Iran raspolaže sa oko 11 tona uranijuma, dovoljno za proizvodnju i do 100 nuklearnih bojevih glava

Iran trenutno raspolaže ogromnim zalihama uranijuma, procijenjenim na oko 11 tona različitih nivoa obogaćenja, što bi uz dodatnu obradu moglo biti dovoljno za proizvodnju više nuklearnih bombi, u nekim procjenama čak i do stotinu bojevih glava. Ovaj podatak dramatično pojačava pritisak na pregovore sa Sjedinjenim Američkim Državama i dodatno podiže globalnu zabrinutost, tvrde izraelski mediji.

U središtu pregovora nalazi se pitanje obogaćivanja uranijuma, tehnološki složenog procesa koji predstavlja tanku liniju između civilne upotrebe i vojne prijetnje. I dok Washington razmatra čak i mogućnost preuzimanja iranskih zaliha, Teheran negira bilo kakav dogovor, produbljujući nepovjerenje između dvije strane.

Suština problema leži u samoj prirodi uranijuma. U svom prirodnom obliku sadrži manje od jedan posto izotopa uranijum 235, jedinog koji može pokrenuti lančanu nuklearnu reakciju. Da bi se koristio u elektranama, potrebno je povećati njegov udio na nekoliko procenata, dok nuklearno oružje zahtijeva ekstremno visoke nivoe obogaćenja, često iznad 90 posto.

Upravo taj proces obogaćivanja predstavlja najveći izazov. Razlika između izotopa je minimalna, zbog čega su potrebne hiljade centrifuga, ogromna energija i sofisticirana infrastruktura. Iran je tokom više od četiri decenije razvio upravo takav sistem, sa ključnim postrojenjima u Natanzu i Fordu, od kojih je jedno duboko ukopano i teško dostupno.

Prema dostupnim podacima, Iran je već proizveo stotine kilograma uranijuma obogaćenog do oko 60 posto, nivoa koji se smatra opasno bliskim onom potrebnom za izradu nuklearnog oružja. Stručnjaci upozoravaju da bi prelazak sa tog nivoa na oružani kvalitet mogao biti relativno brz, mjeren sedmicama, a ne godinama.

Dodatni problem predstavlja činjenica da je obogaćivanje proces dvostruke namjene. Ista tehnologija koja pokreće nuklearne elektrane može se iskoristiti za proizvodnju razornog oružja. Zbog toga je ovaj sektor pod stalnim nadzorom međunarodne zajednice, ali i u središtu političkih sukoba.

Situaciju dodatno komplikuju geopolitičke tenzije i nedavni vojni udari koji su, prema izvještajima, oštetili neka iranska postrojenja, ali nisu uspjeli uništiti ključne podzemne kapacitete. To znači da Iran i dalje zadržava značajan potencijal za nastavak svog nuklearnog programa.

U pozadini svega stoji šira slika, svijet se suočava s jednom od najsloženijih energetskih i sigurnosnih dilema. Uranijum je istovremeno izvor ogromne energije i potencijalnog razaranja. Upravo zbog toga, pitanje njegovog obogaćivanja ostaje jedno od najosjetljivijih u savremenoj međunarodnoj politici.

Kako pregovori traju izmežu SAD-a i Irana, a zalihe rastu, jasno je da vrijeme ne ide u korist stabilnosti. Granica između civilne energije i nuklearnog oružja nikada nije bila tanja, a svaka nova odluka mogla bi imati posljedice daleko izvan regiona Bliskog istoka.