Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) podsjeća da se, na današnji dan 1992. godine, dogodio ratni zločin na Bikavcu u Višegradu, poznat kao “Živa lomača”.
Kako ističe predsjednik UDIK-a Edvin Kanka Ćudić, ‘Bikavac nas podsjeća na surovost bosanskog rata iz koje je izrasla Republika Srpska. Entitet se danas brani šutnjom, te na taj način nagrađuje sve zločine, pa i Bikavac’.
– Zbog te šutnje, osuđeni smo na stalno podsjećanje na događaje iz juna 1992. godine. Pionirska, Bikavac, Uzamnica i Vilina Vlas nam govore o karakteru zločina na području Višegrada.
Sistematski zločin istrebljenja nesrpskog stanovništva je uspješno okončan bratskom pomoći dobrovoljaca iz Srbije i Rusije. Ta finalna verzija se danas vidi i osjeća u jednonacionalnoj strukturi stanovništva tog grada, spomenicima četnicima, Draži Mihailoviću i ruskim dobrovoljcima, te hotelom Vilina Vlas kao turističkom ponudom Republike Srpske – naglasio je.
UDIK u saopćenju za javnost podsjeća da ‘zajedno sa zločinom koji se dogodio 14. juna 1992. godine u Pionirskoj ulici u Višegradu, taj zločin predstavlja jedan od najstrašnijih ratnih zločina koji su se desili tokom rata protiv Bosne i Hercegovine’.
– Zločin poznat kao “Živa lomača” dogodio se 27. juna 1992. godine kad su pripadnici paravojne formacije Osvetnici, na čelu sa zločincima iz Višegrada Milanom i Sredojem Lukićem, natjerali oko 70 bošnjačkih civila u kuću Mehe Aljića, u naselju Bikavac u Višegradu (većinom žene, djecu i starije osobe), gdje su ih zaključali. Nakon toga zapalili su kuću. Najmlađa žrtva bila je stara samo godinu dana. Jedina koja je preživjela taj zločin jeste Zehra Turjačanin, koja je o strahotama na Bikavcu svjedočila pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) – navodi Press služba UDIK-a.
Za zločin na Bikavcu pravosnažnom presudom u MKSJ osuđeni su Milan Lukić na doživotnu kaznu zatvora i Sredoje Lukić na 27 godina zatvora. Za zločine u Višegradu suđeno je i pred domaćim sudovima u Bosni i Hercegovini.
Podsjećaju da je UDIK ranije objavio knjigu ‘Ratni zločini u Višegradu – presude’, unutar koje je ukupno devet presuda za ratne zločine počinjene u Višegradu donesenih pred Sudom BiH i Vrhovnim sudom FBiH, kojima su osuđeni Boban Šimšić, Dragan Šekarić, Miloš Pantelić, Momir Savić, Nenad Tanasković, Novo Rajak, Oliver Krsmanović, Predrag Milisavljević, Vitomir Racković i Željko Lelek.
Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) pomaže post-jugoslovenskim društvima da uspostave vladavinu prava i prihvate nasljeđe masovnog kršenja ljudskih prava da bi se utvrdila krivična odgovornost za počinioce, zadovoljila pravda i onemogućilo ponavljanje zločina.
To je, kako se navodi, afirmacija vrijednosti otvorenog građanskog društva, sa jasno definiranim prioritetima u pogledu promoviranja, zaštite ljudskih prava, i uključivanja mladih u društveno-političke procese kroz mirovni aktivizam.
