Kako će novinarstvo izgledati 2100. godine

Novinarstvo i njegova budućnost jedna su od najčešćih tema u savremenim diskusijama. Dok neki predviđaju eru potpuno personaliziranih vijesti ili čak nestanak novinarstva do 2030. godine zbog razvoja umjetne inteligencije, iskusni novinar Jon Chesto nudi mnogo prizemniji i uravnoteženiji pogled.

Ističe da će ljudski kontakt i dalje ostati nezamjenjiv dio novinarskog rada.

Često ističe snažan bostonski sektor tehnologije i robotike, za koji smatra da ima značajnu konkurentsku prednost u naprednim hardverskim tehnologijama.

Iako priznaje da vještačka inteligencija može značajno poboljšati efikasnost rada i pomoći u obradi podataka, smatra da ona ne može zamijeniti sposobnost novinara da izgrade mrežu pouzdanih izvora. I da steknu njihovo povjerenje i prikupe složene i nijansirane informacije putem direktne komunikacije.

Govoreći o razvoju medijske industrije, priznaje da se novinarstvo sve više okreće digitalnim platformama i personaliziranom načinu distribucije sadržaja.

Novinarstvo danas i u budućnosti

Ipak, on lično i dalje preferira štampane novine, što odražava širu potragu medijske industrije za održivim poslovnim modelom.

Njegov stav jasno ukazuje na to da će, uprkos brzom tehnološkom napretku, ljudske vještine, profesionalno iskustvo i direktan kontakt s ljudima ostati ključni elementi kvalitetnog novinarstva.

Kakvo je stanje novinarstva danas? I kako će izgledati 2100. godine?

Možda je mnogo bolje pitanje: kako će novinarstvo izgledati 2030. godine?

Pretražujući internet, pronašao sam mnogo članaka koji govore o hiperpersonaliziranim vijestima i deep fake sadržaju (deepfake tehnologija). Postoji i članak koji predstavlja četiri različita scenarija za budućnost stvaranja vijesti i kontrole nad povezanim medijskim prostorima.

Neke prognoze su pesimističnije od drugih. Na primjer, članak u City Magazineu predviđa “kraj vijesti kakve poznajemo” do 2030. godine. Istraživanje Instituta za odnose s javnošću ukazuje na sve manje optimizma među ispitanicima kada je u pitanju opstanak tradicionalnog novinarstva i njegov razvoj iz štampanih medija.

U međuvremenu, iz radoznalosti, napravio sam tradicionalnu pretragu na Bingu, a ne na Googleu, koristeći termin “novinarstvo 2100. godine”. Rezultat je pokazao da stručnjaci nisu imali mnogo toga za reći o tako dalekoj budućnosti, iako mi je Copilot ponudio sljedeću procjenu:

“Do 2100. godine novinarstvo će se razviti daleko izvan današnjih modela zasnovanih na digitalnim platformama, oblikovanih decenijama vještačke inteligencije, imerzivnih medija i globalne povezanosti. Iako će tačan oblik zavisiti od tehnološkog, političkog i kulturnog razvoja, brojni trendovi iz savremenih istraživanja i predviđanja ukazuju na nekoliko mogućih pravaca.”

Novinarstvo i ljudski razgovor

Nedavno sam na TED događaju izašao na pozornicu s iskusnim novinarom Johnom Chestom kako bismo razgovarali o njegovim stavovima o ovim promjenama.

Za početak, budući da smo obojica povezani s lokalnom bostonskom zajednicom, malo smo razgovarali o stvarnim okolnostima i izazovima s kojima se suočavaju lokalni univerziteti, poput Harvarda i MIT-a.

„Ovdje je posljednjih nekoliko dana prilično sporo“, rekao je Chesto, misleći na izazove povezane s Harvardovim planovima proširenja. „Kamatne stope su poskupjele gradnju, tako da nismo vidjeli mnogo novih zgrada… ali Harvard će nastaviti ići naprijed.“

Također je pohvalio MIT (Massachusetts Institute of Technology) i izrazio povjerenje u budućnost ovih prestižnih obrazovnih institucija na istočnoj obali: „Mislim da postoji svijetla budućnost ako napravimo pravi plan i iskoristimo sve pametne ljude koji dolaze ovdje s MIT-a, kao i s naših drugih univerziteta“, rekao je.

Razgovarali smo o tome kako su tehnološke kompanije prevladale prošle izazove, poput sloma industrije miniračunara 1990-ih. Također o projektu Whirlwind i drugim akademskim doprinosima koji su oblikovali modernu tehnologiju. Razgovarali smo i o regionalnoj konkurenciji između Bostona na istočnoj obali i Kalifornije na zapadnoj.

