Kada je doktor Vladimir Maduali preminuo od ebole u ranim jutarnjim satima u nedjelju, postao je četvrti član osoblja svoje bolnice koji je izgubio život od ove bolesti u samo nekoliko dana. Dva dana kasnije od ebole je preminuo i njegov kolega, doktor Tibenderana Katho Blaise, u Evangelističkom medicinskom centru Bunia u Demokratskoj Republici Kongo.
Maduali je diplomirao na Univerzitetu u Buniji prije samo tri godine i radio je u regiji Rwampara, jednom od područja provincije Ituri na istoku zemlje koja su najteže pogođena epidemijom ebole. Tridesetogodišnji ljekar preminuo je u izolacijskom centru u Rwampari nakon dva dana provedena na terapiji kisikom, navela je njegova porodica.
„Bio je osoba duboko posvećena tome da mijenja živote ljudi u zajednici“, rekao je njegov kolega doktor Richard Lokudu, direktor bolnice Mongbwalu, udaljene oko 70 kilometara od glavnog grada provincije Ituri, Bunije. „Bio je potpuno predan svom poslu.“
Zdravstveni radnici na prvoj liniji epidemije
Od kada je epidemija potvrđena ovog mjeseca, Lokudu kaže da se vjeruje da je još pet članova njegovog osoblja zaraženo virusom, od kojih su troje preminuli, iako testiranja još uvijek ne prate stvarni broj infekcija i smrti.
„Već smo izgubili tri medicinske sestre u našoj bolnici. Pretpostavljamo da su bile u kontaktu sa zaraženim osobama; rezultati testiranja će to potvrditi ili opovrgnuti. Te medicinske sestre radile su s velikom strašću i, nažalost, više nisu među nama“, rekao je Lokudu, dodajući da su još dvije medicinske sestre i dalje u veoma teškom stanju.
On opisuje uslove rada u borbi protiv ebole kao „nesigurne i iscrpljujuće“.
„Mi koji se borimo protiv ebole radimo poput vojnika. Može se desiti da sutra i drugi, uključujući mene, završimo kao Vladimir. Borimo se za isti cilj – spasiti ljudske živote od ove epidemije“, rekao je.
Porodična žrtva i život posvećen medicini
Maduali je rođen u Kisanganiju, na sjeveroistoku Demokratske Republike Kongo, kao drugo dijete u porodici. Godine 2019. preselio se gotovo 650 kilometara dalje, u Buniju, kako bi nastavio studije medicine. Njegova smrt duboko je pogodila porodicu, jer je bio glavni izvor prihoda.
Njegov mlađi brat Josué Maduali kaže da je Vladimir odmalena želio biti ljekar.
„Bio je zaljubljen u medicinu. Još kao dječak vidio je svoju budućnost samo u tome. Zato je u srednjoj školi učio matematiku i fiziku, a kasnije medicinu na univerzitetu – s ciljem da spašava živote“, rekao je.
Porodica je, kako navodi, činila velike žrtve da bi mogao studirati.
„Naša tetka otvorila je mali restoran u Kisanganiju kako bi skupila novac za njegove školarine. Sve s ciljem da jednog dana postane koristan društvu.“
Smrt volontera i širenje epidemije
Tokom posljednjih 11 dana preminula su i tri volontera Crvenog krsta Konga koji su radili u bolnici Mongbwalu u provinciji Ituri. Vjeruje se da su se zarazili ebolom tokom transporta tijela preminulih.
Međunarodna federacija društava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca saopćila je da su volonteri Alikana Udumusi Augustin, Sezabo Katanabo i Ajiko Chandiru Viviane najvjerovatnije zaraženi tokom humanitarnih aktivnosti upravljanja tijelima preminulih.
Ministarstvo zdravstva DR Konga objavilo je da je do 25. maja prijavljeno više od 900 sumnjivih slučajeva i 220 smrtnih slučajeva u provincijama Sjeverni Kivu, Južni Kivu i Ituri.
Zdravstveni stručnjaci smatraju da epidemija – sedamnaesta po redu u DR Kongu otkako je virus prvi put otkriven 1976. godine – nije na vrijeme prepoznata, što je doprinijelo njenom širenju.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) pozvala je susjedne zemlje da koordiniraju mjere na granicama kako bi se spriječilo regionalno širenje virusa.
„Problem je bio u tome što bolest nije odmah prepoznata. Tek kada smo počeli primjećivati smrtne slučajeve među ljudima na prvoj liniji, shvatili smo koliko je situacija ozbiljna i da moramo istražiti uzrok“, rekao je Lokudu.
Upozorenja stručnjaka i nedostatak pomoći
Analitičar međunarodnih odnosa Koko Buroko smatra da je gašenje zapadnih razvojnih programa pomoći dodatno povećalo ranjivost ruralnih zajednica na epidemiju ebole.
„Većina afričkih zemalja čiji zdravstveni sistemi nisu dovoljno razvijeni oslanja se na međunarodnu pomoć. U zemlji poput DR Konga zdravstvene usluge vode brojne organizacije. Mnoge nevladine organizacije finansirao je USAID, koji više ne postoji“, rekao je.
Jean-Jacques Tamfum Muyembe, direktor Nacionalnog instituta za biomedicinska istraživanja i jedan od naučnika koji su 1976. godine otkrili virus ebole, upozorio je na opasnost s kojom se suočavaju zdravstveni radnici.
„Za ovu bolest ne postoji lijek“, rekao je. „Zajedno s partnerima razmatramo kako dodatno zaštititi ljude na prvoj liniji, uključujući zdravstvene radnike.“
“Ipak je zadržao nadu”
Josué Maduali kaže da njegov brat nije mogao vjerovati da bi mogao biti zaražen ebolom.
„Jedna od stvari kojih se najviše plašio bila je smrt. Kada je primljen u bolnicu, nije mogao vjerovati da postoji sumnja da ima ebolu“, rekao je.
Dodao je da je Vladimir bio psihološki slomljen nakon pozitivnog testa, ali da je ipak zadržao nadu.
„Kada je prebačen u izolaciju u bolnici Mongbwalu, rekao mi je da vjeruje da ima šansu preživjeti ovu opasnu bolest.“
Porodica sada očekuje da vlasti Demokratske Republike Kongo odaju priznanje njegovom radu i žrtvi drugih zdravstvenih radnika koji su izgubili život boreći se protiv epidemije, prenosi The Guardian.
Datum i vrijeme objave: 29.05.2026 – 00:13 sati
