Zašto nisam sretna iako sam dobila bebu koju sam željela?

“Mislila sam da će me preplaviti ljubav čim je prvi put uzmem u naručje. Umjesto toga, osjećala sam strah. Prazninu. Krivnju. A onda još veću krivnju jer sam mislila da nemam pravo osjećati bilo šta osim sreće.”

Ne postoji mnogo razdoblja u životu žene koje nose toliko promjena u tako kratkom vremenu kao što je period nakon poroda. Tijelo se oporavlja od trudnoće i poroda, hormoni prolaze kroz nagle promjene, san postaje isprekidan, a žena odjednom preuzima jednu od najvećih odgovornosti u životu – brigu o novom ljudskom biću.

Zašto se nakon poroda ne osjećate kao sretna majka?

Ipak, o jednoj stvari i dalje govorimo mnogo tiše nego što bismo trebale. Šta kada vas, umjesto osjećaja da živite najsretnije dane svog života, dočekaju tuga, anksioznost, strah ili praznina? Šta kada se pogledate u ogledalo i više ne prepoznajete osobu koja vas gleda? Šta kada se svakog jutra budite s osjećajem da niste dovoljno dobre, iako dajete posljednji atom snage da vaše dijete bude voljeno, sigurno i zbrinuto?

Možda ste upravo tada sebi postavile pitanje koje hiljade žena izgovore samo u tišini vlastitih misli. “Zašto nisam sretna”? Možda ste ga izgovorile sa suzama u očima dok ste dojile. Možda dok ste uspavljivale bebu. Možda dok su vam svi oko vas govorili koliko biste trebale biti zahvalne jer imate zdravo dijete.

A vi ste se osjećale kao da tonete.

U društvu koje majčinstvo često prikazuje kroz fotografije nasmijanih majki, nježnih zagrljaja i trenutaka ispunjenih ljubavlju, malo se govori o ženama koje nakon poroda ne osjećaju ono što su očekivale. Još manje o onima koje zbog toga počnu vjerovati da su loše majke.

Istina je sasvim drugačija.

Voljeti svoje dijete i istovremeno prolaziti kroz postporođajnu depresiju nisu dvije suprotstavljene stvari. Žena može beskrajno voljeti svoju bebu, a istovremeno osjećati tugu koju ne može objasniti, strah koji je ne napušta ili umor koji nije posljedica samo neprospavanih noći.

Upravo zato stručnjaci posljednjih godina sve više upozoravaju da postporođajna depresija nije pitanje karaktera, volje ili zahvalnosti. Ona je ozbiljno zdravstveno stanje koje može pogoditi svaku majku, bez obzira na godine, obrazovanje, društveni status ili to koliko je dugo priželjkivala trudnoću. Prema procjenama međunarodnih stručnih udruženja, razvije je približno jedna od sedam žena nakon poroda, dok se vjeruje da je stvarni broj i veći jer mnoge nikada ne zatraže pomoć.

Najčešći razlog nije to što ne žele. Nego zato što se boje.

Boje se da će ih neko nazvati lošim majkama. Da će pomisliti kako ne vole svoje dijete dovoljno. Da će ih osuđivati zato što ne izgledaju sretno u periodu u kojem bi, prema očekivanjima okoline, trebale živjeti najljepše dane svog života. Upravo ta tišina često postane najveći teret.

Kada sreća ne izgleda onako kako ste zamišljale

Postoji uvjerenje da će dolazak bebe prirodno donijeti osjećaj potpune ispunjenosti. Da će se sve posložiti čim prvi put čujete njen plač ili je uzmete u naručje. Ali stvarnost je mnogo složenija od slike koju svakodnevno gledamo na društvenim mrežama.

Majčinstvo je istovremeno ljubav, odgovornost, iscrpljenost, ranjivost i potpuno novo upoznavanje sebe. Ono ne briše preko noći sve strahove, nesigurnosti i emocionalne izazove koje žena nosi. Naprotiv, ponekad ih upravo učini vidljivijima nego ikada prije.

