Postoji jedan čudan fenomen koji se dešava skoro svake godine. Celu zimu cekamo prolece. Cijelo proljeće čekamo ljeto. Onda čekamo godišnji odmor, pa Novu godinu. Nekako stalno živimo u iščekivanju nečega što tek dolazi, kao da je pravi život zakazan za neki drugi datum koji tek dolazi.
A onda se ono što se dešava mnogim ljudima ovih dana dešava i nama. Kraj maja je na kalendaru, dani su dugi, prve jagode mirišu na pijacama, prozori širom otvoreni, lipe počinju da cvetaju, a mi smo toliko umorni da nam treba predah da dočekamo ostale.
Kao da smo se cele godine pripremali za život umesto da ga zapravo živimo.
Nije svaki lep trenutak rezervisan za subotu
Možda je zato kraj maja jedan od najlepših perioda u godini. Ljetne vrućine još nisu nepodnošljive, gradovi nisu prazni, a priroda je kao da je odlučila odjednom pokazati sve svoje najbolje adute. Ujutro nas budi sunce, uveče možemo da sedimo napolju bez jakne, a vazduh miriše na travu, lipu i početak leta.
Pa ipak, ove nedelje mnogi će izgovoriti onu čuvenu rečenicu: “Moram samo da izguram do petka”. Šteta! Jer, ako nam je jedini cilj da preživimo radnu sedmicu da bismo živjeli dva dana vikendom, propuštamo najveći dio našeg života.
Naravno da ne možemo svaki dan ići na more, rezervisati wellness vikend ili bijeg u Toskani. Ali možemo učiniti nešto mnogo jednostavnije. Možemo prestati da odlažemo male radosti.
Shutterstock.com
Ponedeljak ne mora da bude kazna
Možda baš ovog ponedjeljka, umjesto da žurimo kroz dan kao da bježimo od vlastitog rasporeda, možemo sebi dati nešto lijepo. Buket božura za sto. Kafa na suncu, umjesto za tastaturom. Petnaest minuta bez telefona dok doručkujemo.
Možda nećemo moći pobjeći na more usred radne sedmice, ali možemo kupiti pola kilograma trešnjesjediti na terasi i ponašati se petnaestak minuta kao da smo na odmoru. Ponekad je sreća tako banalna i upravo zato je tako efikasna.
Srijeda je često najdosadniji dan u sedmici. Upravo zbog toga zaslužuje malu pobunu. Šetanje poslije posla umjesto pravo kući. knjiga na klupi u parku. Sladoled bez razloga. Ne zato što nešto zaslužuješ, već zato što si živ.
Shutterstock.com
Četvrtak je bliže vikendu nego što mislite
Do četvrtka većina ljudi počinje da se oseća umorno. Zatim treba širom otvoriti prozore, pustiti večernji zrak u stan i zapamtiti da nije zabranjeno uživati u radnim danima.
Možda je to lagana večera na terasi. Možda nova salata puna sezonskog povrća, umjesto brze hrane koja se jede stojeći. Možda samo pola sata bez prethodne najave.
A onda dolazi petak. Dan koji često vidimo kao cilj. Ali možda petak nije nagrada za proživljenu sedmicu. Možda je to samo još jedan lijep dan među ostalima.
Ne čuvajte svoju radost za praznike
Ima nečeg pomalo tužnog u ideji da se sreća stalno odgađa. Za ljeto. Za vikend. Za sljedeći mjesec. Za trenutak kada imamo više vremena, više novca ili manje obaveza.
Istina je da takav trenutak rijetko kada dođe savršeno.
Zato možda i najvažnija odluka ovog maja nije gde ćemo ići na odmor, niti koliko ćemo dana ići. Možda je važnije da odlučimo da ne čekamo jul da bismo bili sretni.
Jer život se ne odvija samo na plaži, pod palmama ili u hotelima s pogledom na more. To se dešava i sada, dok lipe mirišu, dok jedemo prve jagode, dok sedimo na terasi nakon dugog dana i dok topao večernji vazduh ulazi kroz otvoren prozor.
Jer bi bila šteta sve to propustiti dok čekamo da život počne nekog vikenda.
Naslovna fotografija-Shutterstock.com
