ON narcizamkao društvenoj, kulturnoj i psihičkoj bolesti današnjice, o kojoj se u posljednje vrijeme mnogo govori – logično je da je društveni projekat u kojem se pojam “ja” stavlja na pijedestal svih vrijednosti, a koji isključuje “drugo”, doveo do ovog masovnog poremećaja, čemu su, bez sumnje, pomagale sve iluzije društvenih mreža.
Ali malo ko je mislio da iza ovog ludila stoji njegova radikalizacija.
Djelomično otvaranje Epsteinovih dokumenata svijet bi mogao saznati sve o bolesnim djelima, namjerama i doktrinama takozvanih elita, ali čini se da je mnogima promakao jedan detalj. Naime, Epstein imao još jedan projekat uz podršku svojih moćnih prijatelja, bolesnih, na svom zloglasnom ranču Zorro u Novom Meksiku.
To je genetska laboratorija za “stvaranje” djece. Njegova ideja je bila, kako se vidi iz objavljenih dokumenata, kao i iskaza žrtava, da tu stvori svoju djecu. Drugim riječima, da se djevojčice privučene odasvud oplode njegovim genetskim materijalom i da ovaj svijet postane bolji i ljepši, i bogatiji za stotine, a možda i hijade malih “Epštajnovih”, stvorenih na sve načine kojima savremena nauka raspolaže.
A onda je ovih dana počela da priča sa autom Elon Muskkoji zvanično ima više od desetoro djece sa više žena, zapravo već ima preko pedeset svojih nasljednika, a s pravom se može očekivati da će taj broj rasti u budućnosti.
Tako je narcizam dostigao vrhunac – ne zamišljaju da su genijalni, jedinstveni i ekskluzivni, već sanjaju da svojom genetikom napune i osvoje svijet. Stvar je utoliko gnusnija s obzirom na eugeničku doktrinu po kojoj treba pobiti tri četvrtine čovječanstva, što ionako nema svrhe. Harari dobija aplauz kada kaže da su većina ljudi na zemlji samo “beskorisni lešinari”.
Ludost koncepta da čovjek ne samo da može i mora igrati Boga, već može biti i sam Bog, dominantna je ludost današnjice.
Nije riječ o poetskom sjećanju na starozavjetno proročanstvo da će „Abraham imati potomke kao zvijezde na nebu“, već o narcističkom projektu umnožavanja vlastite „neponovljivosti“, što je – kad bolje razmislimo – čisti oksimoron.
S druge strane, to je posljednji ekser zabijen u koncept porodice.
Proizvodnja djece koja lutaju svijetom, označena “izuzetnim” genetskim markerima, poput vojske, u suštini je bolestan pokušaj stvaranja hrabri novi svetu kojoj će u budućnosti, suprotno prirodnim zakonima, pravo na potomstvo biti “političko pravo”, kojim će upravljati luđaci koji pate od mesijansko-manijakalnog koncepta.