Psiholozi često naglašavaju da se žena nakon poroda ne prilagođava samo životu s bebom. Ona prolazi kroz jednu od najvećih životnih tranzicija, mijenja se njeno tijelo, svakodnevica, partnerski odnos, način na koji doživljava sebe i vlastiti identitet. U stručnoj literaturi taj proces naziva se matrescencija, razvojno razdoblje koje mnogi stručnjaci uspoređuju s intenzitetom promjena kroz koje prolazimo u adolescenciji.

U isto vrijeme, od žene se često očekuje da sve to podnese s osmijehom.

Da prima goste.
Da odgovara na poruke.
Da izgleda odmorno.
Da uživa u svakom trenutku.
I da ni u jednom trenutku ne pokaže koliko joj je teško.

Upravo zato mnoge žene mjesecima uvjeravaju sebe da je ono što osjećaju normalno, da će proći samo od sebe ili da jednostavno moraju biti jače.

A tada najviše trebaju čuti jednu jednostavnu rečenicu: Ne morate biti jače. Morate biti saslušane.

Postporođajna depresija nije slabost. Ona je zdravstveno stanje.

Jedna od najvećih zabluda jeste da se postporođajna depresija javlja zato što žena nije dovoljno zahvalna, emocionalno jaka ili spremna za majčinstvo. Nauka danas jasno pokazuje da to nije istina.

Postporođajna depresija složeno je stanje u kojem se isprepliću biološki, psihološki i društveni faktori. Nagle hormonalne promjene nakon poroda mogu utjecati na rad neurotransmitera odgovornih za raspoloženje, ali same po sebi nisu jedini razlog zbog kojeg se razvija depresija.

Rizik povećavaju i prethodne epizode anksioznosti ili depresije, traumatično iskustvo poroda, komplikacije tokom trudnoće, hronični stres, nedostatak sna, osjećaj usamljenosti, ali i izostanak podrške partnera ili porodice.

Upravo zato nijedna žena ne može unaprijed znati kako će se osjećati nakon poroda, niti postoji “tip majke” koji je podložniji ovom stanju od drugih. I žena koja je godinama sanjala dijete može se nakon njegovog rođenja suočiti s osjećajima koje nije mogla ni zamisliti.

Baby blues ili postporođajna depresija? Razlika je mnogo veća nego što većina žena misli

Gotovo svaka majka čula je za izraz baby blues. Mnoge su ga doživjele, a da nisu ni znale kako se zove. Nekoliko dana nakon poroda iznenada počnete plakati zbog sitnice. Emocije se mijenjaju iz sata u sat. Osjećate se iscrpljeno, preplavljeno i osjetljivije nego ikada prije. Dovoljna je jedna dobronamjerna rečenica ili zvuk bebinog plača da vam suze same krenu niz lice.

Koliko god to bilo neugodno i zbunjujuće, stručnjaci ističu da je riječ o sasvim očekivanoj reakciji organizma na ogromne fizičke i emocionalne promjene koje se događaju nakon poroda. Prema podacima Američkog koledža opstetričara i ginekologa, čak 50 do 80% žena iskusi takozvani baby blues. Simptomi se najčešće javljaju trećeg ili četvrtog dana nakon poroda i spontano prolaze unutar dvije sedmice.

Međutim, kada tuga ne prolazi, kada se produbljuje ili počinje narušavati svakodnevno funkcioniranje, više ne govorimo o prolaznom emocionalnom periodu. Tada govorimo o postporođajnoj depresiji.

Ona nije nastavak baby bluesa niti njegovo “teže izdanje”. Riječ je o poremećaju mentalnog zdravlja koji zahtijeva jednaku ozbiljnost kao i svako drugo zdravstveno stanje. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, oko 10 do 15% žena nakon poroda razvije postporođajnu depresiju, dok istraživanja pokazuju da je u zemljama s manjim pristupom zdravstvenoj zaštiti taj broj još veći.

Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da veliki broj žena nikada ne dobije dijagnozu niti odgovarajuću pomoć. Ne zato što simptomi nisu ozbiljni. Nego zato što ih pokušavaju sakriti.
Niko vas nije pripremio na osjećaj krivnje. Možda je upravo krivnja najteži dio postporođajne depresije.

Ne tuga.
Ne iscrpljenost.
Ne neprospavane noći.

Krivnja.