„Područje zaliva San Francisca je, u nekim aspektima, daleko ispred nas“, rekao je Chesto. „Ali još uvijek imamo mnogo poluprovodničkih kompanija, kompanija za naprednu hard tehnologiju, i mislim da je i to dio budućnosti… Pronalaženje načina da mašine budu pametnije, posebno kada ovdje imamo neke od najboljih stručnjaka za robotiku na svijetu.“

Također smo razgovarali o tome kako je Amazon prvo preselio svoje robotske operacije u Silicijsku dolinu na Zapadu, a zatim ih vratio u Massachusetts. To je proces koji poredim sa „odbacivanjem organa“ prilikom transplantacije. Složili smo se da je, zapravo, trka za regionalnu tehnološku dominaciju još uvijek širom otvorena.

Definisanje fizičke vještačke inteligencije

„To nešto znači kada Amazon kaže: ‘Moramo ovdje prodavati naše robote’“, rekao je Chesto. „Ono što su ovdje započeli je ogroman poduhvat… Ali rad na industrijskim robotima i robotima velike snage je ono u čemu smo zaista jaki.“

Tokom protekle godine čuo sam mnogo različitih definicija fizičke vještačke inteligencije, ali moj razgovor sa Chestom podsjetio me je na staru izreku: „Znam kad je vidim.“

„Svi znamo robotske pse Boston Dynamicsa“, rekao je. „Mislim da su pomalo jezivi. Međutim, zanimljivo je da su kompanije za robotiku, uključujući Boston Dynamics, zapravo obećale da će raditi isključivo u dobre svrhe. Žele jasno staviti do znanja da ne žele da se ove tehnologije koriste u štetne ili zlonamjerne svrhe.“

Pričamo o vozovima

Često je tada pokretao temu koja mu je bila veoma važna. Složio sam se s njim da su željeznice jedan od pokazatelja tehnološkog napretka neke zemlje i da, nažalost, SAD zaostaju u tom pogledu.

“Potrebni su nam fleksibilni vozovi koji se mogu besprijekorno uklopiti u metro sistem, tako da razlika između prigradske željeznice i metroa bude gotovo neprimjetna”, rekao je. “Bio sam u Parizu prije dvije godine i tako njihov sistem funkcioniše, što je zaista nevjerovatno… Moramo doći do te tačke, ali napredak je vrlo spor.”

Još 10.000 članaka

Kao što sam već spomenuo, Chesto je vrlo plodan autor. Pitao sam ga o čemu će biti njegovih sljedećih 10.000 članaka.

“Neki od njih će biti o vještačkoj inteligenciji”, rekao je. “Mnogi ljudi su optimističniji u pogledu vještačke inteligencije od mene, ali mislim da nam ona može pomoći da budemo efikasniji, i to na dobar način.”

Kada je riječ o “nedostacima”, govorio je o prikupljanju informacija i ograničenjima vještačke inteligencije.

“Vještačka inteligencija neće moći da zove izvore, ide s njima na ručak i sazna šta se zaista dešava”, rekao je. “Mislim, to je ono što ja radim, i barem za sada je taj dio posla zaštićen od toga.”

Spomenuo je da je tokom studija novinarstva, prije mnogo godina, uz pomoć svojih kolega naučio o nečemu što se zove izvještavanje.

“Tehnologija se od tada mnogo promijenila”, napomenuo je. “Ali sve što sam naučio na tom kursu i dalje je veoma korisno. Jedna stvar koju sam naučio na studijama novinarstva, ali i kroz život, jeste kako komunicirati s ljudima. To jest, kako saznati šta se zaista dešava razgovarajući s njima. Mislim da će upravo ta vještina i dalje biti ono što će održavati našu profesiju.”

Dostava vaših novina

Moje posljednje pitanje bilo je o tome kako će se vijesti distribuirati u budućnosti. Često, ko radi za časopis Globe, spominje da ima popust za zaposlenike. Međutim, on i dalje plaća značajnu sumu da bi mu se štampano izdanje novina dostavljalo svaki dan.

“Sama industrija još uvijek pokušava pronaći novi poslovni model”, dodao je. “Rekao bih da će vijesti postajati sve više personalizirane. Kako će to izgledati? Znate, više volim štampanu stranicu… ali mislim da budućnost ide u digitalnom smjeru. Nadam se da ću još neko vrijeme moći dobijati svoje štampane novine.”

Pa, tu su vozovi, novine i dobra doza bostonske historije. Nazovite me staromodnim, ali za mene su sve te stvari važne i mislim da imaju vrijednost.

Dakle, prije nego što odete na Tiktok, provjerite aplikaciju za vremensku prognozu ili otvorite Facebook, WhatsApp ili bilo koju drugu platformu, razmislite o nekim tradicionalnim načinima na koje stari svijet još uvijek preživljava.

John Werner, saradnik Forbesa