Otkriven je prvi sustav u kojem su obje zvijezde završile kao supernove

Više od polovice svih zvijezda nalazi se u sustavima u kojima dva ili više sunaca kruže jedno oko drugog. Kada masivne zvijezde sagore svo svoje gorivo, mogu umrijeti u divovskim eksplozijama poznatim kao supernove.

Ove eksplozije mogu nakratko zasjeniti sva ostala sunca u galaksijama ovih zvijezda. Često za sobom ostavljaju šireće supervruće oblake krhotina.

Astronomi su do danas otkrili oko 300 takvih ostataka u našoj galaksiji. S obzirom na to koliko se često masivne zvijezde nalaze u binarnim sustavima, za očekivati je puno parova masivnih zvijezda koje će obje eksplodirati kao supernove.

Ipak, sve dosad to nije bilo opaženo. Moguće je kako nam je to dosad izmicalo zbog toga što su zvijezde u trenutku eksplozije bile preblizu jedna drugoj, pa bi rezultirajući ostaci supernove mogli izgledati kao rezultat jedne eksplozije. Također, zvijezda koja postaje supernova može izbaciti svog partnera dovoljno daleko kako bi sakrili činjenicu da su ikada bili dvojac.

Predmet novog istraživanja bio je ostatak supernove poznat kao IC 443, koji se nalazi oko 6000 svjetlosnih godina od Zemlje u zviježđu Blizanci. IC 443, poznat i kao maglica Meduza, jedan je od najopsežnije proučavanih ostataka supernove u galaksiji zbog načina na koji su se udarni valovi supernove sudarili s okolnim oblacima plina i prašine stvarajući skup koncentričnih mjehuričastih ljuski.

Istraživači su analizirali više od 16 godina podataka NASA-inog Fermijevog svemirskog teleskopa za gama-zrake, zajedno s ranijim rendgenskim, optičkim i radio mjerenjima. Otkrili su znakove kako su se i IC 443 i G189.6+3.3 sudarali s istim međuzvjezdanim oblakom vodika, što je otkrilo kako su blizu, sa središtima njihovih eksplozija udaljenima oko 30 do 50 svjetlosnih godina.

Istraživači su izračunali kako je vjerojatnost slučajnog susreta s dva nepovezana ostatka supernove na ovoj međusobnoj udaljenosti oko jedan prema 1000. Procijenili su kako je G189.6+3.3 stariji od IC 443, s matičnom zvijezdom G189.6+3.3 koja je eksplodirala prije 20 do 110 tisuća godina, dok je IC 443 nastao prije otprilike osam do devet tisuća godina. Izvorne zvijezde mogle su imati 20 ili više puta veću masu od Sunca.

Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Nature Communications.