Krivnja što ne osjećate ono što ste zamišljale da ćete osjećati.
Krivnja jer vam je teško priznati da ponekad jedva čekate da neko drugi na nekoliko minuta uzme bebu u naručje.
Krivnja što vas umara svaki novi dan koji tek počinje.
Krivnja što gledate fotografije drugih majki koje djeluju nasmijano, odmorno i ispunjeno, dok se vi pitate gdje je nestala žena kakva ste bile prije trudnoće.

Psiholozi upozoravaju da upravo ta razlika između stvarnog iskustva majčinstva i idealizirane slike koju društvo nameće predstavlja jedan od razloga zbog kojih žene tako dugo šute. Danas smo okruženi fotografijama savršenih porodičnih trenutaka, besprijekorno uređenih dječijih soba i nasmijanih majki koje nekoliko dana nakon poroda izgledaju kao da se ništa nije promijenilo.

Ali stvarni život izgleda drugačije. Stvarni život uključuje žene koje jedu hladan ručak jer nisu stigle zagrijati hranu. Koje se rasplaču pod tušem da ih niko ne vidi. Koje se osjećaju usamljeno čak i kada su okružene ljudima. Koje vole svoju bebu više od svega na svijetu, ali se svakoga dana pitaju jesu li dovoljno dobre.

Upravo zbog toga stručnjaci iz Američkog psihološkog udruženja (APA) posljednjih godina sve češće govore o potrebi da promijenimo način na koji govorimo o majčinstvu. Umjesto da od žena očekujemo da budu savršene, potrebno je stvoriti prostor u kojem će bez straha moći reći da nisu dobro.

Jer upravo tada počinje oporavak.

Ovo nisu samo posljedice neprospavanih noći

Jedna od najvećih zabluda jeste uvjerenje da će svaka majka nakon poroda biti iscrpljena i da će zato sve emocionalne promjene s vremenom nestati. Istina je da umor može pojačati osjećaj ranjivosti.

Ali postporođajna depresija nije običan umor. To nije ni nekoliko loših dana. To nije ni “faza”. Ona se često skriva iza rečenica koje žene svakodnevno izgovaraju, a da pritom ni same ne shvataju koliko su ozbiljne.

“Ne mogu se više ničemu radovati.”
“Imam osjećaj da svi ovo rade bolje od mene.”
“Plačem, ali više ni sama ne znam zbog čega.”
“Kao da sam izgubila sebe.”
“Stalno sam napeta, kao da će se dogoditi nešto loše.”
“Volim svoju bebu, ali se ne osjećam kao majka kakva sam željela biti.”

Kod nekih žena dominantna je duboka tuga

Kod nekih žena dominira duboka tuga, kod drugih stalna anksioznost ili osjećaj da više ne prepoznaju sebe. Neke ne mogu zaspati čak ni kada beba spava, dok se druge bude iscrpljene bez obzira na to koliko su odmarale. Neke izgube apetit, a druge utjehu pokušavaju pronaći u hrani. Zajedničko im je jedno, a to je osjećaj da nešto nije u redu i uvjerenje da to moraju sakriti.

Upravo zato stručnjaci naglašavaju važnost ranog prepoznavanja simptoma. Američki koledž opstetričara i ginekologa (ACOG) preporučuje da se svaka žena tokom trudnoće i nakon poroda procijeni na simptome depresije i anksioznosti, jer pravovremena podrška i liječenje značajno povećavaju mogućnost uspješnog oporavka. Međutim, jednako važnu ulogu imaju partner, porodica i bliske osobe. Ponekad najveća pomoć nije savjet, već osjećaj da žena može iskreno reći kako se osjeća, bez straha od osude.

Ako ste se prepoznale u dijelovima ovog teksta, važno je da znate jedno – postporođajna depresija ne govori ništa o tome koliko volite svoje dijete niti kakva ste majka. Ona je zdravstveno stanje koje se može liječiti, a traženje pomoći nije znak slabosti, nego hrabrosti. Nijedna žena ne bi trebala prolaziti kroz ovo sama, jer uz razumijevanje, stručnu podršku i vrijeme, većina majki uspješno se oporavi i ponovo pronađe radost u majčinstvu.

Foto: Pexels-rdne