Na redakciju portala TIMES.BA stigao je e-mail koji potpisuje “Kolektiv učenika Gimnazije Vaso Pelagić”
U nastavku prenosimo tekst:
Istina je da pojedina odjeljenja učenika JU Gimnazije “Vaso Pelagić Brčko” u Brčkom, danas nisu pohađala školsku nastavu. Samoincijativno su se pokrenuli i dogovorili ostati kući, uz podršku roditelja.
Istina je i da direktorica iste škole šalje molbu da se nastava na neko vrijeme zaustavi, a na isto odgovora nema. Krizni štab i Odjel za obrazovanje ne rade ništa po pitanju školovanja u ovoj situaciji, koja je u haosu. Smrtni slučaj u brčanskoj gimnaziji, zaraženi profesori svih škola, zaraženi učenici, odjeljenja u izolaciji, ništa to nije pokrenulo Krizni štab i Odjel za obrazovanje da se nastava zaustavi.
Svim stanovnicima je poznato da se to odlaže zbog izbora i predizbornih skupova. Bitnije je održati predizborni skup, davati obećanja ljudima, nego pobrinuti se za život i zdravlje učenika, prosvjetnih radnika, ukućana svih njih gdje neki predstavljaju kritičnu grupu.
Mnogi su se podijelili u mišljenju o tome ko ovdje treba učiniti promjenu? Šef Odjela za obrazovanje, Senad Osmanović, prozivan je od strane učenika na društvenim mrežama i u razgovorima. Neki su mišljenja da on ne može tu ništa, ali itekako može. Svi oni mogu, da hoće.
Bitnije je zadržati fotelju, produžiti mandat, nego zadržati starije profesore i kritičnu grupu stanovnika u životu, produžiti životni vijek ljudima i učenicima. U martu iste ove godine, kada nije bilo zaraženih kao sada, zatvorilo se sve u roku od pola sata.
Sada smo u puno goroj i kritičnoj situaciji, ali se sve odvija na isti način kao i prije korone. Znači li nešto skraćeno radno vrijeme ugostiteljskih objekata? Ne, ne znači.
Virus ne izlazi poslije 23h radnim danima, a vikendom poslije 24h. Ne bira virus vrijeme, mjesto, niti osobu. Prisutan je među svima nama 24/7. Ovakva situacija nije samo kod nas, svima nam je poznato da je to u cijelom svijetu. Učenicima i prosvjetnim radnicima nije potrebna izričito online nastava, potrebno je određeno vrijeme za smirenje situacije. Nakon tog perioda, sagleda se situacija i odluči se šta dalje.
Niko ne traži apsolutno zatvaranje svega. Traži se ukidanje tradicionalne školske nastave na određeno vrijeme, a za ugostiteljske objekte neka se Krizni štab sjeti mjera zaštite iz marta i aprila.
Skraćeno radno vrijeme, fizička distanca, ograničen broj gostiju, ukidanje žurki i nastupa pjevača, sve su to mjere određene u martu ove godine. Neka se ponove i niko se buniti neće zbog toga. Svima je jasno da su kafići i restorani jedini izvor prihoda ugostiteljima, te se ne zahtijeva striktno zatvaranje. Šef Odjela za obrazovanje je dopustio sebi da ga učenici zamrze, prozivaju, samo zato što ništa ne želi i ne pokušava uraditi.
Dopustio je sebi izjave zbog kojih je nazivan pogrdnim imenima, a i dalje ne radi ništa. Pronaći će se neko ko će dati komentar i reći “Učenici hodaju bez maski, izlaze napolje, ako mogu u kafiće mogu i u škole, i sl.”, ali vjerujte da se u istim kafićima vikendom može vidjeti puno veći broj ljudi 25+.
Tu nisu samo školarci, kao što pojedinci misle. Tokom sjednice se sluša molba za ukidanje nastave, ali se i tada priča usmjerava ka izborima. Kasnije se svi pitaju zašto mladi odlaze iz grada i države, zašto su stanovnici nezadovoljni vlašću? Neka roditeljima ne bude problem podržati djecu, bojati se za zdravlje djece i ukućana, neka se roditelji ne pobune kada se spomene obustava nastave na određeni vremenski period.
Do znanja se uvijek može doći, ali se zdravlje i život ne može zadržati uvijek. Neka se stide svi oni koji su doveli do toga da učenici samoincijativno pokreću bojkotovanje, neka se stide svi oni kojima su izbori preči od zdravlja i života stanovnika grada i države!
Kolektiv učenika Gimnazije Vaso Pelagić