Jedva do novog imena visokog predstavnika na sjednici PIC-a

BANJALUKA, SARAJEVO – Iako se ovih dana u medijima uveliko spekuliše ko su kandidati za novog visokog predstavnika, čini se da niko nema jasnu sliku ko bi mogao biti predložen.

Ključne tačke diplomatskog neslaganja

• SAD žele izabrati novog visokog predstavnika do kraja juna
• Evropa traži dodatne konsultacije i analize
• Rusija insistira na potvrdi u Vijeću sigurnosti UN-a
• RS ne priznaje visokog predstavnika bez odluke UN-a
• Pominju se kandidati iz Italije i SAD
• Postoji strah od produbljivanja političke krize u Bosni i Hercegovini

Hoće li biti dovoljno vremena?

Navodno se sljedeće sedmice očekuje sastanak Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira kako bi se vidjelo raspoloženje među zemljama članicama u pogledu potencijalnih kandidata, ali nije sigurno da će biti dovoljno vremena za odluku.

Ko je najbolji kandidat?

Kako saznajemo, u SAD i dalje smatraju da bi najbolji kandidat bio Italijan Antonio Zanardi Landi, ali se čini da su Evropljani skeptični, pogotovo jer smatraju da je on napravio poslovne aranžmane u Americi.

Pročitajte više:

Bilt i Petrič su poručili: BiH više ne treba visoki predstavnik

Britanci izgleda nemaju prednost, osim što kandidat mora biti zajednički dogovor s obje strane Atlantika.

Kako saznajemo, oni neće predlagati kandidata, ali su spremni da ga ponude ukoliko ne bude dogovora, kako bi se riješile eventualne prepreke.

Neke evropske zemlje smatraju da ne treba žuriti sa imenovanjem novog visokog predstavnika bez dobre analize, razgovora unutar EU i sa drugim saveznicima kako bi sljedeći visoki predstavnik izbjegao probleme koji su se pojavili prije Christiana Schmidta.

Amerikanci su u žurbi

Kako saznajemo, Amerikanci žurno završavaju posao do kraja juna jer ne žele doći u situaciju da se o novom visokom predstavniku odlučuje u istom trenutku kada se produžava mandat EUFOR-a u Bosni i Hercegovini.

Ono oko čega se svi slažu jeste da izbori neće ići na potvrdu u Savjet bezbjednosti UN, što traže Rusija i čelnici Republike Srpske, kao što smo već pisali.

Ovdje bi mogao nastati poseban problem, jer Amerikanci insistiraju da sljedeći visoki predstavnik mora imati manevarski prostor, a da bi to učinio mora imati komunikaciju sa svim stranama u Bosni i Hercegovini. Ako bi RS provodila svoju politiku neprihvatanja visokog predstavnika bez odobrenja UN-a, ta osoba bi se mogla suočiti sa sličnim problemima koje je imao Šmit.

Koga predlažu Amerikanci?

Pominje se čak i mogućnost da bi Amerikanci mogli predložiti “superteškaša”, poznatog američkog diplomatu, ne zato što žele da se nametnu Evropljanima, već da izbjegnu nepoštovanje ili ponižavanje institucije. OHR-a. Sarajevski portal Politicki.ba tvrdi da se Amerikanci spremaju ponuditi ovu poziciju američkom diplomati Williamu Rugeru, ali to nismo uspjeli potvrditi.

Međutim, u razgovorima koje smo proteklih dana vodili sa nekoliko evropskih diplomata osjeća se ljutnja jer se vjeruje da Amerika želi poniziti Evropu tako što će prvo propisati da sadašnji visoki predstavnik mora napustiti funkciju, a potom nametnuti svog kandidata.

Smatraju da je Tammy Bruce, zamjenica šefa američke misije pri UN, ponizila Evropu na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a kada je rekla da će Amerika imati kandidata ako se ne postigne dogovor. Ovo je shvaćeno kao poruka da Evropljani mogu da pričaju koliko hoće, ali se zna ko će na kraju da preseče.

Problem za Evropu

Kao što smo već pisali, problem Evrope je što nema jedinstven spoljnopolitički pristup, pa se američka brza i odlučna akcija često shvata kao američko nametanje, a ne evropsko oklevanje i neodlučnost, bez obzira da li je to prava namera.

Sve u svemu, počinje da se realizuje jedan vrlo nepovoljan i opasan scenario za Bosnu i Hercegovinu, u kojem saveznici koji su zajedno zaključili Dayton pokazuju sve veće strateške razlike u viđenju politike prema ovoj zemlji. S obzirom da je BiH historijski zemlja koja u velikoj mjeri zavisi od odnosa regionalnih, evropskih i globalnih aktera, svaki ozbiljniji nesporazum bi BiH mogao baciti u još dublju i težu krizu, sa teško predvidljivim posljedicama.

Čini se da je jedino dugoročno stabilno rješenje za Bosnu i Hercegovinu nastavak evropskog puta uz ubrzano provođenje reformi, ali je motivacija domaćih političara da rade na tome sve manje.