenike naizgled je jednostavno: ako se u ravninu postavi n točaka, koliko parova točaka može biti na međusobnoj udaljenosti od točno 1? Od Erdősova izvornog rada prevladavalo je mišljenje da su konstrukcije u obliku kvadratne mreže optimalne za maksimiziranje tog broja, no AI model je tu pretpostavku opovrgnuo ponudivši beskonačnu obitelj primjera koji donose polinomijalno poboljšanje.
Dokaz umjetne inteligencije provjerila je skupina matematičara, koji su ujedno napisali popratni rad s objašnjenjem argumentacije i konteksta ovog rezultata. Ovaj uspjeh predstavlja prvi slučaj u povijesti da je istaknuti otvoreni problem, ključan za jedno matematičko područje, autonomno riješio neki AI sustav. Rezultat je tim značajniji jer dokaz nije proizašao iz sustava obučenog specifično za matematiku ili pretraživanje strategija dokazivanja, već iz novog modela za rezoniranje opće namjene. On je testiran na zbirci Erdősevih problema u sklopu šireg ispitivanja doprinosa naprednih modela graničnim istraživanjima.
Spajanje udaljenih disciplina
Ovaj znanstveni uspjeh privukao je veliku pozornost vodećih stručnjaka koji su potvrdili dubinu rezoniranja novog modela. Dobitnik Fields medalje Tim Gowers opisao je rezultat kao “prekretnicu u AI matematici”, dok je stručnjak za teoriju brojeva Arul Shankar istaknuo da rad dokazuje kako trenutačni AI modeli nadilaze ulogu običnih pomoćnika te su sposobni imati originalne, genijalne ideje i provesti ih u djelo.
Posebnost rješenja leži u tome što ono donosi neočekivane i sofisticirane ideje iz algebarske teorije brojeva te ih primjenjuje na elementarno geometrijsko pitanje, čime se otvaraju vrata za istraživanje drugih otvorenih problema u diskretnoj geometriji.
Znanstvenik Thomas Bloom u svojoj je popratnoj bilješci naglasio da je ovaj dokaz donio novo znanje o samom problemu jer pokazuje da konstrukcije iz teorije brojeva imaju reći znatno više o ovakvim pitanjima nego što se sumnjalo. Bloom predviđa da će u nadolazećim mjesecima i godinama slični uspjesi uslijediti i u drugim područjima matematike gdje će AI otkrivati neočekivane veze.
Budućnost znanstvenih istraživanja
Značaj ovog postignuća nadilazi samu matematiku i otvara put prema automatiziranom istraživanju u ostalim znanostima. Sposobnost modela da održi koherentnost kompliciranih argumenata, povezuje ideje iz udaljenih područja znanja i stvara rezultat koji prolazi stručnu recenziju primjenjiva je i u biologiji, fizici, znanosti o materijalima, inženjerstvu i medicini.
No, iz OpenAI-ja se ne zavaravaju time da bi AI mogao sam postati znanstvenikom. Unatoč tehnološkom napretku, budućnost suradnje između ljudi i umjetne inteligencije i dalje presudno ovisi o ljudskoj prosudbi, poručuju u svojoj objavi. Stručnost i ljudsko znanje time postaju još vrjedniji, a ne manje važni. Dok umjetna inteligencija može učinkovito pomagati u pretraživanju, predlaganju i provjeri rješenja, ljudi su i dalje ti koji biraju probleme koji su doista važni, interpretiraju dobivene rezultate te donose odluke o tome koja pitanja i smjerove treba dalje istraživati.
Datum i vrijeme objave: 30.05.2026 – 17:33 sati
